Najzagađenija zemlja u Evropi je energetski siromašna, a ipak bogata toksičnim lignitom. "Da li postoji alternativa uglju?", prenosi RTK2 pisanje britanskog "The Guardiana"
Na kraju prašnjavog puta u centralno-kosovskoj opštini Obilić, leži selo Plemetina, lavirint navrat-nanos sklepanih kuća. Selo od 2,500 ljudi smješteno ispod Kosova B. Termoelektrane od 600 megavati snage na bazi lignita koja bljuje crna toksična isparenja i danju i noću.
"Budio sam se i psovao te elektrane milion puta", kaže Driton Berisha, romski civilni aktivista, ispijajući expresso. "Vazduh je uvijek pun dima i prašine, bez obzira koliko je jutro svježe."
On sjedi u kafiću u Prištini, glavnom gradu Kosova - najzagađenijoj zemlji u Evropi, ali čak i ovdje, u gradu koji se guši u izduvnim gasovima automobila, vazduh je mnogo čistiji nego u njegovom selu.
Kao i mnogi u Plemetini, Berisha i njegova porodica su stigli kao izbjeglice tokom rata. Njegova majka, koja ima 55 godina, je upravo podvrgnuta operaciji raka, bolesti za koju on vjeruje da je posljedica života na manje od pola kilometara udaljenosti od elektrane.
"Svako koga poznajem ovdje ima nekoga u familiji ko boluje od raka", objašnjava on. "To je jedan od razloga zbog koga želim da odem odavde. Ne želim da moja djeca odrastaju dišući ovaj vazduh".
Nije bilo lako naći balans između urgentne potrebe Kosova za energetskom sigurnošću i otrovnih efekata lignita, najjeftinijeg resursa dostupnog u prirodi. Zemlja leži na petoj najvećoj rezervi lignita u svijetu, od kojeg proizvodi 97% energije. Ukoliko bi ostalo na sadašnjem nivou potrošnje, snabdjevanje lignitom bi trajalo 1,500 godina. Ipak, Kosovo se suočava sa čestim restrikcijama struje i izuzetno visokim nivoom energetskog siromaštva.
"Kosovo ima teške i komplikovane energetske potrebe", kaže Žan-Peter Olter (Jan-Peter Olters), direktor Svjetske banke za Kosovo.
"Tri stvari treba da se urade u isto vrijeme: obezbjediti pouzdano snabdjevanje energijom koje još uvijek ne postoji; omogućiti da energija bude pristupačna za fizička lica i preduzeća; i smanjiti društvene i uticaje na okolinu, što je više moguće."
Banka omogućava tehničku podršku pomažući vladi da razvije i implementira energetsku strategiju. Srž plana čine dva projekta: jedan je obnoviti tehnologiju u Kosovu B da zadovolji ekološke standarde Evropske unije; drugi je zamjeniti zastarjelu elektranu Kosovo A iz perioda bivše Jugoslavije, koja generiše 2.5 tone prašine na sat, sa objektom Kosovom C koji proizvodi 600 megavata energije.
Ovi projekti napreduju sporo, ali sigurno. Tenderske ponude za privatne investicije su zakazane zaključno sa aprilom 2014, nakon čega će Svjetska banka - koja je počela da izrađuje ekološku i procjenu društvenog uticaja - odrediti stepen svog finansijskog učešća u ovom projektu. Najvjerovatniji ishod je da će bar djelimično učestvovati kao finansijski garant.
Ove godine je banka nametnula stroge uslove za investicije u oblasti uglja. Ali i finansijski i energetski siromašno, Kosovo ispunjava klauzulu koja omogućava kreditiranje u oblasti lignita.
Ova tvrdnja izazvala je negodovanje među ekološkim lobistima koji vide Kosovo kao lakmus test za banku da se povuče iz posla sa ugljem.
"Energetska mreža Kosova bilježi velike gubitke od oko 30-40%," kaže Visar Azemi, koordinator Konzorcijuma civilnog društva za održivi zazvoj (KOSID).
"Mi ne treba da razgovaramo o povećanju kapaciteta prije razgovora o efikasnosti", rekao je on.
Azemi vjeruje da će investicija u Kosovo C učiniti malo za smanjenje energetskog siromaštva.
