Kakav god Mjesec (prividno) bio, crven ili plav, pun ili mlad, pomračen ili super, on je uvijek tu uz nas.
Vjerovatno se nijedna znanost nije razvila iz kombinacije ljepote pogleda i strahopoštovanja kao što je to astronomija. Od davnina su ljudi promatrali nebo i bilježili neobične pojave koje su se dešavale na njemu kao posljedice igre svjetla i različitih položaja nebeskih tijela. Prvim astronomima su sve bile zvijezde pa i danas neka nebeska tijela metaforički zovemo „zvijezde padalice“ (meteori) i „zvijezde repatice“ (komete).
Kretanja Zemlje oko vlastite osovine i oko Sunca, kao i kretanje njenog prirodnog satelita oko nje, služilo je za pravljenje kalendara i određivanje vremena. Upravo je to razlog zbog čega se jedini Zemljin prirodni satelit zove Mjesec jer mu treba mjesec dana da jednom obiđe oko nje. Mjesec se odvojio od Zemlje sudarom prije 4,6 milijardi godina, a i danas se udaljava od nje nekih dva centimetra godišnje.
Ovog ljeta se dešava jedna neobična astronomska pojava koja se zove „plavi Mjesec“. Iako sam naziv aludira da će Mjesec biti plave boje to se uopće ne dešava. Plavi Mjesec nema veze sa plavom bojom te se može dogoditi na dva načina. Prvi je da se u okviru jednog kalendarskog Mjeseca dva puta dogodi faza punog Mjeseca.
Mjesečeve faze se dešavaju kao posljedica kretanja satelita oko Zemlje i različitog kuta koji imaju tri nebeska tijela – Mjesec, Zemlja i Sunce. Mjesec svakako u toku mjesec dana ne mijenja svoj oblik, ali on nema svoj svjetlosni izvor nego reflektuje Sunčevu svjetlost.
Kada tri tijela zaklapaju pravi kut dešava se faza prve četvrti te vidimo pola kruga, kada je Zemlja u ravni između Sunca i Mjeseca faza je punog Mjeseca, kada je kut 270 stupnjeva onda je druga četvrt, a ako je Mjesec u ravni između Sunca i Zemlje faza je mladog Mjeseca kada se vidi samo segment kružnice Mjeseca.
Periodi između Mjesečevih faza traju približno sedam dana te je i to jedan od osnovnih parametara kalendara. S obzirom na to da (o)kretanje Mjeseca traje približno 28 dana onda se može desiti da se u okviru jednog mjeseca dogode dvije faze punog Mjeseca (npr. 2.8. i 30.8) te se to zove „plavi Mjesec“.
Mjesec se kreće brzinom nešto većom od 1 km/s, a njegova putanja oko Zemlje je elipsastog oblika. Ovo je razlog zbog čega ima ekstremne tačke u svom putovanju. Kada je Mjesec najbliži Zemlji pojava se zove perigej (peri – blizu, Gea – Zemlja). Tada je udaljen 363.000 kilometara od nas i prividno je veći „na nebu“. Kada se perigej desi u fazi punog Mjeseca koristi se izraz „supermjesec“ zbog njegove veličine i jačeg sjaja koji izaziva njegova blizina.
Ove godine se dešava „Plavi supermjesec“ upravo iz tog razloga. Inače, kada je Mjesec najudaljeniji koristi se izraz apogej i njegova udaljenost je 405 000 kilometara od Zemlje. Zanimljivost Mjeseca je i što mu okretanje oko vlastite osovine traje kao i okretanje oko Zemlje – približno 28 dana. Zbog toga mi uvijek vidimo istu stranu Mjeseca, odnosno sa druge strane je „tamna strana Mjeseca“, dion našeg satelita koji nikada nije okrenut Zemlji te ga nikada i ne vidimo.
U kretanju Mjeseca oko Zemlje desi se situacija da se tri tijela nađu na pravoj liniji. Dana 18.9., kada je faza punog Mjeseca, Zemlja će se naći na putu svjetlosnim zracima sa Sunca i „smetaće“ da isti dođu do našeg satelita. U tom slučaju dolazi do faze pomračenja Mjeseca. Godišnje najviše mogu biti tri pomračenja Mjeseca, a nekada u toku godine se ono uopće ne dogodi.
U suštini tada Mjesec prolazi kroz Zemljinu sjenu. Zemljina površina je mnogo veća od Mjesečeve pa pomračenje može trajati maksimalno 107 minuta. Ovo pomračenje će biti djelimično i vrhunac će biti u 4:45 CET kada će 8% Mjeseca biti u sjeni, a ostatak u polusjeni. Ova faza punog Mjeseca će biti zanimljiva jer će njegova desna strana biti tamna.
