Ne vide perspektivu, iako imaju i visoku stručnu spremu. Mnogi mladi ljudi iz opštine Skenderaj u posljednje vrijeme migriraju se u drugim državama, preko linije, koja osigurava odlazak i ugodan smještaj u državama koje oni preferiraju. Ono što ih navodi da se odluče na ovaj put je bez sumnje veliko siromaštvo i nezaposlenost. Samo u posljednje dvije sedmice oko 150 mladih iz opštine Skenderaj je prvobitno pobjeglo u Mađarsku, preko linije Priština-Beograd-Subotica, a zatim su odatle odlazili u druge države. Samo iz Trnavca (Tërnafci), selu sa oko 70 kuća je migriralo 20 mladih.
Ne trebate platiti hiljade eura, kako bi se našli u omiljenoj zemlji, uvjereni da će osigurati sebe ili svoje porodice koji žive u ekstremnom siromaštvu. Obećana zemlja im je ušla u krv i svaka mlada osoba, koja završi školu u nemogućnosti da pronađe posao u svom mjestu, namjerava da pobjegne u inostranstvo, piše portal "Zëri".
Sada onima koji žele da napuste svoju zemlju u potrazi za komadom hljeba je potrebno samo 21 euro za autobus koji saobraća iz Prištine prema Beogradu. Odatle su im potreban još 17 eura za voz ili autobus koji ide iz Beograda prema Subotici. Prema riječima nekih mladih ljudi iz Drenice koji su prošli ovaj put, a koji su bili vraćeni i koji opet namjeravaju ići, u Subotici postoje određeni ljudi koji se bave ovim poslom. Oni osiguravaju njihov transport do nekog mađarskog gradića (ne kažu koji), u kojem se nalazi neka vrsta kampa. Svako ko se nađe u kampu a ima nekoga u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Švicarskoj ili nekoj drugoj državi Evrope može bez straha da ih pozove kako bi ih uzeli i odveli iz kampa tamo gdje oni žele. Kažu da je najlakše sa Francuskom, posebno za one koji imaju djecu, jer, kako navode, francuske vlasti ne prave nikakav problem ni prepreke za one koji žele otići iz ovog kampa u Francusku.
"Završio sam Pravni fakultet prije rata. Moja porodica živi u bijedi, u velikom siromaštvu. Tražio sam posao gdje god sam čuo da traže radnike. No sada svako uzima svojeg na posao, a u državnim preduzećima i institucijama nema nikakve šanse da se zaposliš. Kako bi našli posao moraš prvo nekoga poznavati ili je potrebno da imaš novca ili ili ženu iz jake porodice. Ja nemam ni jedno ni drugo. Ja sam krenuo na ovaj put i inshallah ću stići tamo jer ovdje nema ništa", kaže jedan od onih koji će ove sedmice krenuti na taj put, u nedjelju, Blerim iz sela iz mjesne zajednice Turiqefc.
S druge strane, Zymer Voc, mještanin Trnavca kaže da samo u posljednje dvije sedmice je selo napustilo 20 mladih, koji su krenuli, kako kaže on, na ovaj "nesiguran i put sa puno odricanja".
"Mladi bježe jer ovdje ne vide perspektivu. Nema posla za njih, završavaju škole, ostaju kući, završavaju i fakultete, ima čak i onih sa magistraturama koji ne pronalaze posao. Revoltirani, ljuti kada vide da drugi bez ikakvih kvalifikacija obezbjeđuju posao. Oni se nadaju da će naći spas na Zapadu, prosto rečeno nemaju kuda", rekao je Voca.
U međuvremenu, Sahit Z. iz sela u opštini Skenderaj, koji je također kazao da u nedjelju polazi na put preko linije Priština-Beograd-Subotica, dodaje da je konkurisao na jedno radno mjesto u jednoj od javnih institucija u opštini, na osnovu objavljenog konkursa, ali iako je ispunio sve potrebne kriterijume, bili su primljeni drugi, bez ikakvog kriterija.
"Bio sam također kod jednog od opštinskih čelnika, koji je na visokoj funkciji, kazao sam mu o teškom stanju i uvjerio sam ga da ispunjavam sve uslove bolje nego ostali konkurenti, ali mi je odmah rekao 'ne bre dijete, oni su već primljeni'. Izgubio sam živce, svašta sam mu rekao. Pozvali su me na intervju, samo radi opravdanja. I onima u komisiji sam rekao zašto održavaju ovaj intervju radi formalnosti, pošto su ljudi već primljeni. Stvorio sam komešanje kod njih, ali dogodilo se ono što mi je rekao onaj visoki rukovodioc. Šta da se radi, ovo je naša realnost ovdje", rekao je on.
