Nisu uspjeli niti u Rambujeu, ali ni u Beču. Ali ovoga puta, uzburkali su se međunarodni glasovi koji vjeruju da će Kosovo i Srbija postići dogovor, zahvaljujući sudionicima u procesu iz Washingtona i Bruxellesa. Isto mišljenje dijele i u Prištini i u Beogradu.
Dilema leži u tome da li će dvije zemlje potpisati sporazum, sveukupni ugovor ili opšti osnovni ugovor.
Kako se čuje, svi misle da je Bruxelles uzima model dvije Njemačke, koji je potpisan 1972. godine kao Mirovni sporazum između dvije suverene države, koji je garantovao mjesto Istočnoj Njemačkoj u UN-u, osigurao uzajamno međunarodno priznavanje, ali ne i formalno obostrano priznanje.
Izvjestitelj Evropskog parlamenta za Kosovo Ulrike Lunaček smatra da ovaj koncept, kao model, se može primijeniti u slučaju Kosova i Srbije, kako bi se normalizirali odnosi između dviju zemalja.
"Mislim da bi to mogla biti opcija, pošto je funkcionirala duže vrijeme između dvije Njemačke. Mislim da je moguće. Sada, više od polovice članica UN-a su priznale Kosovo, a mislim da sa Srbijom koja se kreće prema naprijed, koja radi puno stvari, kao u slučaju IBM sporazuma i drugih, može otvoriti put za što veće sudjelovanje Kosova u međunarodnim organizacijama", rekla je ona za Radio Slobodna Evropa.
Prema evropskoj poslanici, normalizacija odnosa dviju zemalja je spora, ali ima napretka, pošto pruža blagostanje za građane.
No, u Prištini, analitičari socijalnih zbivanja smatraju da je Kosovo propustilo priliku za takvim ugovorom sa Srbijom.
U stvari, jedan njemački ambasador je donio ovu ideju po prvi put javno u Prištini.
Wolfgang Ischinger je 2007. godine predložio ideju dvije Njemačke na Kosovu. Ali ona je bila odbijena od strane Jedinsteven grupe.
Leon Malazogu iz Instituta za demokratiju i razvoj kaže da od prvog javnog spominjanja ovog modela, u odnosu na danas, atributi više nisu isti.
"Sada ona u ničemu ne sliči odnosu između dvije Njemačke. Niti je Ugovor, niti može garantovati mjesto u UN-u, niti razmjena kancelarija se ne zovu poslanstva, kako su ih oni imali i koje su bile diplomatske institucije. U ničemu sporazumom koji planiraju Srbija i Kosovo da potpišu, u ničemu ne sliči ugovoru između dvije Njemačke, te u tom smislu ne mislim da bi trebao biti u upoređivano s tim".
"Ono što će biti između Kosova i Srbije, ne bi trebalo uopšte se odnositi na odnose između dvije Njemačke kao nešto slično. Ovo što ćemo imati je mnogo slabije nego što su imale dvije Njemačke", rekao je Malazogu za Radio Slobodna Evropa.
No, drugačije misle čelnici Centra za socijalna istraživanja iz Beograda.
Dušan Janjić priznaje da svaki problem ima svoje mogućnosti, te da je Kosovo poseban slučaj.
On spominje da je i ugovor dvije Njemačke, prethodno imao suglasnost svjetskih sila, kao garant sporazuma. Međutim, iako također prepoznaje razlike u okolnostima, kaže da se može primijeniti u slučaju Kosova i Srbije.
"Mislim da je ovaj model primjenjive, jer i tada (dvije Njemačke) nisu imale dogovora o suverenosti, te nisu postavljana nikakva pitanja izričitog priznanja koja bi omogućila stolicu u UN-u. Stoga, kao inspiracija DA, i velikim poslom njemačke diplomatije je mnogo učinjeno".
"Njemačka je vrlo prisutna na Balkanu i zna naše mogućnosti, i ima snažan uticaj da nekako dovede Evropu prema regiji, a to se da prilagoditi, koliko se ja razumijem u stvari", rekao je on za Radio Slobodna Evropa.
Bez obzira kakav će biti budući sporazum, očekuje se da će ugovoriti buduće odnose Srbije i Kosova kako bi se sprovele obaveze za koje se slože premijeri Hashim Thaçi i Ivica Dačić.