Mjesec će biti u apogeju (najudaljeniji od Zemlje) te neće moći potpuno zakloniti Sunce jer je prividno manji „na nebu“. Zbog ove činjenice pomračenje Sunca će biti prstenasto, odnosno biće vidljiva kružnica Sunca oko tamnog Mjeseca. Godišnje se maksimalno može desiti sedam pomračenja – tri pomračenja Mjeseca i četiri pomračenja Sunca.
Za Mjesec se veže i još jedna pojava koja je djelovala zastrašujuće u prošlosti. Nekada u fazi punog Mjeseca Sunčeve zrake se prelome u atmosferi Zemlje u svom putovanju do njega. Tada u svjetlosti dominira valna dužina od 620 do 740 nanometara, odnosno crvena boja. Upravo je ovo razlog pojave koju zovemo „puni crveni Mjesec“, a ako je isti u perigeju izaziva strah kod ljudi. Česta je pojava da se isti zove i „krvavi Mjesec“ iako se radi samo o refrakciji (lomu) svjetla kroz čestice prašine naše atmosfere. Razne priče o vješticama, vampirima i vukodlacima su se vezivale za ovu pojavu.
Mjesečeva gravitacija omogućava plimu i oseku, služi i kao elemenat orijentacije, a njegovi oblici su u prošlost izazivali divljenje i bili motiv brojnim umjetnicima. Sav potencijalni strah koji izaziva, kao i u drugim slučajevima, je samo posljedica neznanja.
Kakav god Mjesec (prividno) bio, crven ili plav, pun ili mlad, pomračen ili super, on je uvijek tu uz nas.
Kretanja Zemlje oko vlastite osovine i oko Sunca, kao i kretanje njenog prirodnog satelita oko nje, služilo je za pravljenje kalendara i određivanje vremena. Upravo je to razlog zbog čega se jedini Zemljin prirodni satelit zove Mjesec jer mu treba mjesec dana da jednom obiđe oko nje. Mjesec se odvojio od Zemlje sudarom prije 4,6 milijardi godina, a i danas se udaljava od nje nekih dva centimetra godišnje.
‘Plavi mjesec’ – nije plav
Prosječna udaljenost Mjeseca od Zemlje je 384.400 kilometara što ga čini najbližim tijelom našoj planeti ako se izuzmu meteori koji ulaze u Zemljinu atmosferu i sagorijevaju. Ono što je značajno napomenuti je činjenica da je Mjesec nekih 400 puta manji od Sunca, ali isto toliko puta i bliži od Sunca. Ova činjenica omogućava da su „na nebu“ ova dva tijela približno iste veličine što je osnovni preduvjet pojave koju zovemo pomračenje Sunca.Ovog ljeta se dešava jedna neobična astronomska pojava koja se zove „plavi Mjesec“. Iako sam naziv aludira da će Mjesec biti plave boje to se uopće ne dešava. Plavi Mjesec nema veze sa plavom bojom te se može dogoditi na dva načina. Prvi je da se u okviru jednog kalendarskog Mjeseca dva puta dogodi faza punog Mjeseca.
Mjesečeve faze se dešavaju kao posljedica kretanja satelita oko Zemlje i različitog kuta koji imaju tri nebeska tijela – Mjesec, Zemlja i Sunce. Mjesec svakako u toku mjesec dana ne mijenja svoj oblik, ali on nema svoj svjetlosni izvor nego reflektuje Sunčevu svjetlost.
Kada tri tijela zaklapaju pravi kut dešava se faza prve četvrti te vidimo pola kruga, kada je Zemlja u ravni između Sunca i Mjeseca faza je punog Mjeseca, kada je kut 270 stupnjeva onda je druga četvrt, a ako je Mjesec u ravni između Sunca i Zemlje faza je mladog Mjeseca kada se vidi samo segment kružnice Mjeseca.
Periodi između Mjesečevih faza traju približno sedam dana te je i to jedan od osnovnih parametara kalendara. S obzirom na to da (o)kretanje Mjeseca traje približno 28 dana onda se može desiti da se u okviru jednog mjeseca dogode dvije faze punog Mjeseca (npr. 2.8. i 30.8) te se to zove „plavi Mjesec“.
