Adnan Dacić, nastavnik fizičke kulture iz Peći nekada košarkaš KK “Budućnost” (sada KK “Peja”) završio je fakultet fizičke kulture u Travniku u BiH, zapošljen u dvije osnovne škole u regionu Peći, “Xhemail Kada”, “7. septembar” u Vitomirici. Sin je profesora na Faklultetu za biznis Muja Dacića.
Koliko se djeca iz Peći i okoline bave sportom i da li su zainteresirana za sport?
Moje mišljenje je da se naša djeca slabo bave sportom, jer više vole internet. Lično bih volio da ih nekako natjeram da se više bave sportom.
Ima li talenata što se sporta tiče u Pećkom regionu od bošnjačke djece?
U Peći smo do skora imali momka koji je bio izvrstan u košarci, trenutno je na jednom koledžu u SAD gdje se školuje i igra košarku. Zove se Ernest Kalač. Imamo dvojicu momaka u osnovnoj školi “Xhemail Kada” Harisa Koljenovića i Sado Kolića. Veliki su talenti u fudbalu. Trenutno su u FK “Besa” iz Peći i nastupaju u mlađim kategorijama.
Da li ste se nekada bavili sportom?
Bavio sam se aktivno košarkom i bio sam dosta dobar plejmejker u KK “Budućnost”, no jednom prilikom su me neki navijači na tribinama našeg sportskog centra vrijeđali na nacionalnoj osnovi, psovali mi majku tursku i nakon toga nisam više htio trenirati jer nisam mogao izdžati svakodnevne uvrijede. Nakon mjesec dana sam prestao trenirati košarku. Bio sam talenat i ko zna kako bi se moja karijera odvijala da nismo imali međunacionalne konflikte. Moj saigrač i drug iz djetinjstva je Enes Kahriman koji trenutno radi u jednom kafiću gdje se okupljaju Bošnjaci i ponekad se prisjetimo “košarkaških dana”.
Da li možete uporediti bošnjačku djecu iz BiH i djecu sa Kosova? Koja su djeca disciplinovanija i po vama sportski talentovanija?
Djeca iz BiH, prije svega, imaju bolje uslove za rad, mogu slobodno reći da su mnogo godina ispred nas. Nas su ratna dešavanja onemogućila da nastavimo da se bavimo sportom. Tamošnja djeca imaju vrhunske fiskulturne sale sa svim pratećim objektima (teretane, bazene, sale za košarku, fudbal,rukomet...) nastavnici i profesori su bolji i školovaniji, dok kod nas na Kosovu djeca se manje bave sportom, više kafići, diskoteke, internet... Moja velika želja je da pomognem svojim iskustvom i radom, da djeci pokažem da ako se bave sportom mogu prevazići svoje probleme, biće zdraviji,s rećniji, skloniće se zagušljivih kafića i živjeće “sportskim” životom.
Selam svim vašim čitaocima vašeg sve popularnijeg sajta i drago mi je da i mi Bošnjaci Kosova imamo ovakvu web-stranicu gdje u svakom trenutku možemo saznati sve ono što nas interesuje iz svjeta kulture, sporta, obrazovanja...
Samo vas molim, sa što manje politike...
Razgovor vodio: Vinetu Ganić
