Nedavna odluka Bošnjačke stranke (BS) da uđe u vlast u Crnoj Gori izazvala je različite reakcije, kako među političkim analitičarima, tako i među običnim građanima. Odluka je značajna iz više razloga, posebno zbog historijskog konteksta i trenutne političke situacije.
Skupština Crne Gore jučer je izglasala rekonstrukciju vlade ove zemlje, a vladajućoj većini su dodane Bošnjačka stranka, Demokratska narodna partija te Nova srpska demokratija.
Bošnjačka stranka je u Vladi dobila mjesto potpredsjednika Vlade i pet resora, među kojima je i Ministarstvo vanjskih poslova na čijem čelu će biti lider stranke Ervin Ibrahimović. Pored MVP-a, ova stranka će dobiti resore dijaspore; rudarstva, nafte i gasa; socijalog staranja; demografije i regionalnog i investiocionog razvoja i saradnju sa NVO.
Potvrdi vlade je prethodila dugotrajna diskusija, gdje je najviše kritika dobila Bošnjačka stranka i njen lider Ervin Ibrahimović. Kritike su najviše upućivali iz DPS-a, nekada najjače stranke u Crnoj Gori čiji je predsjednik bio Milo Đukanović, ali i iz GP URA, koju predvodi bivši premijer Dritan Abazović.
Kritike su većinom bazirane na stavovima zvaničnika NSD-a i DNP-a, kao i drugih partnera u vladi, prema genocidu u Srebrenici i drugim važnim pitanjima.
Bošnjačka stranka, na čelu sa predsjednikom Ervinom Ibrahimovićem, u posljednjih nekoliko godina bila je u opoziciji. Ovaj period van vlasti, prema komentarima Ibrahimovića imao je negativne posljedice po položaj Bošnjaka u Crnoj Gori. Odsustvo iz vlasti značilo je i gubitak utjecaja u ključnim institucijama, poput škola, i povećanu ranjivost zajednice.
Bošnjaci su se suočavali sa prijetnjama i smanjenjem političkog značaja. Odluka da se uđe u vlast je, stoga, potez kojim Bošnjačka stranka želi osigurati bolju zaštitu i veći uticaj na političkoj sceni.
Bošnjaci imaju iskustva iz Bosne i Hercegovine, konkretno iz Republike Srpske, gdje su ranih 2000-ih bili dio vlade, čak i sa strankom kao što je tada bila Srpska demokratska stranka (SDS). Iako je to bilo kontroverzno, prisustvo u vlasti im je omogućilo određeni utjecaj.
S druge strane, odsustvo iz vlasti ih je učinilo "nebitnima" i dovelo do postepenog političkog nestajanja u ovom dijelu BiH. Ovo iskustvo jasno pokazuje koliko je važno biti dio vlasti, bez obzira na potencijalne kompromise.
Mnogi smatraju da kritike na račun Bošnjačke stranke često dolaze iz perspektive idealizma, zaboravljajući pritom realnosti političke igre. Politički akteri moraju donositi odluke koje će donijeti konkretne koristi njihovim biračima, a ne se voditi isključivo principima koji mogu biti neostvarivi u praksi.
U tom kontekstu, mnogi smatraju da BS nije imala realnu opciju da izbjegne ulazak u vlast ako želi zaštititi interese svojih birača.
Jedan od najžešćih kritičara ulaska Bošnjačke stranke u vlast je bivši premijer Dritan Abazović. No mora se napomenuti kako je upravo Abazović donio matematičku većinu da se 2020. formira tzv. vlada "12 apostola" koju je de facto formirao tadašnji mitropolit Amfilohije, i da se izbaci iz vlasti DPS i Milo Đukanović.
"Ne može se doć‘ do plaže, sve su straže, sve su straže Ibrahimovića Draže. Poštovani građani, pogotovo građani bošnjačke nacionalnosti, vi koji ste glasali za Bošnjačku stranku i koji ste je finansirali, neka vam Allah podari sabura da shvatite o čemu se radi", izjavio je Abazović.
Ono što se najviše zamjera je pristanak na ulazak u vlast koju će činiti sada i Nova srpska demokratija Andrije Mandića i Demokratska narodna partija Milana Kneževića, a to su dvije od tri nekadašnje partije koje su činile Demokratski front, koji formalno više ne postoji. Crnogorski opozicionari navode da se radi o "rezolutnim negatorima genocida u Srebrenici".
Optužuju Bošnjačku stranku za političku trgovinu i prelazak preko neprihvatljivih stvari.
Kritike za ulazak u vlast stigle su i iz određenih bošnjačkih krugova. Predstavnik Bošnjačkog vijeća Crne Gore Sead Šahman rekao je da se duboko protivi tome da Bošnjaci uđu u crnogorsku Vladu.
"To nanosi štetu bošnjačko-muslimanskom narodu u Crnoj Gori. Ervin Ibrahimović je već duži vremenski period privatizovao BS, donijevši jučer odluku na svojoj skupštini akcionara da bude dio rekonstruisane Vlade Crne Gore", rekao je Šahman.