"Izgradnja ove vrste postrojenja je skupa, a kompanije će morati da nadoknade svoje troškove, a ti troškovi će se preliti na krajnje korisnike", kaže on i dodaje: "To će zarobiti Kosovo u buduću zavisnost od lignita. Svjetska banka treba prvo da istraži nove alternative."
KOSID navodi istraživanje sprovedeno od strane Univerziteta u Berkliju, koje pokazuje potencijal da Kosovo inkorporira znatno veći udio obnovljivih izvora energije u svom energetskom miksu, od postojećih 2%. Svjetska banka, međutim, uvjerava da su njeni stručnjaci u stanju da pronađu ekonomski održivo rješenje koje ne zahtjeva značajne investicije u ugalj u budućnosti.
"Bilo dobro ili loše, Kosovo leži na 14 milijardi tona lignita, a njegova komparativna prednost kada su u pitanju obnovljivi izvori energije, nije baš najjasnija", kaže Olters.
"Željeli bismo da smo u poziciji da možemo da kažemo da je energetski miks izvodljiv, ali to nije slučaj. Ukoliko se ovo (investicija) ne dogodi, onda ostaje opcija Kosovo A.
Skot Moris, politički saradnik u Centru za globalni razvoj, kaže da su dokazi (Univerziteta u Berkliju) neubjedljivi. On vjeruje da bi bilo pogrešno ako bi se Svjetska banka povukla iz kreditiranja uglja.
"To treba da bude šansa za siromašne zemlje da zadovolje svoje razvojne potrebe", kaže Moris. "Banka ne bi trebalo da pravi velike planove sa ugljem. Ali treba napomenuti da je Kosovo B jedini projekat vezan za ugalj koji imaju u planu."
Energetska sigurnost nije izgubila na značaju za stanovnike Plemetine, koji imaju redovne nestašice struje. Mještani, međutim, smatraju da je neophodan dijalog na ovu temu.
"Ja nisam protiv elektrane", kaže Berisha.
"Ali nikada nisam čuo ni jednog predstavnika iz kosovske Vlade ili Svjetske banke koji je posjetio Plemetinu da razgovaraju o ovim pitanjima."
Upitan o mogućoj potrebi preseljavanja, Olters je rekao da je plan za rudnik izradila Vlada Kosova uz podršku Svjetske banke, ali da oni koji žive blizu elektrane Kosovo B neće morati da budu preseljeni.
"Budio sam se i psovao te elektrane milion puta", kaže Driton Berisha, romski civilni aktivista, ispijajući expresso. "Vazduh je uvijek pun dima i prašine, bez obzira koliko je jutro svježe."
On sjedi u kafiću u Prištini, glavnom gradu Kosova - najzagađenijoj zemlji u Evropi, ali čak i ovdje, u gradu koji se guši u izduvnim gasovima automobila, vazduh je mnogo čistiji nego u njegovom selu.
Kao i mnogi u Plemetini, Berisha i njegova porodica su stigli kao izbjeglice tokom rata. Njegova majka, koja ima 55 godina, je upravo podvrgnuta operaciji raka, bolesti za koju on vjeruje da je posljedica života na manje od pola kilometara udaljenosti od elektrane.
"Svako koga poznajem ovdje ima nekoga u familiji ko boluje od raka", objašnjava on. "To je jedan od razloga zbog koga želim da odem odavde. Ne želim da moja djeca odrastaju dišući ovaj vazduh".
Nije bilo lako naći balans između urgentne potrebe Kosova za energetskom sigurnošću i otrovnih efekata lignita, najjeftinijeg resursa dostupnog u prirodi. Zemlja leži na petoj najvećoj rezervi lignita u svijetu, od kojeg proizvodi 97% energije. Ukoliko bi ostalo na sadašnjem nivou potrošnje, snabdjevanje lignitom bi trajalo 1,500 godina. Ipak, Kosovo se suočava sa čestim restrikcijama struje i izuzetno visokim nivoom energetskog siromaštva.
"Kosovo ima teške i komplikovane energetske potrebe", kaže Žan-Peter Olter (Jan-Peter Olters), direktor Svjetske banke za Kosovo.
