Svaki korak koji načini, pun blata i oštrica, mrzi sve, opštinu, vlast, članove svoje porodice, ali i svoju sudbinu. Kujtim Dërvishaj svakog dana u 6:30 ujutru kolicima prelazi brdo do bunara koji mu je nedavno poklonjen. On nema vode u svojoj kući i stoga, naporan put u toku dana nekada mora preći i po pet, a ponekad i šest puta.
Posljednji put kada je jeo meso bilo je dan prije predposljednjih izbora kada su se skupocjeni automobili koji su dovozili visoke funkcionere u opštini Skenderaj, uključujući i predsjednika Samija Lushtakua, zaustavili podno brda, gdje se i nalazi kuća Kujtima Dërvishaja.
Tu su oni obećavali izgradnju nekoliko kilometara dugog puta, a janje koje je bilo posluženo bilo je kupljeno od strane samih seljana.
Put nikada nije izgrađen. Samo je na jednoj dionici posut šljunak.
Kujtim je sve drugo, osim onoga što svi misle, a to je da je on heroj. On najbolje personificira izreku "Kost i koža", a njegova brada i sklupčano tijelo čine da izgleda stariji.
Otac je četvero djece, rođen 2. decembra 1981. godine. Sa 17 godina je napustio školu, otiša je u Albaniju, naoružao se i vratio kao pripadnik 112. Brigade - Arben Haliti Oslobodilačke vojske Kosova. Tokom rata je bio ranjen u nogu, a skoro 15 godina poslije, on živi sa 65 eura koje dobija od socijalne pomoći, bez penzije ratnog veterana.
"Ja sam ratni veteran i tokom rata sam bio ranjen. Ja ne primam invalidsku penziju. Nisam ratovao za novac, nego za narod, ali svi su me ostavili po strani, ostavili su me bez posla, bez doma"; govori Kujtim.
Nema budžeta za Kujtima, ali ima novca za milionera Samija Lushtakua
Česte posjete zamjeniku gradonačelnika Skenderaja, doprinijele su da Kujtim ima samo gorka sjećanja. Svaki put njegovi zahtjevi za pomoć od države su završili riječima "nema budžeta, nemam šta da radim".
Međutim, budžet je dovoljan za prvog čovjeka opštine Skenderaj i neke od glavnih figura PDK-a koji imaju i po nekoliko izvora prihoda.
Kako je izvijestio list "Gazeta Jeta në Kosovë" (Život na Kosovu), prije godinu dana, Sami Lushtaku dobija beneficije od 2.400 eura godišnje. Prema podacima Ministarstva rada i socijalnog staranja, predsjednik Skenderaja također dobija i invalidsku penziju od 1. januara 2008. godine.
Na osnovu podataka izjave o imovini Samija Lushtakua, tokom godinu dana on dobija 48.600 eura. Sami Lushtaku također je prijavio da ima nekretnine u iznosu od milion i 580 hiljada eura, vozilo BMW u iznosu od 40 hiljada eura.
"Jučer mi je ćerka rekla: 'Oče, daj mi četiri eura, treba da platim za kifle koje dobijamo u školi'. Allaha mi, nisam imao da joj dam. Gdje da uzmem da bih joj dao?", rekao je Kujtim, a usto i rizikuje da ostane bez kuće zbog nesporazuma kojeg ima sa suprugom svojega oca.
"Nisam se borio za ovakvu državu"
Priča o bivšem vojniku UÇK-a postaje još bolnija kada Kujtim i njegova supruga, otvoreno jedno drugom kažu da žale što su se uzeli.
"Čak i ja da sam znala ne bih se udala za njega. A rekli su mi da ne odlazim za njega jer nema ništa. Rekla sam da ću otići za njega, "šta bude neka bude". Sada oboje živimo ovako sa svojom djecom. Nije dobro što ovo govorim, ali muči me tuga i bol", rekla je supruga Kujtima Dërvishaja.
"Borio sam se da moje dijete, moja porodica imaju bolju perspektivu", kaže Kujtim i dodaje da njegovo četvero djece često ne ide u školu jer je ona udaljena pet-šest kilometara.
"Jedan metak košta 25 centi. Da sam znao da dolaze ovakvi dani, bolje da sam sebi presudio. Ali sada imam četvero djece, gdje i kome da ih ostavim. Ali opet ponavljam da sam znao da će ovako biti, Allaha mi nikada ne bih ratovao, bio sam momak i bio sam veoma sposoban i ne bih rizikovao svoju glavu olako", dodaje dalje Kujtim Dërvishaj.