Smatra da je BS dobila mrvice sa stola u vidu izmišljenih, novoformiranih i isjeckanih resora, gazeći principe i politički moral te drastično mijenjajući bošnjačku političku orbitu u Crnoj Gori.
No s druge strane oni koji podržavaju odluku Bošnjačke stranke ističu da će imati moć da štiti interese Bošnjaka u Crnoj Gori. Činjenica je da je opozicioni status donio Bošnjacima marginalizaciju i smanjenje utjecaja. U politici, kompromisi su neizbježni. Većina smatra da Bošnjačka stranka nije odgovorna za trenutnu političku situaciju u Crnoj Gori, ali da može djelovati iznutra kako bi ublažila negativne posljedice.
Odsustvo Bošnjaka u vlasti bi zasigurno značilo čvršću prosrpsku vlast, što bi dodatno ugrozilo interese Bošnjaka i destabilizovalo situaciju.
Ervin Ibrahimović, predsjednik Bošnjačke stranke, vodi ovu odluku sa jasnim ciljem da poboljša položaj Bošnjaka. Milojko Spajić, lider Pokreta Evropa sad (PES) i premijer Crne Gore predstavlja ključnu figura u formiranju vlasti. Ibrahimović je svjestan da pobjeda nad Spajićem nije zadatak Bošnjaka već crnogorskih suverenista.
Kao što su u prošlosti, Bošnjaci sarađivali sa crnogorskim političarima poput Mila Đukanovića, koji je dugo bio na vlasti, sada, sa PES-om i Spajićem na čelu, Bošnjaci moraju navigirati novim političkim vodama kako bi osigurali svoj položaj.
Mnogi smatraju da kritike koje optužuju Bošnjačku stranku za legitimizaciju neprijateljskih politika zanemaruju činjenicu da bi alternativa bila još gora za Bošnjake. Realnost je da politička moć dolazi sa prisustvom u vlasti. Iako ulazak u vlast može izgledati kao kompromis, on omogućava Bošnjacima da budu glas unutar vlade, što je ključ za zaštitu njihovih interesa.
Iskustva iz RS-a jasno pokazuju da odsustvo iz vlasti vodi ka marginalizaciji i nestajanju. Učešće u vlasti, iako kompromisno, osigurava političku relevantnost.
Odluka Bošnjačke stranke da uđe u vlast u Crnoj Gori je strateški potez koji je po mnogima neophodan za zaštitu interesa Bošnjaka. Kritike na račun ove odluke moraju u obzir uzeti složenost političke realnosti i historijske lekcije. Činjenica je da politička moć i utjecaj dolaze sa prisustvom u vlasti.
Bošnjačka stranka je u Vladi dobila mjesto potpredsjednika Vlade i pet resora, među kojima je i Ministarstvo vanjskih poslova na čijem čelu će biti lider stranke Ervin Ibrahimović. Pored MVP-a, ova stranka će dobiti resore dijaspore; rudarstva, nafte i gasa; socijalog staranja; demografije i regionalnog i investiocionog razvoja i saradnju sa NVO.
Potvrdi vlade je prethodila dugotrajna diskusija, gdje je najviše kritika dobila Bošnjačka stranka i njen lider Ervin Ibrahimović. Kritike su najviše upućivali iz DPS-a, nekada najjače stranke u Crnoj Gori čiji je predsjednik bio Milo Đukanović, ali i iz GP URA, koju predvodi bivši premijer Dritan Abazović.
Kritike su većinom bazirane na stavovima zvaničnika NSD-a i DNP-a, kao i drugih partnera u vladi, prema genocidu u Srebrenici i drugim važnim pitanjima.
Lekcija iz RS-a
Bošnjačka stranka, na čelu sa predsjednikom Ervinom Ibrahimovićem, u posljednjih nekoliko godina bila je u opoziciji. Ovaj period van vlasti, prema komentarima Ibrahimovića imao je negativne posljedice po položaj Bošnjaka u Crnoj Gori. Odsustvo iz vlasti značilo je i gubitak utjecaja u ključnim institucijama, poput škola, i povećanu ranjivost zajednice.
Bošnjaci su se suočavali sa prijetnjama i smanjenjem političkog značaja. Odluka da se uđe u vlast je, stoga, potez kojim Bošnjačka stranka želi osigurati bolju zaštitu i veći uticaj na političkoj sceni.
Bošnjaci imaju iskustva iz Bosne i Hercegovine, konkretno iz Republike Srpske, gdje su ranih 2000-ih bili dio vlade, čak i sa strankom kao što je tada bila Srpska demokratska stranka (SDS). Iako je to bilo kontroverzno, prisustvo u vlasti im je omogućilo određeni utjecaj.
S druge strane, odsustvo iz vlasti ih je učinilo "nebitnima" i dovelo do postepenog političkog nestajanja u ovom dijelu BiH. Ovo iskustvo jasno pokazuje koliko je važno biti dio vlasti, bez obzira na potencijalne kompromise.
