'Faruk-bend' je nastao 2002. godine a čine ga pet članova. Pjevači Arnes Vehapi, Kujtim Ramadani i mladi Almin Amza, svi iz Grnčara koji su upornim, poštenim i profesionalnim radom dostigli najviši nivo što se narodne muzike tiče na ovim prostorima.
U sljedećih par nedjelja vaš web-portal INFO-KS.NET predstaviće sedam najboljih i najatraktivnijih folk bendova na prostoru opštine Prizren, Župe i Podgore.
Za početak smo izabrali "FARUK-BEND" iz Grnčara, koji već desetak godina egzistira na ovim prostorima, ali i van Kosova.
'Faruk-bend' je nastao 2002. godine a čine ga pet članova. Pjevači Arnes Vehapi, Kujtim Ramadani i mladi Almin Amza, svi iz Grnčara koji su upornim, poštenim i profesionalnim radom dostigli najviši nivo što se narodne muzike tiče na ovim prostorima. Arnes ističe da su pjevački kvaliteti njega i njegovih kolega nesporni. Znaju preko tristotine pjesama sa prostora Podgore, Župe, Prizrena i Gore.
Bend je osnovao Faruk Pajaziti, klavijaturista, na ideju jednog od pjevača u bendu Arnesa Vehapija. Pajaziti ističe da je još kao mali slušao narodnu muziku, posebno zvijezde “Južnog Vjetra“. Njegovi uzori su bili Kemal Malovčić, Sinan Sakić i Šemsa Suljaković.
Počeci Frukovog sazrijevanja ga vežu sa njegovim ocem.
“Moj otac se u mladosti bavio muzikom i bio je poznat kulturno-sportski radnik i tako sam vjerovatno i ja nasljedio taj “gen“ za muziku. Zahvaljujem svom ocu na svemu što je učinio za moj razvoj, prvo kao čovjeka pa kao muzičara“, dodaje Faruk.
Prvi sintisajer je nabavio 1982. godine i od tada aktivno svira.
Osim tog instrumenta svira harmoniku, bubnjeve... Inače, svira i ćifteliju.
“Pamtim moju prvu svirku. Imao sam tremu te 1989. godine, na jednoj sunet-svadbi u Grnčaru kada sam probio “led“ što se narodne muzike tiče i od tada zvanično počinje moja folk-karijera“, ističe vođa benda Faruk Pajaziti.
Faruk voli slušati i zabavnjake, naročito Dina Merlina i Harija Varešanovića.
“Navijali smo da Merlina koji je svojom izvedbom osvoji Evropu na pjesmi Evrovizije. Šesto mjesto je zaista veliki uspjeh“, kaže Faruk.
“Ne vjerujem da postoji pjesma koju mi ne bi znali otpjevati“, kaže ponosno najstariji po godinama pjevač benda Arnes, uz uzrečicu – “pjevamo za sve nacije i generacije...“.
“Moja najomiljenija pjesma je ‘Kaži dejko' iz predjela Gore. Na našim sunet-svadbama, svadbama ili folk-žurkama pretežno pjevamo splet pjesama goranskih, župskih, ali i sevdalinki te pjesme modernih narodnih izvožača.
...Goranske pjesme su vrlo lijepe a njihovi tekstovi govore o teškom životu pečalbara i svih oni koji uz nostalgiju slušaju koje asociraju na svoj kraj koji je svima, vjerujem, u dijaspori u srcu“, kaže Vehapi.
Kujtim ističe da se pred početak svake svadbe pripremaju jer svaki od pjevača ima svoj repertoar, spisak pjesama koje će otpjevati za početak a poslije idu narudžbine i tako sve do jutarnjih časova.
“Mijenjamo se svakih par sati da i gostima ne bi bilo monotono tako da nađemo za svačiji ukus ponešto, a kad se atmosfera ‘zagrije' onda počinje ono pravo - čestitke, muzičke želje, kolo itd... Moj uzor je pjevač sa najjačim glasom na estradi, po meni, Haris Dzinović“, ističe Ramadani.
Na naše pitanje gdje im je najljepše uglas ističu da se najbolje provode u Gori gdje su uvijek fino dočekani.
Almin Amza ima svega 20 godina, ljubimac one mlađe turbo-folk generacije koji kaže da najviše voli slušati jednu od legendi narodne muzike...
“Moj uzor je najbolji među najboljima, po meni, a to je Kemal Malovčić čije pjesme rado pjevam na našim nastupima“, kaže Amza i dodaje da voli i pjesme Šabana Šaulića, te pjesme Jovana Perišića.
