Kao i toliko godina pa i vijekova unazad, 5. maja je u Prizrenu održan tradicionalni vašar u narodu poznat kao Karabaš.
I pored lošeg vremena u prijepodnevnim satima u Prizren je stiglo na hiljade ljudi iz skoro cijelog regiona. Pogotovu glavnom ulicom od ulaza iz pravca Suve Reke pa do takozvanog Đevrijinog mosta nadomak Univerziteta, grad je bio prepun ljudi koji su od ranog jutra prvo obilazili turbe na mjestu zvanom Karabaš, a onda po koja igračka za djecu sa tezgi kojih je bilo po cijelom gradu i ono bez čega vašar ne bi bio vašar, ringišpili, ćevapi i osvježavajući napici.
Kao i uvijek mladi ljudi, željni doakazivanja i novih poznanstava, dali su i ovom prilikom poseban pečat današnjem danu.
Đurđevdan, koji inače nije ni “romski, bošnjački, turski, albanski ni srpski...” nego svima njima podjednako jer je to - paganski običaj koji se, rekosmo, vijekovima obilježavaju, na ovaj ili sličan način, priapdnici svih zajednica u ovom dijelu Kosova.
Kod Bošnjaka obilježavanje ovog dana najviše se sačuvalo u Podgori. Tako, primjera radi, isprošene djevojke za svoje buduće ukućane i najbližu rodbinu mijese gurabije a na dan Ðurđevdan organizuju se prava seoska veselja.
Naravno proslava Đurđevdana 6. maja počinje u Gori, dijelu opštine Dragaš. Prvog dana je na mjestu zvanom Vlaška, slijedi Rapča, Radeša, Brod… U Zli Potoku je Džambala, jedan vid maskembala prilagođen ovdašnjim okolnostima.
