Od kada je Kosovo podnelo zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji, 15. decembra 2022. godine, predsjedavanje Savjetom EU podjeljeno je između pet država članica - Češke, Švedske, Španije, Belgije i Mađarske. Samo je Češka prihvatila prijavu, a ostale četiri nisu ni pregledale, piše Radio Slobodna Evropa.
Mađarsko predsjedavanje, s mandatom do kraja ove godine, nije odgovorilo na pitanje RSE da li će preduzeti bilo kakve korake. Vlada Kosova se tome nada.
“Mišljenje EU i dobijanje upitnika neophodni su koraci koji se moraju preduzeti. Blisko smo sarađivali sa predsjedavanjima Savjeta EU tokom ovog perioda i nadamo se da će sadašnje pristupiti našem zahtjevu za prijavu sa ozbiljnošću koju zaslužuje“, kaže Klisman Kadiu, politički savjetnik Vlade Kosova.
Prema uredbi, zadatak razmatranja zahtjeva za članstvo u EU leži na predsjedavanju Savjeta EU, koje se rotira između zemalja članica svakih šest mjeseci.
Savjet, odnosno predstavnici 28 država članica odlučuje kada se aplikacija šalje Evropskoj komisiji, koja je pozvana da pripremi mišljenje o zaslugama podnosioca zahtjeva.
Komisija, dakle, putem upitnika ocjenjuje spremnost kandidata da napreduje u procesu članstva, odnosno da dobije status kandidata i da otvori pregovore o članstvu.
Osim zemalja sa zapadnog Balkana, u procesu proširenja su Ukrajina, Moldavija, Gruzija i Turska.
Augustin Palokaj, novinar koji godinama prati evropsku politiku, kaže da postoje dva razloga zašto je zahtjev Kosova za članstvo u EU odložen skoro dvije godine.
„Prvi je formalni razlog, odnosno činjenica da Kosovo nije priznalo pet država članica EU, Grčka, Španija, Slovačka, Rumunija i Kipar, dok je proces proširenja između država članica i zemlje koja aplicira, to je nije proces sa institucijama EU. Dakle, da bi se napredovalo dalje, potreban je dogovor svih zemalja članica ili da mu se barem nijedna država članica ne protivi”, kaže on.
Drugi je nedostatak političke volje od strane EU, jer neke zemlje to žele da povežu sa procesom dijaloga između Kosova i Srbije.
“Kosovo i Srbija vode dijalog za normalizaciju odnosa više od decenije. EU je, kao posrednik, istakla važnost rezultata u ovom procesu, kao preduslova za njihov napredak na evropskom putu. Ali, uprkos tome, odnosi su i dalje napeti i mnogi od postignutih sporazuma se ne primjenjuju”, navodi.
Premijer Kosova Albin Kurti i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, nisu se sastali tačno godinu dana. Kurtijeva vlada je, u međuvremenu, preduzela neke akcije, uklanjanje srpskog dinara iz upotrebe i zatvaranje srpskih institucija, koje Evropska unija smatra jednostranim i sa negativnim uticajem.
Kosovo je više od godinu dana podložno i nekim kaznenim mjerama EU, koje su vezane za tenzije u sjevernom dijelu, naseljenom većinom Srbima.
Kosovo nije odgovorilo ni na kontinuirane zahtjeve nekih zemalja članica EU da preduzme korake ka formiranju Zajednice srpskih opština. Umjesto toga, Vlada optužuje Srbiju za nekonstruktivan pristup, a EU za nejednak tretman, iako se ova druga ne slaže.
„Što se tiče 'unilateralnih koraka' i kritika EU, sagledanih u kontekstu integracije ka Evropskoj uniji, treba ih pozitivno ocjeniti i kao korake za promociju funkcionisanja i vladavine prava u zemlji, kao i borbu protiv nezakonite aktivnosti i kriminalne grupe. Dakle, ne bi trebalo da utiču na produžavanje evropskog procesa”, kaže Kadiu.
Tefta Kelmendi iz Evropskog savjeta za spoljne poslove ocjenjuje da su evropske perspektive Kosova za sada sumorne. Prema njenim riječima, EU prvo mora da pronađe način da nastavi da posreduje u dijalogu Kosova i Srbije i vrati povjerenje Vladi Kosova.
„Postoji percepcija na Kosovu jednostranosti i nejednakog tretmana od strane EU. Ovo se može zaključiti na osnovu činjenice da EU primjenjuje određene mjere protiv Kosova, dok evropski lideri putuju u Beograd da sklope važne dogovore sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, koji je problematična ličnost ne samo na Kosovu, već i u regionu”, kaže Kelmendi.