Perigej i apogej
Drugi način da se desi „plavi Mjesec“ je da se u jednom godišnjem dobu dogode četiri faze punog Mjeseca. Upravo se ta pojava dešava ovog ljeta jer je faza punog Mjeseca 22. juna, 21. jula, 19. augusta i 18. septembra. S obzirom na to da godišnja doba traju tri mjeseca normalna je pojava da tri puta bude i svaka faza Mjeseca, a samim tim i pun Mjesec. Ipak, povremeno se dešavaju i situacije da se dogode i četiri puna Mjeseca u tri kalendarska mjeseca – i ova pojava se zove „plavi Mjesec“.Mjesec se kreće brzinom nešto većom od 1 km/s, a njegova putanja oko Zemlje je elipsastog oblika. Ovo je razlog zbog čega ima ekstremne tačke u svom putovanju. Kada je Mjesec najbliži Zemlji pojava se zove perigej (peri – blizu, Gea – Zemlja). Tada je udaljen 363.000 kilometara od nas i prividno je veći „na nebu“. Kada se perigej desi u fazi punog Mjeseca koristi se izraz „supermjesec“ zbog njegove veličine i jačeg sjaja koji izaziva njegova blizina.
Ove godine se dešava „Plavi supermjesec“ upravo iz tog razloga. Inače, kada je Mjesec najudaljeniji koristi se izraz apogej i njegova udaljenost je 405 000 kilometara od Zemlje. Zanimljivost Mjeseca je i što mu okretanje oko vlastite osovine traje kao i okretanje oko Zemlje – približno 28 dana. Zbog toga mi uvijek vidimo istu stranu Mjeseca, odnosno sa druge strane je „tamna strana Mjeseca“, dion našeg satelita koji nikada nije okrenut Zemlji te ga nikada i ne vidimo.
U kretanju Mjeseca oko Zemlje desi se situacija da se tri tijela nađu na pravoj liniji. Dana 18.9., kada je faza punog Mjeseca, Zemlja će se naći na putu svjetlosnim zracima sa Sunca i „smetaće“ da isti dođu do našeg satelita. U tom slučaju dolazi do faze pomračenja Mjeseca. Godišnje najviše mogu biti tri pomračenja Mjeseca, a nekada u toku godine se ono uopće ne dogodi.
U suštini tada Mjesec prolazi kroz Zemljinu sjenu. Zemljina površina je mnogo veća od Mjesečeve pa pomračenje može trajati maksimalno 107 minuta. Ovo pomračenje će biti djelimično i vrhunac će biti u 4:45 CET kada će 8% Mjeseca biti u sjeni, a ostatak u polusjeni. Ova faza punog Mjeseca će biti zanimljiva jer će njegova desna strana biti tamna.
Strah iz prošlosti
Interesantno je da će pun Mjesec u septembru zbog svoje blizine ponovo biti „supermjesec“ kao i u augustu, a najbliži je početku jeseni pa nosi naziv „žetveni Mjesec“. Dvije sedmice nakon pomračenja Mjeseca desiće se faza mladog Mjeseca. Dana 2.10. će se Mjesec naći između Sunca i Zemlje te neće dozvoliti da se sa naše planete vidi Sunce. Pojava se zove pomračenje Sunca i biće vidljivo iz prostora Pacifika i Južne Amerike.Mjesec će biti u apogeju (najudaljeniji od Zemlje) te neće moći potpuno zakloniti Sunce jer je prividno manji „na nebu“. Zbog ove činjenice pomračenje Sunca će biti prstenasto, odnosno biće vidljiva kružnica Sunca oko tamnog Mjeseca. Godišnje se maksimalno može desiti sedam pomračenja – tri pomračenja Mjeseca i četiri pomračenja Sunca.
Za Mjesec se veže i još jedna pojava koja je djelovala zastrašujuće u prošlosti. Nekada u fazi punog Mjeseca Sunčeve zrake se prelome u atmosferi Zemlje u svom putovanju do njega. Tada u svjetlosti dominira valna dužina od 620 do 740 nanometara, odnosno crvena boja. Upravo je ovo razlog pojave koju zovemo „puni crveni Mjesec“, a ako je isti u perigeju izaziva strah kod ljudi. Česta je pojava da se isti zove i „krvavi Mjesec“ iako se radi samo o refrakciji (lomu) svjetla kroz čestice prašine naše atmosfere. Razne priče o vješticama, vampirima i vukodlacima su se vezivale za ovu pojavu.
Mjesečeva gravitacija omogućava plimu i oseku, služi i kao elemenat orijentacije, a njegovi oblici su u prošlost izazivali divljenje i bili motiv brojnim umjetnicima. Sav potencijalni strah koji izaziva, kao i u drugim slučajevima, je samo posljedica neznanja.
Kakav god Mjesec (prividno) bio, crven ili plav, pun ili mlad, pomračen ili super, on je uvijek tu uz nas.
