Dio lanca organizovane zloupotrebe ili ...

Svakodnevno se susrećemo sa djecom koja za razliku od svojih vršnjaka dan započinju pruženog dlana, na raskrsnicama, u parkovima, po autobuskim stanicama. Djeca prosjaci koja dan provode na vrelom asfaltu i prolaznike stavljaju u moralnu dilemu – dati novac ili ne?

Ne postoji tačan podatak koliko djece prosi na ulicama. Prema istraživanjima organizacije "Terre des hommes", ima ih 75 ali procjenjuje se da je taj broj daleko veći. Neka djeca su dio lanca organizovane zloupotrebe kriminalnih grupa, ali ima i onih koji na taj način obezbjeđuju egzistenciju svojoj porodici.

"Najznačajniji faktor je ekonomska situacija. Neku djecu roditelji prisiljavaju na prosjačenje. Nama su djeca pričala da nekada kod kuće nemaju hranu, pa su primorana da je na taj način nabave za svoju porodicu. Neka se opredjeljuju i za prodaju jer ih je sramota da prose. U pitanju je stvar preživljavanja", kaže Nadira Adviu iz organizacije "Terre des homes" koja se bavi zaštitom djece od zlostavljanja, zanemarivanja, nasilja, delikvencije, eksploatacije i trgovine.

Prema istraživanju ove organizacije, među djecom su najzastupljeniji Romi, Albanaci s Kosova, Aškalije i Albanaci iz Albanije, međutim, prema riječima Adviu, zvaničnih podataka o njima nema.

"Kada šetamo glavnim ulicama, vidimo ih svakodnevno, to je znak da sistem ne funkcioniše kako treba. Neophodno je da se ta lica identifikuju. Policija radi na mnogim aktivnostima zajedno sa socijalnim radnicima, ali ne treba da se radi samo sa kriminalnost aspekta nego zaštite. Mnoge aktivnosti poslicija radi zajedno sa socijalim radnicima", ističe Adviu.

Za rješavanje problema prosjačenja kod djece neophodna je saradnja među institucijama ističe Nenad Rašić, ministar za rad i socijalnu zaštitu.

"Ukoliko to rade samovoljno, Ministarstvo za rad i socijalno staranje nema nikakvu nadležnost da na bilo koj način vrši neke mjere nad njima, to mora prije svega da radi policija, koja mora da ih identifikuje, ko su, odakle su, šta rade tu i da li rade za nekog, a ukoliko se utvrdi da su oni žrtve trgovine ljudima, tek onda smo mi u nadležnosti da se staramo o njima, odnosno da ih smjestimo u skloništa koja imamo u svakom većem gradu", kaže Rašić.

Oni koji svakodnevno rade sa mališanima, savjetuju - porazgovarajte sa njima i kupite im hranu, jer nikada se ne zna gdje će završiti novac koji im poklonite.