Kako bi stvari krenule naprijed, Kelmendi preporučuje više strateškog opredjeljenja za Kosovo, uzdržavanje od donošenja nekoordinisanih odluka i pristup dijalogu sa dugoročnijom vizijom, fokusirajući se i na sigurnost i poverenje građana na severu.
„U kontekstu rata u Evropi i takođe nepredvidive politike SAD u regionu, mislim da je izuzetno važno da Kosovo shvati da svoje prijatelje mora držati blizu”, kaže Kelmendi.
Palokaj upozorava da aplikacija Kosova za članstvo u EU može ostati u fioci neograničeno, jer, kako kaže, ne postoji rok koji obavezuje državu koja predsjedava Savjetom EU da je stavi na agendu.
Na primjer, u slučaju Albanije, prošlo je pet godina od trenutka podnošenja zahtjeva do dobijanja statusa kandidata.
Palokaj kaže da je odluka potpuno politička.
“Biće potreban veliki politički pritisak, posebno od dvije glavne zemlje EU, Njemačke i Francuske. Oni su na čelu napora da se Kosovo i Srbija prisile na normalizaciju odnosa. Ove dvije zemlje takođe vode glavnu riječ u Kvinti. Takođe, bili su odlučujući u sprečavanju članstva Kosova u Savjetu Evrope, a nema sumnje da će i pitanje statusa kandidata za Kosovo povezati sa napretkom dijaloga“, kaže Palokaj.
Početkom ovog mjeseca predsjednica Evropske komisije Ursula von der Layen potvrdila je svoju privrženost integraciji zemalja zapadnog Balkana u EU, kao i Ukrajine i Moldavije, ali je upozorila da je teško - potrebne su i odluke.
„I zemlje članice EU i zemlje regiona Zapadnog Balkana suočiće se sa teškim izborima. Bilateralne sporove treba rješavati. Integracija u EU će zavisiti od vlada i donošenja teških, a ponekad i nepopularnih odluka. Ali ovo je vrijeme u kojem živimo. Odlaganje odluka znači donošenje pogrešnih odluka”, rekla je Von der Layen na Bledskom forumu.
Crna Gora i Srbija prve su zemlje Zapadnog Balkana koje su započele pregovore za članstvo u EU - 2012. i 2014. godine.
Dok Srbija zaostaje, zbog neusklađenosti politike sa politikom EU, o Crnoj Gori se priča sa konkretnim datumima.
U Direkciji za proširenje Evropske komisije već postoji pripremljen kalendarski plan, po kojem bi Crna Gora mogla da završi cijeli proces pregovora o članstvu do 2026. godine i, pod idealnim okolnostima, postane članica EU 2028. godine.
EU se posljednji put proširila s Hrvatskom 2013. godine.
Izvor: RSE/Kosovoonline
“Mišljenje EU i dobijanje upitnika neophodni su koraci koji se moraju preduzeti. Blisko smo sarađivali sa predsjedavanjima Savjeta EU tokom ovog perioda i nadamo se da će sadašnje pristupiti našem zahtjevu za prijavu sa ozbiljnošću koju zaslužuje“, kaže Klisman Kadiu, politički savjetnik Vlade Kosova.
Prema uredbi, zadatak razmatranja zahtjeva za članstvo u EU leži na predsjedavanju Savjeta EU, koje se rotira između zemalja članica svakih šest mjeseci.
Savjet, odnosno predstavnici 28 država članica odlučuje kada se aplikacija šalje Evropskoj komisiji, koja je pozvana da pripremi mišljenje o zaslugama podnosioca zahtjeva.
Komisija, dakle, putem upitnika ocjenjuje spremnost kandidata da napreduje u procesu članstva, odnosno da dobije status kandidata i da otvori pregovore o članstvu.
Osim zemalja sa zapadnog Balkana, u procesu proširenja su Ukrajina, Moldavija, Gruzija i Turska.
Augustin Palokaj, novinar koji godinama prati evropsku politiku, kaže da postoje dva razloga zašto je zahtjev Kosova za članstvo u EU odložen skoro dvije godine.
„Prvi je formalni razlog, odnosno činjenica da Kosovo nije priznalo pet država članica EU, Grčka, Španija, Slovačka, Rumunija i Kipar, dok je proces proširenja između država članica i zemlje koja aplicira, to je nije proces sa institucijama EU. Dakle, da bi se napredovalo dalje, potreban je dogovor svih zemalja članica ili da mu se barem nijedna država članica ne protivi”, kaže on.
Drugi je nedostatak političke volje od strane EU, jer neke zemlje to žele da povežu sa procesom dijaloga između Kosova i Srbije.
“Kosovo i Srbija vode dijalog za normalizaciju odnosa više od decenije. EU je, kao posrednik, istakla važnost rezultata u ovom procesu, kao preduslova za njihov napredak na evropskom putu. Ali, uprkos tome, odnosi su i dalje napeti i mnogi od postignutih sporazuma se ne primjenjuju”, navodi.
