Banka Credito Emiliano postala je svjetski poznata nakon što se medijima proširila vijest da stanovnici Italije u njoj mogu da podignu kredit, a da kao zalog ostave kolutove mladog parmezana.
Poslovanje banke postalo je fenomen, ali i veliki podstrek proizvođačima da nastave sa svojom djelatnošću.
Još od 1953. godine, banka Credito Emiliano u Sjevernoj Italiji posluje na veoma nesvakidašnji način: u njenim sefovima u trezoru se, umjesto zlatnih poluga, dragog i poludragog kamenja i vrećica sa dijamantima nalazi preko 440 hiljada kolutova čuvenog sira parmezan - lokalnog specijaliteta koji je proslavio čitavu regiju.
Pitanje koje mnoge muči jeste - šta će sir u banci? Odgovor se krije u njegovoj vrijednosti: procjenjuje se da kolutovi mladog parmezana vrijede najmanje 132 miliona eura. A kako se on našao, to je tek priča za sebe.
- Sir parmezan koristi se kao finansijsko sredstvo još od srednjeg vijeka -objasnio je za "New York Times" Leo Bertoci, predsjednik Udruženja proizvođača sira Parmigiano-Reggiano.
- Svaki kolut sadrži ekvivalent od 550 litara mlijeka, a zbog činjenice da sir stari godinama, proizvođačima je neophodno dodatno finansiranje kako bi mogli da nastave da ga proizvode - pojasnio je Bertoci.
Tako se došlo na ideju da se kolutovi parmezana koriste kao zalog, pri čemu banka snosi potpunu odgovornost za njegovo držanje i kontroliše uslove u kojima od stari. Statistika kaže da proizvođači čak 80 procenata kredita otplate sirom, dok samo mali dio kamate isplate novcem.
Pritom, banka uvijek može prodati sir ukoliko joj je potreban likvidan novac, tako da su svi na dobitku.
Nakon što se kreditiranje proizvođača uz pomoć parmezana pokazalo kao vrlo isplativo i dobro za sve, banka je počela da razmatra još jedan vid finanisiranja. Ideja je bila da se na sličan način novac pozajmljuje i proizvođačima pršute i maslinovog ulja, koji su takođe prepoznatljivi specijaliteti ovog regiona.
Međutim, ispostavilo se da je tu rizik za banku bio mnogo veći.
Razlog je taj što je svaki kolut parmezana obilježen posebnim serijskim brojem, zahvaljujući kome se njemu uvijek lako može ući u trag, čak i ako neko opljačka banku i pokrade sir.
Štaviše, od sredine prošle godine udruženje za proizvodnju parmezana pooštrilo je mjere obilježavanja kolutova, te se sada u njih dodaje i mikročip.
Sa pršutom i maslinovim uljem to ne bi bio slučaj, što bi lopovima sigurno dalo "vjetar u leđa" za njihove banditske radnje, prenosi "b92".
Još od 1953. godine, banka Credito Emiliano u Sjevernoj Italiji posluje na veoma nesvakidašnji način: u njenim sefovima u trezoru se, umjesto zlatnih poluga, dragog i poludragog kamenja i vrećica sa dijamantima nalazi preko 440 hiljada kolutova čuvenog sira parmezan - lokalnog specijaliteta koji je proslavio čitavu regiju.
Pitanje koje mnoge muči jeste - šta će sir u banci? Odgovor se krije u njegovoj vrijednosti: procjenjuje se da kolutovi mladog parmezana vrijede najmanje 132 miliona eura. A kako se on našao, to je tek priča za sebe.
- Sir parmezan koristi se kao finansijsko sredstvo još od srednjeg vijeka -objasnio je za "New York Times" Leo Bertoci, predsjednik Udruženja proizvođača sira Parmigiano-Reggiano.
- Svaki kolut sadrži ekvivalent od 550 litara mlijeka, a zbog činjenice da sir stari godinama, proizvođačima je neophodno dodatno finansiranje kako bi mogli da nastave da ga proizvode - pojasnio je Bertoci.
Tako se došlo na ideju da se kolutovi parmezana koriste kao zalog, pri čemu banka snosi potpunu odgovornost za njegovo držanje i kontroliše uslove u kojima od stari. Statistika kaže da proizvođači čak 80 procenata kredita otplate sirom, dok samo mali dio kamate isplate novcem.
Pritom, banka uvijek može prodati sir ukoliko joj je potreban likvidan novac, tako da su svi na dobitku.
Nakon što se kreditiranje proizvođača uz pomoć parmezana pokazalo kao vrlo isplativo i dobro za sve, banka je počela da razmatra još jedan vid finanisiranja. Ideja je bila da se na sličan način novac pozajmljuje i proizvođačima pršute i maslinovog ulja, koji su takođe prepoznatljivi specijaliteti ovog regiona.
Međutim, ispostavilo se da je tu rizik za banku bio mnogo veći.
Razlog je taj što je svaki kolut parmezana obilježen posebnim serijskim brojem, zahvaljujući kome se njemu uvijek lako može ući u trag, čak i ako neko opljačka banku i pokrade sir.
Štaviše, od sredine prošle godine udruženje za proizvodnju parmezana pooštrilo je mjere obilježavanja kolutova, te se sada u njih dodaje i mikročip.
Sa pršutom i maslinovim uljem to ne bi bio slučaj, što bi lopovima sigurno dalo "vjetar u leđa" za njihove banditske radnje, prenosi "b92".
