Pomilovanje samom sebi

Al Jazeera pokušava odgovoriti na goruće pitanje u vašingtonskim krugovima koje se odnosi na ustavnost suđenja odlazećem predsjedniku nakon službenog isteka mandata.

Više od pola miliona Amerikanaca svakodnevno posjeti web stranicu Nacionalnog centra za ustav (National Constitution Center), koji se smatra jednim od najrespektabilnijih centara specijaliziranih za ustavna pitanja, kako bi se raspitali o mogućnosti opoziva odlazećeg predsjednika Donalda Trumpa ili izricanju zabrane za buduće obavljanje državnih funkcija.

Zastupnički dom američkog Kongresa odobrio je rezoluciju za opoziv Trumpa sa 232 glasa, među kojima je i 10 republikanaca, nasuprot 197 glasova protiv, čime je Trump postao prvi predsjednik u historiji Sjedinjenih Američkih Država protiv kojeg je dva puta pokrenut postupak opoziva.

U nacrtu rezolucije se navodi da je Trump podsticao svoje pristalice na napad na Kongres te pljačku, uništavanje i ubijanje u njemu, pokazujući time da će predstavljati “izvor prijetnji nacionalnoj sigurnosti, demokratiji i Ustavu u slučaju da mu se dozvoli ostanak na vlasti”.

Dilema o odsutnosti historijskih presedana

Nakon odobrenja Zastupničkog doma, goruće pitanje u vašingtonskim krugovima odnosi se na ustavnost suđenja predsjedniku nakon službenog isteka mandata.

Senator Mitch McConnell, lider republikanske većine u Senatu, ostavio je otvorena vrata za mogućnost suđenja predsjedniku i izjavio da će razmotriti pitanje glasanja, ali ne prije nego što Senat bude ponovo sazvan 19. januara, odnosno dan prije nego što Joe Biden bude postavljen za novog predsjednika.

Republikanski senator Tom Cotton iz Arkansasa vjeruje da Senat nema ovlasti da sudi o opozivu predsjednika nakon što mu istekne mandat, navodi se u saopćenju na njegovoj web stranici.

Stručnjakinja za pravna pitanja, koja je željela ostati anonimna, zbog ograničenja koja joj nameće posao, kaže da “Senat ne može voditi postupak za opoziv nakon što predsjednik napusti dužnost, jer ne može biti smijenjen s dužnosti, kako je određeno u klauzuli o smjeni u odjeljku 4. član II”.

Međutim, postoji suprotno pravno mišljenje prema kojem se suđenje ne odnosi samo na opoziv, jer je najvažnije u ovom slučaju da bivši predsjednik, koji je osuđen u Zastupničkom domu, ne izbjegne kaznu proglašavanja nesposobnim, čime bi se onemogućilo njegovo obavljanje dužnosti u budućnosti.

Tri moguća ‘slučaja’ za Vrhovni sud SAD-a

Postoji i historijski presedan u vezi sa suđenjem u Senatu bivšem ministru odbrane Williamu Belknapu 1876. godine, nakon što je podnio ostavku na dužnost prije nego što je Zastupnički dom glasao o njegovom opozivu.

Senat je oslobodio krivice Belknapa, ali je suđenje zaključeno riječima da bi mu se “moglo suditi zbog onoga što je radio tokom obavljanja dužnosti ministra rata, unatoč ostavci na spomenutu funkciju”.

Vrhovni sud ne igra ulogu u procesima opoziva i zakonodavnim suđenjima, jer odredba 3. Ustava kaže da će “Senat imati isključive ovlasti za suđenje u svim slučajevima opoziva”.

Sud može intervenirati samo u tri situacije u slučaju da Senat prekrši pravila koja uređuju suđenje, kako je navedeno u Ustavu, a to su:

- Da senatori polože zakletvu prije početka suđenja.
- Da se presuda izglasa dvotrećinskom većinom.
- Da postupcima suđenja upravlja predsjednik Vrhovnog suda.

Dilema oko ustavnog teksta nije vezana samo za “opoziv Trumpa”, jer profesori ustavnog prava smatraju da je treći dio 14. amandmana nejasan te da pruža sigurniju osnovu od suđenja za opoziv, a ogleda se u Trumpovom isključivanju iz budućih vladinih funkcija, uključujući poziciju predsjednika.

Kada Kongres može jednostrano djelovati

Tekst odjeljka 3., na koji se referirala optužba Zastupničkog doma, navodi da se ”nijednoj osobi koja je bila uključena u pobunu ili ustanak ne dozvoljava da obavlja bilo koju funkciju u SAD-u, civilnu ili vojnu”.

Stručnjaci kažu da se odjeljak 3. može primjeniti protiv Trumpa prostom većinom glasova oba doma, Zastupničkog doma i Senata, dok opoziv zahtijeva dvije trećine glasova u Senatu.

Trump može osporiti njegovu valjanost ako ga novi demokratski Zastupnički dom i Senat donesu prostom većinom.

To znači da Kongres pod demokratskom kontrolom može jednostrano djelovati kako bi spriječio Trumpa da u budućnosti obavlja državne funkcije.

Također, to znači da, ako Senat odbije osuditi Trumpa na suđenju za opoziv, Kongres može odrediti njegovu sudbinu daleko od ideje o opozivu.

Može li Trump pomilovati samog sebe?

No, u oba slučaja, mala je vjerovatnoća, još jednom, da će Vrhovni sud intervenirati, budući da se to smatra političkim pitanjem, o kojem samo Kongres treba odlučiti.

Nikada se ranije nije dogodilo da neki američki predsjednik izda pomilovanje samom sebi.

Među stručnjacima za ustavno pravo postoji velika podijeljenost u vezi s predsjednikovim pravom na korištenje ove ovlasti.

Trump je ponavljao, tokom istražnih procesa o ruskim intervencijama u izborima sredinom 2018. godine, da ima “apsolutno pravo” na to, u skladu s Ustavom.

Pristalice mišljenja da predsjednik može sam sebi izdati pomilovanje skloni su tvrditi da za to ne postoje ograničenja u tekstu Ustava, pored toga da postoje i neka mišljenja i izjave u historiji Vrhovnog suda kada se radi o opsegu predsjednikovih ovlasti za izdavanje pomilovanja u najširem smislu.

Biden bio mogao premostiti jaz s republikancima

Suprotno tome, oni koji tvrde da predsjednik nema ovlasti da izda pomilovanje samom sebi navode pravne argumente koji ukazuju da bi ova forma pomilovanja bila u suprotnosti s drugim ustavnim odredbama.

S obzirom na nejasnoću u smislu ustavnosti predsjednikovog prava na izdavanje pomilovanja samom sebi, ostaje pitanje hoće li će Trump imenovati svog zamjenika Mikea Pencea za vršitelja dužnosti predsjednika kako bi ga pomilovao i s čime bi se sve mogao suočiti nakon napuštanja Bijele kuće?

Ili će, pak, taj zadatak biti prepušten izabranom demokratskom kandidatu, predsjedniku Joeu Bidenu, jer bi mu takav korak mogao pomoći da premosti veliki jaz s republikancima.

Odgovore na mnoga pitanja donijet će dani koji dolaze.