Premijer Kosova Albin Kurti i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, nisu se sastali tačno godinu dana. Kurtijeva vlada je, u međuvremenu, preduzela neke akcije, uklanjanje srpskog dinara iz upotrebe i zatvaranje srpskih institucija, koje Evropska unija smatra jednostranim i sa negativnim uticajem.
Kosovo je više od godinu dana podložno i nekim kaznenim mjerama EU, koje su vezane za tenzije u sjevernom dijelu, naseljenom većinom Srbima.
Kosovo nije odgovorilo ni na kontinuirane zahtjeve nekih zemalja članica EU da preduzme korake ka formiranju Zajednice srpskih opština. Umjesto toga, Vlada optužuje Srbiju za nekonstruktivan pristup, a EU za nejednak tretman, iako se ova druga ne slaže.
„Što se tiče 'unilateralnih koraka' i kritika EU, sagledanih u kontekstu integracije ka Evropskoj uniji, treba ih pozitivno ocjeniti i kao korake za promociju funkcionisanja i vladavine prava u zemlji, kao i borbu protiv nezakonite aktivnosti i kriminalne grupe. Dakle, ne bi trebalo da utiču na produžavanje evropskog procesa”, kaže Kadiu.
Tefta Kelmendi iz Evropskog savjeta za spoljne poslove ocjenjuje da su evropske perspektive Kosova za sada sumorne. Prema njenim riječima, EU prvo mora da pronađe način da nastavi da posreduje u dijalogu Kosova i Srbije i vrati povjerenje Vladi Kosova.
„Postoji percepcija na Kosovu jednostranosti i nejednakog tretmana od strane EU. Ovo se može zaključiti na osnovu činjenice da EU primjenjuje određene mjere protiv Kosova, dok evropski lideri putuju u Beograd da sklope važne dogovore sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, koji je problematična ličnost ne samo na Kosovu, već i u regionu”, kaže Kelmendi.
Kako bi stvari krenule naprijed, Kelmendi preporučuje više strateškog opredjeljenja za Kosovo, uzdržavanje od donošenja nekoordinisanih odluka i pristup dijalogu sa dugoročnijom vizijom, fokusirajući se i na sigurnost i poverenje građana na severu.
„U kontekstu rata u Evropi i takođe nepredvidive politike SAD u regionu, mislim da je izuzetno važno da Kosovo shvati da svoje prijatelje mora držati blizu”, kaže Kelmendi.
Palokaj upozorava da aplikacija Kosova za članstvo u EU može ostati u fioci neograničeno, jer, kako kaže, ne postoji rok koji obavezuje državu koja predsjedava Savjetom EU da je stavi na agendu.
Na primjer, u slučaju Albanije, prošlo je pet godina od trenutka podnošenja zahtjeva do dobijanja statusa kandidata.
Palokaj kaže da je odluka potpuno politička.
“Biće potreban veliki politički pritisak, posebno od dvije glavne zemlje EU, Njemačke i Francuske. Oni su na čelu napora da se Kosovo i Srbija prisile na normalizaciju odnosa. Ove dvije zemlje takođe vode glavnu riječ u Kvinti. Takođe, bili su odlučujući u sprečavanju članstva Kosova u Savjetu Evrope, a nema sumnje da će i pitanje statusa kandidata za Kosovo povezati sa napretkom dijaloga“, kaže Palokaj.
Početkom ovog mjeseca predsjednica Evropske komisije Ursula von der Layen potvrdila je svoju privrženost integraciji zemalja zapadnog Balkana u EU, kao i Ukrajine i Moldavije, ali je upozorila da je teško - potrebne su i odluke.
„I zemlje članice EU i zemlje regiona Zapadnog Balkana suočiće se sa teškim izborima. Bilateralne sporove treba rješavati. Integracija u EU će zavisiti od vlada i donošenja teških, a ponekad i nepopularnih odluka. Ali ovo je vrijeme u kojem živimo. Odlaganje odluka znači donošenje pogrešnih odluka”, rekla je Von der Layen na Bledskom forumu.
Crna Gora i Srbija prve su zemlje Zapadnog Balkana koje su započele pregovore za članstvo u EU - 2012. i 2014. godine.
Dok Srbija zaostaje, zbog neusklađenosti politike sa politikom EU, o Crnoj Gori se priča sa konkretnim datumima.
U Direkciji za proširenje Evropske komisije već postoji pripremljen kalendarski plan, po kojem bi Crna Gora mogla da završi cijeli proces pregovora o članstvu do 2026. godine i, pod idealnim okolnostima, postane članica EU 2028. godine.
EU se posljednji put proširila s Hrvatskom 2013. godine.
Izvor: RSE/Kosovoonline
