Eva Braun bila je najintimija hroničarka nacističkog režima, naime, malenom kamerom snimala je Hitlerov privatni život. Umjetnik Lutz Becker s njezinim je snimkama izašao u javnost, a novinari "The Observera", Robert McCrum i Taylor Downing napisali su priču o snimkama koje su šokirale svijet, prenosi "Jutarnji.hr".
Lutz Becker rođen je u Berlinu, kako sam kaže, tijekom đavolske 1941. Taj cijenjeni umjetnik i filmaš, sada je u svojim 70-im i živi u Londonu.
Rastao je u zastrašujućoj atmosferi rata i bombardiranja.
- Kada bi bomba pala, pritisak zraka je bio iznimno visok. Ljudima je tekla krv iz ušiju, očiju i nosa. Ja bih oglušio. Danas zavidim djeci koja rastu bez straha - kazao je Becker.
Kada je 1945. rat završio, tijela vojnika bila su posvuda.
- Treći Reich ostavio je na meni duboki psihološki trag. Bilo mi je zabranjeno psovati. Sada znam stakati ispred ogledala i konstantno ponavljati prostote - smije se Becker i dodaje - Tada mislim na Hitelra.
Becker, naime, još od djetinjstva misli na Hitlera i o onome što je Führer učinio njemačkom narodu.
Dok je obavljao neka istraživanja za fimove, u Bundesarchivu sam naišao na fotografiju Eve Braun koja drži Siemensovu kameru.
Žena koja je otkrila 'privatno lice' Adolfa Hitlera imala je 17 godina kada ga je upoznala. Spoj na slijepo namjestio je Hitlerov osobni fotograf Heinrich Hoffman za kojeg je Eva Braun radila.
Naime, kada je Hitlerova ljubavnica, Geli Raubal, 1931. počinila samoubistvo u njihovom stanu u Münchenu, bilo je potrebno brzo ušutkati glasine i podati Hitleru privatan život. Tada je Hoffman došo na ideju. Eva Braun bila je vrlo slična pokojnici, i Hitler je u njoj pronašao utjehu. Do kraja 1932. postali su ljubavnici.
Braun je nastavila raditi s Hoffmanom kao fotograf njegove nacističke stranke. Njihova veza nije tekla glatko. U avgustu 1932. i maju 1935. godine Braun je pokušala počiniti samoubistvo. No 1936. bila je u Hitelrovoj potpunoj milosti. No prema nacističkoj ideologiji, muškarci su bili vođe i ratnici, a žene kućanice, stoga se Adolf i Eva nikada nisu pojavljivali kao par u javnosti, a narod nije znao za njihovu vezu sve do kraja rata.
Nakon što je naišao na fotografiju Eve s kamerom, Becker je sumnjao kako postoje video snimke iz njihovog doma. Snimke je prvo potražio u Imperial War muzeju i Nacionalnom filmskom arhivu, no tamo ih nije našao, baš kao ni u National Archives and Records Administration u Washington DC-ju.
Godine 1971. suosnivači dokumentarne postaje Visual Programme Systems, David Puttnam i Sandy Lieberson, pozvali su ga da im bude savjetnik pri snimanju dokumentarnog filma o nacistima. Becker je prisao jer kao privatna osoba nije mogao financirati istraživanje o filmovima Eve Braun. Sada je mogao prekopati US National Archives uzduž i poprijeko. Pri jednom posjetu Washingtonu, Becker je otkio nove informacije. U starom vojnom hangaru malo izvan Washingtona pronašao je nove snimke koje nikad prije nije vidio.
Začudo, film je bio u boji, a prikazivao je Adolfa Hitlera s nekolicinom cjenjenih nacista kako se sunčaju na terasi u Obersalzbergu. To su zaista i bili kućni filmovi Eve Braun. Snimljeni u Hitlerovoj vikendici u bavarskim Alpama momenti odišu naivnom nevinošću, pišu novinari "Observera".
Na terasi piju kavu i časte se kolačima, zafrkavaju se i poziraju pred kamerom,a Hitler razgovara s djecom svojih kolega. Filmovi Eve Braun mogli bi promijeniti pogled na život nacističkog vođe, jer nisu dio propagande već prikazuju kakav je zaista bio kao osoba.
Becker je otkrio nikad viđene snimke: - Bio sam toliko uzbuđen, kao da sam napokon pronašao smisao života. Bio sam ljutit na naciste. Sada tu ljutnju mogu iskazati na pozitivan način. Silka o Adolfu Hitleru više nikada neće biti ista.
Istovremeno uz Backerovo otkriće stvoren je jedan od najboljih dokumentaraca ikad - 'The World At War', pišu novinari "Observera".
Becker je u međuvremenu iskušavao granice tolerancije publike. Njegov dokumentarac s najboljim isječcima snimki Eve Braun pod nazivom 'Swastika' premijerno je prikazan na festivalu u Cannesu 1973. Publika je bila zaprepaštena jer je vođa prikazan kao prijateljski nastrojen ujak, kao figura u odijelu s kravatom koja se pojavljuje na obitljskim okupljanjima.
Produkcijski tim dokumentarca 'The World At War' uskoro je čuo za Beckerov materijal i stvorio niz serija, pa su sada i britanski i američki gledatelji dobili drugačiji pogled na Treći Reich. Nacistički vođe više nisu bili čudovišta već obični ljudi, ipak s vrlo mračnom osobnošću.