Iako mladi ljudi idu na ovaj put sa puno nade, neki od njih malo vjeruju da mogu sebe obezbijediti, ali žele testirati sudbinu.
"Ništa se ne zna, možda ispadne nešto dobro. To nam je sudbina", kaže jedan od njih.
Ali ono što svi kažu je da se ne plaše da putuju kroz Srbiju, iako ima slučajeva kada srpska policija zaustavlja autobus i kontroliše putnike.
Sada onima koji žele da napuste svoju zemlju u potrazi za komadom hljeba je potrebno samo 21 euro za autobus koji saobraća iz Prištine prema Beogradu. Odatle su im potreban još 17 eura za voz ili autobus koji ide iz Beograda prema Subotici. Prema riječima nekih mladih ljudi iz Drenice koji su prošli ovaj put, a koji su bili vraćeni i koji opet namjeravaju ići, u Subotici postoje određeni ljudi koji se bave ovim poslom. Oni osiguravaju njihov transport do nekog mađarskog gradića (ne kažu koji), u kojem se nalazi neka vrsta kampa. Svako ko se nađe u kampu a ima nekoga u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Švicarskoj ili nekoj drugoj državi Evrope može bez straha da ih pozove kako bi ih uzeli i odveli iz kampa tamo gdje oni žele. Kažu da je najlakše sa Francuskom, posebno za one koji imaju djecu, jer, kako navode, francuske vlasti ne prave nikakav problem ni prepreke za one koji žele otići iz ovog kampa u Francusku.
"Završio sam Pravni fakultet prije rata. Moja porodica živi u bijedi, u velikom siromaštvu. Tražio sam posao gdje god sam čuo da traže radnike. No sada svako uzima svojeg na posao, a u državnim preduzećima i institucijama nema nikakve šanse da se zaposliš. Kako bi našli posao moraš prvo nekoga poznavati ili je potrebno da imaš novca ili ili ženu iz jake porodice. Ja nemam ni jedno ni drugo. Ja sam krenuo na ovaj put i inshallah ću stići tamo jer ovdje nema ništa", kaže jedan od onih koji će ove sedmice krenuti na taj put, u nedjelju, Blerim iz sela iz mjesne zajednice Turiqefc.
S druge strane, Zymer Voc, mještanin Trnavca kaže da samo u posljednje dvije sedmice je selo napustilo 20 mladih, koji su krenuli, kako kaže on, na ovaj "nesiguran i put sa puno odricanja".
"Mladi bježe jer ovdje ne vide perspektivu. Nema posla za njih, završavaju škole, ostaju kući, završavaju i fakultete, ima čak i onih sa magistraturama koji ne pronalaze posao. Revoltirani, ljuti kada vide da drugi bez ikakvih kvalifikacija obezbjeđuju posao. Oni se nadaju da će naći spas na Zapadu, prosto rečeno nemaju kuda", rekao je Voca.
U međuvremenu, Sahit Z. iz sela u opštini Skenderaj, koji je također kazao da u nedjelju polazi na put preko linije Priština-Beograd-Subotica, dodaje da je konkurisao na jedno radno mjesto u jednoj od javnih institucija u opštini, na osnovu objavljenog konkursa, ali iako je ispunio sve potrebne kriterijume, bili su primljeni drugi, bez ikakvog kriterija.
"Bio sam također kod jednog od opštinskih čelnika, koji je na visokoj funkciji, kazao sam mu o teškom stanju i uvjerio sam ga da ispunjavam sve uslove bolje nego ostali konkurenti, ali mi je odmah rekao 'ne bre dijete, oni su već primljeni'. Izgubio sam živce, svašta sam mu rekao. Pozvali su me na intervju, samo radi opravdanja. I onima u komisiji sam rekao zašto održavaju ovaj intervju radi formalnosti, pošto su ljudi već primljeni. Stvorio sam komešanje kod njih, ali dogodilo se ono što mi je rekao onaj visoki rukovodioc. Šta da se radi, ovo je naša realnost ovdje", rekao je on.
Iako mladi ljudi idu na ovaj put sa puno nade, neki od njih malo vjeruju da mogu sebe obezbijediti, ali žele testirati sudbinu.
"Ništa se ne zna, možda ispadne nešto dobro. To nam je sudbina", kaže jedan od njih.
Ali ono što svi kažu je da se ne plaše da putuju kroz Srbiju, iako ima slučajeva kada srpska policija zaustavlja autobus i kontroliše putnike.
