Blizina Evropske unije, kvalifikovana radna snaga i niski troškovi rada u regionu Zapadnog Balkana sve više privlače strane investitore, pokazuje studija Bečkog ekonomskog instituta. Još jedan od razloga je i ekološki održiva potrošnja i smanjenje ugljen dioksida koji predstavljaju značajne mogućnosti za budući rast.
U studiji pod nazivom "Zašto se kompanije sele na Zapadni Balkan", Institut, u saradnji sa privrednim komorama zapadnobalkanske šestorke – Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija – analizirao je mogućnosti za investore na Zapadnom Balkanu, kao i u kojoj mjeri te zemlje uspjevaju da privuku investicije kada je riječ o zelenim tehnologijama i obnovljivoj energiji.
Nalazi pokazuju da se približavanje zaista dešava, posebno u Bosni i Hercegovini, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, gdje je priliv direktnih stranih investicija u periodu između 2020. i 2023. bio značajno veći od planiranih vrijednosti.
Ekonomista i glavni autor studije Branimir Jovanović kaže da su primećeni značajni projekti obnovljive energije koji su pokrenuti u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.
"To ilustruje potencijal regiona u zelenoj tranziciji", naglašava Jovanović.
Prema studiji, strane industrijske kompanije sve više se fokusiraju na Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Sjevernu Makedoniju i Srbiju, a značajan broj dolazi iz Kine, Japana i Južne Koreje.
"Azijske kompanije imaju veoma strateški pristup, namerno pozicionirajući svoje proizvodne pogone u blizini ekonomskog jezgra EU kako bi imali kraće lance snabdjevanja", pojasnio je Jovanović.
U okviru studije, intervjuisano je 17 stranih investitora na Zapadnom Balkanu o njihovoj motivaciji da u tim zemljama investiraju.
Potvrdili su značaj lociranja proizvodnih pogona u blizini EU kako bi se ublažili poremećaji lanca snabdjevanja i geopolitički rizici. Takođe, istakli su značaj zaštite životne sredine i smanjenja ugljen dioksida.
"Ako lokalni dobavljači napreduju u dekarbonizaciji njihovog poslovanja, vidimo značajne mogućnosti da se u njih integrišu međunarodni lanci snabdjevanja i da se prošire", dodaje Jovanović.
Istraživanje o 65 stranih kompanija koje su investirale na Zapadnom Balkanu ističe povoljan geografski položaj regiona, kvalifikovanu radnu snagu i konkurentne troškove rada kao primarne stvari koje privlače.
Međutim, nekoliko drugih pitanja – uključujući loše upravljanje, korupciju, slabu vladavinu prava, nerazvijene institucije i neadekvatnu infrastrukturu – ostaju značajna sredstva odvraćanja.
Uprkos tim izazovima, 72 odsto ispitanika je izrazilo zadovoljstvo sa svojim ulaganjem u regionu, a 11 odsto je reklo da su preselili aktivnosti iz udaljenije lokacije da budu bliže EU.
Primjetno je da dvije trećine stranih firmi vidi Zapadni Balkan kao region koji obećava za zelena ulaganja. Mnogi bi povećali svoja ulaganja ako bi došlo do opipljivog napretka u dekarbonizaciji, pri čemu kompanije često traže ekološki održive lokalne dobavljače.
Paralelno istraživanje u 382 lokalne kompanije otkriva kako reaguju na pritisak za zelenu proizvodnju. Rezultati pokazuju da je dve trećine preduzeća na Zapadnom Balkanu svesno strategije za smanjenje emisije ugljen dioksida, prepoznajući ovu promjenu kao potencijalnu kapiju za povećan izvoz u EU.
Međutim, većina se slaže da će finansijska podrška biti neophodna za značajniji napredak.
"Pored rješavanja dobro poznatih pitanja – kao što su loše upravljanje, korupcija i neadekvatna infrastruktura – vlade šest država Zapadnog Balkana treba da daju prioritet pomaganju lokalnim kompanijama da postanu ekološki održivije i podstiču približavanje saradnje sa stranim investitorima", kaže Jovanović dodajući da se to naročito odnosi na austrijske kompanije.
Izvor: Kosovo Online
Nalazi pokazuju da se približavanje zaista dešava, posebno u Bosni i Hercegovini, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, gdje je priliv direktnih stranih investicija u periodu između 2020. i 2023. bio značajno veći od planiranih vrijednosti.
Ekonomista i glavni autor studije Branimir Jovanović kaže da su primećeni značajni projekti obnovljive energije koji su pokrenuti u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.
"To ilustruje potencijal regiona u zelenoj tranziciji", naglašava Jovanović.
Prema studiji, strane industrijske kompanije sve više se fokusiraju na Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Sjevernu Makedoniju i Srbiju, a značajan broj dolazi iz Kine, Japana i Južne Koreje.
"Azijske kompanije imaju veoma strateški pristup, namerno pozicionirajući svoje proizvodne pogone u blizini ekonomskog jezgra EU kako bi imali kraće lance snabdjevanja", pojasnio je Jovanović.
U okviru studije, intervjuisano je 17 stranih investitora na Zapadnom Balkanu o njihovoj motivaciji da u tim zemljama investiraju.
Potvrdili su značaj lociranja proizvodnih pogona u blizini EU kako bi se ublažili poremećaji lanca snabdjevanja i geopolitički rizici. Takođe, istakli su značaj zaštite životne sredine i smanjenja ugljen dioksida.
"Ako lokalni dobavljači napreduju u dekarbonizaciji njihovog poslovanja, vidimo značajne mogućnosti da se u njih integrišu međunarodni lanci snabdjevanja i da se prošire", dodaje Jovanović.
Istraživanje o 65 stranih kompanija koje su investirale na Zapadnom Balkanu ističe povoljan geografski položaj regiona, kvalifikovanu radnu snagu i konkurentne troškove rada kao primarne stvari koje privlače.
Međutim, nekoliko drugih pitanja – uključujući loše upravljanje, korupciju, slabu vladavinu prava, nerazvijene institucije i neadekvatnu infrastrukturu – ostaju značajna sredstva odvraćanja.
Uprkos tim izazovima, 72 odsto ispitanika je izrazilo zadovoljstvo sa svojim ulaganjem u regionu, a 11 odsto je reklo da su preselili aktivnosti iz udaljenije lokacije da budu bliže EU.
Primjetno je da dvije trećine stranih firmi vidi Zapadni Balkan kao region koji obećava za zelena ulaganja. Mnogi bi povećali svoja ulaganja ako bi došlo do opipljivog napretka u dekarbonizaciji, pri čemu kompanije često traže ekološki održive lokalne dobavljače.
Paralelno istraživanje u 382 lokalne kompanije otkriva kako reaguju na pritisak za zelenu proizvodnju. Rezultati pokazuju da je dve trećine preduzeća na Zapadnom Balkanu svesno strategije za smanjenje emisije ugljen dioksida, prepoznajući ovu promjenu kao potencijalnu kapiju za povećan izvoz u EU.
Međutim, većina se slaže da će finansijska podrška biti neophodna za značajniji napredak.
"Pored rješavanja dobro poznatih pitanja – kao što su loše upravljanje, korupcija i neadekvatna infrastruktura – vlade šest država Zapadnog Balkana treba da daju prioritet pomaganju lokalnim kompanijama da postanu ekološki održivije i podstiču približavanje saradnje sa stranim investitorima", kaže Jovanović dodajući da se to naročito odnosi na austrijske kompanije.
Izvor: Kosovo Online