Faruk bend Ima veliki broj snimljenih kompilacija pjesama sa ovih naših prostora, Podgore, Župe i Gore, a ovi su dana snimili novu pjesmu koja će ovog ljeta, vjeruju, biti najveći hit. Radi se o pjesmi “Ispati me utre“ koju je napisao Smajo Ismailji koji živi u mjestu Krstec, u Gori, a muziku sam radio Faruk Pajaziti.
“Pjesma je vrlo slušana, emotivna i kako sam naziv pjesme govori o odlasku na pečalbu, a posvećena je našim ljudima u dijaspori. Takođe obradili smo savremeniju verziju turskog čočeka, a pjesma 'Kismet' koju je takođe napisao Smajo Ismailji je u fazi snimanja. Tako da sve one koji vole našu muziku čeka prijatno folk-iznenađenje ovog ljeta“, kaže Pajaziti.
Na naše pitanje o najvećim uspjesima članovi “Faruk benda“ ističu da je ono najvažnije što su osvojili srca svih onih koji vole da ih slušaju. Pretežno sviraju svadbe u Gori ali takođe i u Župi ili na “svom“ terenu u Podgori.
“Radimo vrlo profesionalno, korektno i pošteno da gazda bude zadovoljan. Trudimo se da sve bude u najboljem redu, ispuniti svakom gostu muzičku želju da bi ostavili utisak i za narednu sezonu. Mi smo za ovu 2011 godinu 'prebukirani', znači nema slobodnih termina i po toj činjenici možete vidjeti da smo mi profesionalci u tom poslu“, kaže jedan od pjevača Kujtim Ramadani, koji pored ostalog ističe da “ovdje u kući našeg šefa Faruka imamo studio gdje neki put vježbamo i čitav dan da mi pjevači 'skinemo' neku pjesmu koja se skoro pojavila na tržištu tako da budemo savremeni i u toku. Čak i 2012 imamo već 12 ugovorenih svadbi“, kaže on.
Na priču se nadovezuju i ostali koji kažu da imaju ponude i iz dijaspore, Njemačke, Švicarske i svuda gdje ima naših ljudi vani ali zbog problema sa dokumentima nismo u stanju udovoljiti svima onima koji nas zovu i koji vole našu muziku.
Ovi kulturni i nadasve pošteni momci ističu da na ovim našim prostorima kao vrlo popularne i profesionalne pjevače ističu Imeta Aliju sa sinovima, Refika Etemovića kao i zvjezdu u usponu, našeg predstavnika na takmičenju folk-pjevača u Sarajevu u TV-šou “Zvjezda možeš biti ti“ Šakira Ahmetija kome žele pobjedu na tom takmičenju, a iz Gore ističu kolegu Hasana Mušku.
Na naše pitanje koliko je trajala njihova najduže svadba i gdje im je bilo najinteresantnije uglas ističu uz osmjeh da je takvih svadbi bilo puno, ali kako kažu ipak je najduža svirka bila prošle godine u maju mjesecu bio je “Goransko-Makedonski festival narodne muzike“. To je tradicionalan susret Goranaca koji se svake godine održava u mjestu Đakovo Polje i to 8. maja, ispod planine Koritnik, ističu oni , udaljeno od Dragaša dvadesetak minuta vožnje i gdje su se u ranijim godinama priređivala narodna veselja i druženja.
“Tada smo počeli svirati oko 11 ujutru i svirka je trajala otprilike do 19 časova. Nakon toga smo otišli kod našeg dragog prijatelja Jaska kojeg ovom prilikom pozdravljamo, u mjesto Brod, nastavili sa svirkom otprilike do jutarnjih časova. On se tada ženio i bilo je vrlo lijepo, tako da, ponavljam, mi smo vrlo lijepo dočekani u Gori ma u kom mjestu sviramo. Pored Jaska pozdravili bi sve stanovnike u Gori, a posebno prijatelje koji su uz njih kad god sviramo neku svadbu a to su: novinari radio Gore koji nas promovišu kad god gostujemo kod njih, naše bliske saradnike Nuhiju i Zinu, Arifa, Zerdžana, Jaska studio “DECK“ i mnoge druge. Pozdrav vašim čitaocima naročito onima koji vole našu tradicionalnu muziku“, poručuju članovi ovog benda.
Odlazimo iz ovog lijepog sela sa kojeg se vidi prekrasan pogled na Prizren, puni pozitivnih ‘vibracija' jer kako stara poslovica kaže 'tko pjeva zlo ne misli'.
Razgovor vodio: Vinetu Ganić