Mnogi smatraju da kritike na račun Bošnjačke stranke često dolaze iz perspektive idealizma, zaboravljajući pritom realnosti političke igre. Politički akteri moraju donositi odluke koje će donijeti konkretne koristi njihovim biračima, a ne se voditi isključivo principima koji mogu biti neostvarivi u praksi.
U tom kontekstu, mnogi smatraju da BS nije imala realnu opciju da izbjegne ulazak u vlast ako želi zaštititi interese svojih birača.
Zajednička ili tuđa bitka
Jedan od najžešćih kritičara ulaska Bošnjačke stranke u vlast je bivši premijer Dritan Abazović. No mora se napomenuti kako je upravo Abazović donio matematičku većinu da se 2020. formira tzv. vlada "12 apostola" koju je de facto formirao tadašnji mitropolit Amfilohije, i da se izbaci iz vlasti DPS i Milo Đukanović.
"Ne može se doć‘ do plaže, sve su straže, sve su straže Ibrahimovića Draže. Poštovani građani, pogotovo građani bošnjačke nacionalnosti, vi koji ste glasali za Bošnjačku stranku i koji ste je finansirali, neka vam Allah podari sabura da shvatite o čemu se radi", izjavio je Abazović.
Ono što se najviše zamjera je pristanak na ulazak u vlast koju će činiti sada i Nova srpska demokratija Andrije Mandića i Demokratska narodna partija Milana Kneževića, a to su dvije od tri nekadašnje partije koje su činile Demokratski front, koji formalno više ne postoji. Crnogorski opozicionari navode da se radi o "rezolutnim negatorima genocida u Srebrenici".
Optužuju Bošnjačku stranku za političku trgovinu i prelazak preko neprihvatljivih stvari.
Kritike za ulazak u vlast stigle su i iz određenih bošnjačkih krugova. Predstavnik Bošnjačkog vijeća Crne Gore Sead Šahman rekao je da se duboko protivi tome da Bošnjaci uđu u crnogorsku Vladu.
"To nanosi štetu bošnjačko-muslimanskom narodu u Crnoj Gori. Ervin Ibrahimović je već duži vremenski period privatizovao BS, donijevši jučer odluku na svojoj skupštini akcionara da bude dio rekonstruisane Vlade Crne Gore", rekao je Šahman.
Smatra da je BS dobila mrvice sa stola u vidu izmišljenih, novoformiranih i isjeckanih resora, gazeći principe i politički moral te drastično mijenjajući bošnjačku političku orbitu u Crnoj Gori.
No s druge strane oni koji podržavaju odluku Bošnjačke stranke ističu da će imati moć da štiti interese Bošnjaka u Crnoj Gori. Činjenica je da je opozicioni status donio Bošnjacima marginalizaciju i smanjenje utjecaja. U politici, kompromisi su neizbježni. Većina smatra da Bošnjačka stranka nije odgovorna za trenutnu političku situaciju u Crnoj Gori, ali da može djelovati iznutra kako bi ublažila negativne posljedice.
Odsustvo Bošnjaka u vlasti bi zasigurno značilo čvršću prosrpsku vlast, što bi dodatno ugrozilo interese Bošnjaka i destabilizovalo situaciju.
Ervin Ibrahimović, predsjednik Bošnjačke stranke, vodi ovu odluku sa jasnim ciljem da poboljša položaj Bošnjaka. Milojko Spajić, lider Pokreta Evropa sad (PES) i premijer Crne Gore predstavlja ključnu figura u formiranju vlasti. Ibrahimović je svjestan da pobjeda nad Spajićem nije zadatak Bošnjaka već crnogorskih suverenista.
Kao što su u prošlosti, Bošnjaci sarađivali sa crnogorskim političarima poput Mila Đukanovića, koji je dugo bio na vlasti, sada, sa PES-om i Spajićem na čelu, Bošnjaci moraju navigirati novim političkim vodama kako bi osigurali svoj položaj.
Mnogi smatraju da kritike koje optužuju Bošnjačku stranku za legitimizaciju neprijateljskih politika zanemaruju činjenicu da bi alternativa bila još gora za Bošnjake. Realnost je da politička moć dolazi sa prisustvom u vlasti. Iako ulazak u vlast može izgledati kao kompromis, on omogućava Bošnjacima da budu glas unutar vlade, što je ključ za zaštitu njihovih interesa.
Iskustva iz RS-a jasno pokazuju da odsustvo iz vlasti vodi ka marginalizaciji i nestajanju. Učešće u vlasti, iako kompromisno, osigurava političku relevantnost.
Odluka Bošnjačke stranke da uđe u vlast u Crnoj Gori je strateški potez koji je po mnogima neophodan za zaštitu interesa Bošnjaka. Kritike na račun ove odluke moraju u obzir uzeti složenost političke realnosti i historijske lekcije. Činjenica je da politička moć i utjecaj dolaze sa prisustvom u vlasti.