Oko 60 kilometara od sela Kastriot, u Prištini, oko zgrade Vlade postavljen je jedan list sa informacijom da je 45-godišnji veteran rata počinio samoubistvo. Razlog koji je doveo da to uradi je siromaštvo i nemogućnost da svojoj porodici pruži minimalne uslove za život.
Tu su oni obećavali izgradnju nekoliko kilometara dugog puta, a janje koje je bilo posluženo bilo je kupljeno od strane samih seljana.
Put nikada nije izgrađen. Samo je na jednoj dionici posut šljunak.
Kujtim je sve drugo, osim onoga što svi misle, a to je da je on heroj. On najbolje personificira izreku "Kost i koža", a njegova brada i sklupčano tijelo čine da izgleda stariji.
Otac je četvero djece, rođen 2. decembra 1981. godine. Sa 17 godina je napustio školu, otiša je u Albaniju, naoružao se i vratio kao pripadnik 112. Brigade - Arben Haliti Oslobodilačke vojske Kosova. Tokom rata je bio ranjen u nogu, a skoro 15 godina poslije, on živi sa 65 eura koje dobija od socijalne pomoći, bez penzije ratnog veterana.
"Ja sam ratni veteran i tokom rata sam bio ranjen. Ja ne primam invalidsku penziju. Nisam ratovao za novac, nego za narod, ali svi su me ostavili po strani, ostavili su me bez posla, bez doma"; govori Kujtim.
Nema budžeta za Kujtima, ali ima novca za milionera Samija Lushtakua
Česte posjete zamjeniku gradonačelnika Skenderaja, doprinijele su da Kujtim ima samo gorka sjećanja. Svaki put njegovi zahtjevi za pomoć od države su završili riječima "nema budžeta, nemam šta da radim".
Međutim, budžet je dovoljan za prvog čovjeka opštine Skenderaj i neke od glavnih figura PDK-a koji imaju i po nekoliko izvora prihoda.
Kako je izvijestio list "Gazeta Jeta në Kosovë" (Život na Kosovu), prije godinu dana, Sami Lushtaku dobija beneficije od 2.400 eura godišnje. Prema podacima Ministarstva rada i socijalnog staranja, predsjednik Skenderaja također dobija i invalidsku penziju od 1. januara 2008. godine.
Na osnovu podataka izjave o imovini Samija Lushtakua, tokom godinu dana on dobija 48.600 eura. Sami Lushtaku također je prijavio da ima nekretnine u iznosu od milion i 580 hiljada eura, vozilo BMW u iznosu od 40 hiljada eura.
"Jučer mi je ćerka rekla: 'Oče, daj mi četiri eura, treba da platim za kifle koje dobijamo u školi'. Allaha mi, nisam imao da joj dam. Gdje da uzmem da bih joj dao?", rekao je Kujtim, a usto i rizikuje da ostane bez kuće zbog nesporazuma kojeg ima sa suprugom svojega oca.
"Nisam se borio za ovakvu državu"
Priča o bivšem vojniku UÇK-a postaje još bolnija kada Kujtim i njegova supruga, otvoreno jedno drugom kažu da žale što su se uzeli.
"Čak i ja da sam znala ne bih se udala za njega. A rekli su mi da ne odlazim za njega jer nema ništa. Rekla sam da ću otići za njega, "šta bude neka bude". Sada oboje živimo ovako sa svojom djecom. Nije dobro što ovo govorim, ali muči me tuga i bol", rekla je supruga Kujtima Dërvishaja.
"Borio sam se da moje dijete, moja porodica imaju bolju perspektivu", kaže Kujtim i dodaje da njegovo četvero djece često ne ide u školu jer je ona udaljena pet-šest kilometara.
"Jedan metak košta 25 centi. Da sam znao da dolaze ovakvi dani, bolje da sam sebi presudio. Ali sada imam četvero djece, gdje i kome da ih ostavim. Ali opet ponavljam da sam znao da će ovako biti, Allaha mi nikada ne bih ratovao, bio sam momak i bio sam veoma sposoban i ne bih rizikovao svoju glavu olako", dodaje dalje Kujtim Dërvishaj.
Oko 60 kilometara od sela Kastriot, u Prištini, oko zgrade Vlade postavljen je jedan list sa informacijom da je 45-godišnji veteran rata počinio samoubistvo. Razlog koji je doveo da to uradi je siromaštvo i nemogućnost da svojoj porodici pruži minimalne uslove za život.