Postoji mnogo jednako zlobnih vođa u 20. stoljeću., poput Staljina, Maoa ili Pol Pota, no ni jedna od njihovih ideologija nije tako osuđena kao nacizam.
Becker kaže kako mu je na početku bilo bolno gledati te kućne uratke.
- Nacisti sada više ne plaše moju psihu. Moje putovanje s tim je završeno.
Rastao je u zastrašujućoj atmosferi rata i bombardiranja.
- Kada bi bomba pala, pritisak zraka je bio iznimno visok. Ljudima je tekla krv iz ušiju, očiju i nosa. Ja bih oglušio. Danas zavidim djeci koja rastu bez straha - kazao je Becker.
Kada je 1945. rat završio, tijela vojnika bila su posvuda.
- Treći Reich ostavio je na meni duboki psihološki trag. Bilo mi je zabranjeno psovati. Sada znam stakati ispred ogledala i konstantno ponavljati prostote - smije se Becker i dodaje - Tada mislim na Hitelra.
Becker, naime, još od djetinjstva misli na Hitlera i o onome što je Führer učinio njemačkom narodu.
Dok je obavljao neka istraživanja za fimove, u Bundesarchivu sam naišao na fotografiju Eve Braun koja drži Siemensovu kameru.
Žena koja je otkrila 'privatno lice' Adolfa Hitlera imala je 17 godina kada ga je upoznala. Spoj na slijepo namjestio je Hitlerov osobni fotograf Heinrich Hoffman za kojeg je Eva Braun radila.
Naime, kada je Hitlerova ljubavnica, Geli Raubal, 1931. počinila samoubistvo u njihovom stanu u Münchenu, bilo je potrebno brzo ušutkati glasine i podati Hitleru privatan život. Tada je Hoffman došo na ideju. Eva Braun bila je vrlo slična pokojnici, i Hitler je u njoj pronašao utjehu. Do kraja 1932. postali su ljubavnici.
Braun je nastavila raditi s Hoffmanom kao fotograf njegove nacističke stranke. Njihova veza nije tekla glatko. U avgustu 1932. i maju 1935. godine Braun je pokušala počiniti samoubistvo. No 1936. bila je u Hitelrovoj potpunoj milosti. No prema nacističkoj ideologiji, muškarci su bili vođe i ratnici, a žene kućanice, stoga se Adolf i Eva nikada nisu pojavljivali kao par u javnosti, a narod nije znao za njihovu vezu sve do kraja rata.
Nakon što je naišao na fotografiju Eve s kamerom, Becker je sumnjao kako postoje video snimke iz njihovog doma. Snimke je prvo potražio u Imperial War muzeju i Nacionalnom filmskom arhivu, no tamo ih nije našao, baš kao ni u National Archives and Records Administration u Washington DC-ju.
Godine 1971. suosnivači dokumentarne postaje Visual Programme Systems, David Puttnam i Sandy Lieberson, pozvali su ga da im bude savjetnik pri snimanju dokumentarnog filma o nacistima. Becker je prisao jer kao privatna osoba nije mogao financirati istraživanje o filmovima Eve Braun. Sada je mogao prekopati US National Archives uzduž i poprijeko. Pri jednom posjetu Washingtonu, Becker je otkio nove informacije. U starom vojnom hangaru malo izvan Washingtona pronašao je nove snimke koje nikad prije nije vidio.
Začudo, film je bio u boji, a prikazivao je Adolfa Hitlera s nekolicinom cjenjenih nacista kako se sunčaju na terasi u Obersalzbergu. To su zaista i bili kućni filmovi Eve Braun. Snimljeni u Hitlerovoj vikendici u bavarskim Alpama momenti odišu naivnom nevinošću, pišu novinari "Observera".
Na terasi piju kavu i časte se kolačima, zafrkavaju se i poziraju pred kamerom,a Hitler razgovara s djecom svojih kolega. Filmovi Eve Braun mogli bi promijeniti pogled na život nacističkog vođe, jer nisu dio propagande već prikazuju kakav je zaista bio kao osoba.
Becker je otkrio nikad viđene snimke: - Bio sam toliko uzbuđen, kao da sam napokon pronašao smisao života. Bio sam ljutit na naciste. Sada tu ljutnju mogu iskazati na pozitivan način. Silka o Adolfu Hitleru više nikada neće biti ista.
Istovremeno uz Backerovo otkriće stvoren je jedan od najboljih dokumentaraca ikad - 'The World At War', pišu novinari "Observera".
Becker je u međuvremenu iskušavao granice tolerancije publike. Njegov dokumentarac s najboljim isječcima snimki Eve Braun pod nazivom 'Swastika' premijerno je prikazan na festivalu u Cannesu 1973. Publika je bila zaprepaštena jer je vođa prikazan kao prijateljski nastrojen ujak, kao figura u odijelu s kravatom koja se pojavljuje na obitljskim okupljanjima.
Produkcijski tim dokumentarca 'The World At War' uskoro je čuo za Beckerov materijal i stvorio niz serija, pa su sada i britanski i američki gledatelji dobili drugačiji pogled na Treći Reich. Nacistički vođe više nisu bili čudovišta već obični ljudi, ipak s vrlo mračnom osobnošću.
Postoji mnogo jednako zlobnih vođa u 20. stoljeću., poput Staljina, Maoa ili Pol Pota, no ni jedna od njihovih ideologija nije tako osuđena kao nacizam.
Becker kaže kako mu je na početku bilo bolno gledati te kućne uratke.
- Nacisti sada više ne plaše moju psihu. Moje putovanje s tim je završeno.
