Bez zakonske osnove i rješavanja imovinskog pitanja Metalurškog kombinata ‘Trepča’, nemoguće je povratiti nekadašnju slavu ovom balkanskom lideru u proizvodnji velikog broja metala, rečeno je u petak u Prištini na okruglom stolu domaćih stručnjaka o stanju Trepče.
Kao ekonomski gigant, Trepča je tokom '80-tih zapošljavala preko 20.000 radnika, a danas broji oko 1500 radnika albanske nacionalnosti, a 1000 srpske, koji rade u različitim sektorima ovog preduzeća koji se nalaze u južnom i sjevernom dijelu Mitrovice.
Institucije Kosova, 14 godina poslije rata, pokušavaju da reorganizuju Trepču kako bi ovaj gigant ponovo bio na usluzi kosovskoj ekonomiji. Na tome radi Kosovska agencija za privatizaciju i Posebna komora Vrhovnog Suda, i nad njenim upravljanjem nemaju uticaja Skupština i Vlada.
Vlada Kosova je u julu apelovala na širu javnost i kod lokalnih eksperata da predstave svoje ideje za restrukturiranje i reorganizaciju Trepče, ali naglašavajući da ona neće biti privatizovana.
Arian Zeka, direktor Američke privredne komore Kosova, je tokom okruglog stola o stanju Trepče iznio nekoliko prijedloga za Vladu kako bi došlo do oživljavanja Trepče, a za koja su potrebne institucionalne intervencije.
"Potrebna je izmjena zakona za reorganizaciju određenih preduzeća, u tom smislu za reorganizacija preduzeća Trepče. Trebaju se razmotriti mogućnosti da se od trenutnog preduzeća Trepče formira novo preduzeće koje bi nastavilo sa radom u rudarskoj industriji, time što bi se ukinule ranije obaveze Trepče kojima bi se bavila Kosovska agencija za privatizaciju ili neka druga agencija. Važno je da se proces reorganizacije ubrza. Ukoliko vidimo da ovo preduzeće vrijedi, zašto onda čekamo“, kazao je Zeka, dodajući da Vlada Kosova mora biti garant na tom putu i da ima jasniju poziciju u reorganizaciji Trepče.
I Bardhyl Meta, iz njemačko-kosovske privredne komore kazao je da je Trepči u prvom planu potrebno rješenje u pravnom i imovinskom aspektu, bez kojeg je nemoguće privući strane investitore.
„Žalosno je da u današnjim dokumentima izgleda da je svako odgovoran za Trepču, a nije niko. Još uvijek je kao socijalistička imovina u smislu da je svačija, a ničija, i da prema tome niko nije odgovoran za nju“, kazao je on.
Kao i sama Mitrovica, i ovaj rudnik olova i cinka je od rata podijeljen između južnog i sjevernog dijela. U sjevernom dijelu su dva rudnika i tamošnji predstavnici Trepče podnose izvještaje Kosovskoj agenciji za privatizaciju. Zbog nefunkcionisanja topionice olova u Zvečanu, u sjevernom dijelu, kao i cinka, proizvodni kapaciteti se realiziraju samo do faze koncentrata.
Tema za briselske razgovore
Vršilac dužnosti direktora preduzeća Trepče u južnom dijelu, Halil Qela, govoreći o stanju Trepče, kazao je da je pod trenutnim okolnostima gotovo nemoguće doći do povećanja proizvodnje ili modernizacije flotacije i metalurgije. On je dodao da je zbog toga potrebna izrada dobrog zakona o Trepči, na kojem inače radi Ministarstvo ekonomskog razvoja.
"Trepča je nažalost i dalje podijeljena iako smo do negdje relaksirali odnose sa kolegama na sjeveru, sa kojima inače razgovaramo o svakodnevnim problemama i potrebama za povećanje proizvodnje i boljih radnih uslova. Ti problemi su 99.9 posto isti. Zato što problem za proizvodnju nisu ni Albanci ni Srbi. Razvoj tog regiona nije etnički. To je profesionalno pitanje i usaglasili smo se da je potrebno da se uradi na uklanjanju nepotrebnih, birokratskih procedura kako bismo išli naprijed“, kazao je Qela.
Na okruglom stolu bio je prisutan i vršilac dužnosti direktora Trepče na sjeveru, Ljubomir Marić, koji je kazao da pitanje Trepče mora biti jedna od tema u Briselu.
"Očekujemo da bi se za dalji nastavak razvoja Trepče moralo riješiti pitanje statusa vlasništva koje bi se riješavalo u dijalogu, kada se budu rješavala pitanja imovine. U međuvremenu, menadžment treba da radi na stvaranju klime za privlačenje investitora. To je ono što je naš zadatak“, kazao je on.
Profesor Shyqri Kelmendi, savjetnik u Trepči, kazao je da je za Trepču potrebno pragmatično a ne političko rješenje, te da je sada posljednji trenutak da se izdejstvuje neko rješenje. On je naglasio da iako se od toga odustane, od tako nečeg neće odustati rudari Trepče, koji i danas rade pod zemljom.
"Ima ljudi koji su svojih 40 godina posvijetili radu u Trepči a danas nemaju ni penziju. Nemaju ni šansu da se prijave za penziju, za jednu normalnu penziju dostojnog čovjeka koji je 40 godina proveo u rudniku. Mislite da će ti ljudi lako odustati? Ne. Bez obzira kako mi razmatramo ovu situaciju, ti ljudi se neće lako odreći od potrebe za dobrim i dostojnim životom u penziji“, poručio je on.
Safet Gerxhaliu, predsjednik Privredne komore Kosova, kazao je da Kosovo nema taj luksuz da zanemaruje Trepču i da perspektivu razvoja traži negdje drugo. Dok je dobro graditi autoputeve, oni mogu izgubiti smisao ako se upotrebljavaju samo za uvoz a ne izvoz kosovskih dobara, dodao je on.
"Onoliko koliko je Trepči potrebno Kosovo kako bi povratila nekadašnju slavu balkanskog lidera u proizvodnji velkikog broja metala, toliko Kosovu treba Trepča ukoliko želi da postigne stabilnu, konkurentnu i efikasnu ekonomiju na stranom tržištu. To znači da je sudbina Trepče i Kosova zajednička i ona ne može da se dijeli“, kazao je Gerxhaliu.