Dosad su se Priština i Beograd dogovorili o nizu pitanja tehničke prirode kako bi se olakšala sloboda kretanja.
Kako se čuje, svi misle da je Bruxelles uzima model dvije Njemačke, koji je potpisan 1972. godine kao Mirovni sporazum između dvije suverene države, koji je garantovao mjesto Istočnoj Njemačkoj u UN-u, osigurao uzajamno međunarodno priznavanje, ali ne i formalno obostrano priznanje.
Izvjestitelj Evropskog parlamenta za Kosovo Ulrike Lunaček smatra da ovaj koncept, kao model, se može primijeniti u slučaju Kosova i Srbije, kako bi se normalizirali odnosi između dviju zemalja.
"Mislim da bi to mogla biti opcija, pošto je funkcionirala duže vrijeme između dvije Njemačke. Mislim da je moguće. Sada, više od polovice članica UN-a su priznale Kosovo, a mislim da sa Srbijom koja se kreće prema naprijed, koja radi puno stvari, kao u slučaju IBM sporazuma i drugih, može otvoriti put za što veće sudjelovanje Kosova u međunarodnim organizacijama", rekla je ona za Radio Slobodna Evropa.
Prema evropskoj poslanici, normalizacija odnosa dviju zemalja je spora, ali ima napretka, pošto pruža blagostanje za građane.
No, u Prištini, analitičari socijalnih zbivanja smatraju da je Kosovo propustilo priliku za takvim ugovorom sa Srbijom.
U stvari, jedan njemački ambasador je donio ovu ideju po prvi put javno u Prištini.
Wolfgang Ischinger je 2007. godine predložio ideju dvije Njemačke na Kosovu. Ali ona je bila odbijena od strane Jedinsteven grupe.
Leon Malazogu iz Instituta za demokratiju i razvoj kaže da od prvog javnog spominjanja ovog modela, u odnosu na danas, atributi više nisu isti.
"Sada ona u ničemu ne sliči odnosu između dvije Njemačke. Niti je Ugovor, niti može garantovati mjesto u UN-u, niti razmjena kancelarija se ne zovu poslanstva, kako su ih oni imali i koje su bile diplomatske institucije. U ničemu sporazumom koji planiraju Srbija i Kosovo da potpišu, u ničemu ne sliči ugovoru između dvije Njemačke, te u tom smislu ne mislim da bi trebao biti u upoređivano s tim".
"Ono što će biti između Kosova i Srbije, ne bi trebalo uopšte se odnositi na odnose između dvije Njemačke kao nešto slično. Ovo što ćemo imati je mnogo slabije nego što su imale dvije Njemačke", rekao je Malazogu za Radio Slobodna Evropa.
No, drugačije misle čelnici Centra za socijalna istraživanja iz Beograda.
Dušan Janjić priznaje da svaki problem ima svoje mogućnosti, te da je Kosovo poseban slučaj.
On spominje da je i ugovor dvije Njemačke, prethodno imao suglasnost svjetskih sila, kao garant sporazuma. Međutim, iako također prepoznaje razlike u okolnostima, kaže da se može primijeniti u slučaju Kosova i Srbije.
"Mislim da je ovaj model primjenjive, jer i tada (dvije Njemačke) nisu imale dogovora o suverenosti, te nisu postavljana nikakva pitanja izričitog priznanja koja bi omogućila stolicu u UN-u. Stoga, kao inspiracija DA, i velikim poslom njemačke diplomatije je mnogo učinjeno".
"Njemačka je vrlo prisutna na Balkanu i zna naše mogućnosti, i ima snažan uticaj da nekako dovede Evropu prema regiji, a to se da prilagoditi, koliko se ja razumijem u stvari", rekao je on za Radio Slobodna Evropa.
Bez obzira kakav će biti budući sporazum, očekuje se da će ugovoriti buduće odnose Srbije i Kosova kako bi se sprovele obaveze za koje se slože premijeri Hashim Thaçi i Ivica Dačić.
Dosad su se Priština i Beograd dogovorili o nizu pitanja tehničke prirode kako bi se olakšala sloboda kretanja.