"Tri stvari treba da se urade u isto vrijeme: obezbjediti pouzdano snabdjevanje energijom koje još uvijek ne postoji; omogućiti da energija bude pristupačna za fizička lica i preduzeća; i smanjiti društvene i uticaje na okolinu, što je više moguće."
Banka omogućava tehničku podršku pomažući vladi da razvije i implementira energetsku strategiju. Srž plana čine dva projekta: jedan je obnoviti tehnologiju u Kosovu B da zadovolji ekološke standarde Evropske unije; drugi je zamjeniti zastarjelu elektranu Kosovo A iz perioda bivše Jugoslavije, koja generiše 2.5 tone prašine na sat, sa objektom Kosovom C koji proizvodi 600 megavata energije.
Ovi projekti napreduju sporo, ali sigurno. Tenderske ponude za privatne investicije su zakazane zaključno sa aprilom 2014, nakon čega će Svjetska banka - koja je počela da izrađuje ekološku i procjenu društvenog uticaja - odrediti stepen svog finansijskog učešća u ovom projektu. Najvjerovatniji ishod je da će bar djelimično učestvovati kao finansijski garant.
Ove godine je banka nametnula stroge uslove za investicije u oblasti uglja. Ali i finansijski i energetski siromašno, Kosovo ispunjava klauzulu koja omogućava kreditiranje u oblasti lignita.
Ova tvrdnja izazvala je negodovanje među ekološkim lobistima koji vide Kosovo kao lakmus test za banku da se povuče iz posla sa ugljem.
"Energetska mreža Kosova bilježi velike gubitke od oko 30-40%," kaže Visar Azemi, koordinator Konzorcijuma civilnog društva za održivi zazvoj (KOSID).
"Mi ne treba da razgovaramo o povećanju kapaciteta prije razgovora o efikasnosti", rekao je on.
Azemi vjeruje da će investicija u Kosovo C učiniti malo za smanjenje energetskog siromaštva.
"Izgradnja ove vrste postrojenja je skupa, a kompanije će morati da nadoknade svoje troškove, a ti troškovi će se preliti na krajnje korisnike", kaže on i dodaje: "To će zarobiti Kosovo u buduću zavisnost od lignita. Svjetska banka treba prvo da istraži nove alternative."
KOSID navodi istraživanje sprovedeno od strane Univerziteta u Berkliju, koje pokazuje potencijal da Kosovo inkorporira znatno veći udio obnovljivih izvora energije u svom energetskom miksu, od postojećih 2%. Svjetska banka, međutim, uvjerava da su njeni stručnjaci u stanju da pronađu ekonomski održivo rješenje koje ne zahtjeva značajne investicije u ugalj u budućnosti.
"Bilo dobro ili loše, Kosovo leži na 14 milijardi tona lignita, a njegova komparativna prednost kada su u pitanju obnovljivi izvori energije, nije baš najjasnija", kaže Olters.
"Željeli bismo da smo u poziciji da možemo da kažemo da je energetski miks izvodljiv, ali to nije slučaj. Ukoliko se ovo (investicija) ne dogodi, onda ostaje opcija Kosovo A.
Skot Moris, politički saradnik u Centru za globalni razvoj, kaže da su dokazi (Univerziteta u Berkliju) neubjedljivi. On vjeruje da bi bilo pogrešno ako bi se Svjetska banka povukla iz kreditiranja uglja.
"To treba da bude šansa za siromašne zemlje da zadovolje svoje razvojne potrebe", kaže Moris. "Banka ne bi trebalo da pravi velike planove sa ugljem. Ali treba napomenuti da je Kosovo B jedini projekat vezan za ugalj koji imaju u planu."
Energetska sigurnost nije izgubila na značaju za stanovnike Plemetine, koji imaju redovne nestašice struje. Mještani, međutim, smatraju da je neophodan dijalog na ovu temu.
"Ja nisam protiv elektrane", kaže Berisha.
"Ali nikada nisam čuo ni jednog predstavnika iz kosovske Vlade ili Svjetske banke koji je posjetio Plemetinu da razgovaraju o ovim pitanjima."
Upitan o mogućoj potrebi preseljavanja, Olters je rekao da je plan za rudnik izradila Vlada Kosova uz podršku Svjetske banke, ali da oni koji žive blizu elektrane Kosovo B neće morati da budu preseljeni.
