Premijer je danas našao vremena i da se pohvali direktnim stranim investicijama na Kosovu. Kako bi pronašao dobar balans za vladu koju vodi, otišao je toliko daleko da je pravio poređenja iz 2007. godine.
Možda je trebalo da ode u 1999. godinu, poređenje bi bilo još bolje. Ne sviđa mi se ekonomska propaganda premijera i ministara jer smo svi svjedoci društveno-ekonomskih prilika na Kosovu, posebno finansijskog pritiska na kosovske porodice, inflaciju i astronomsko povećanje cijena poslednjih godina.
Šta mislite zašto imamo oko 200.000 građana koji su napustili Kosovo tokom mandata vlade Albina Kurtija? Uglavnom zbog ekonomije i nedostatka mogućnosti, ali i juče kada sam gledao poziciju predsjednice Evropske komisije na Bledskom forumu gdje je hvalila sve vlade u regionu, nije spomenula Kosovo za strane investicije, poput premijera. Rekla je da se u Srbiji otvaraju centri evropskih kompanija, što je za Kosovo vjerovatno nemoguće.
Dakle, nažalost, Kosovo nije zemlja koja se može pohvaliti stranim ulaganjima. Nema investicionog ambijenta i problema sigurno ima. Kako postoji nestabilnost i politička neizvesnost, nema stranih ulaganja. Vlada i ministri su nam svakodnevno pretili vjerovatnoćom rata na sjeveru, kako možemo očekivati investicije sa ovim narativom? Ne postoji mogućnost, a ovaj pristup se mora dramatično promjeniti u sljedećoj vladi.
Ljevičarska politika i povećanje poreza praćeno odlaskom specijalizovanog osoblja u inostranstvo oslabili su poziciju Kosova za strane investitore. Nesigurnost sa energijom i pravdom i vladavina prava su takođe izazovi koji se moraju suštinski riješiti prije nego što govorimo o stranim direktnim investicijama. U posljednjem zabilježenom mjesecu, maju 2024., imali smo 71,6 miliona onoga što vlada naziva investicijama. Ali u stvari, manje od 41,9 miliona eura su kupovine stanova i nekretnina od strane kosovske dijaspore. Ovo iznosi skoro 60 odsto od ukupnog broja, kategorija koja se teško može kategorisati kao strane investicije.
Pogledajmo i direktna strana ulaganja u proizvodnju, poljoprivredu, obrazovanje i tehnologiju. Imamo samo 0,1 milion eura investicija u poljoprivredu. To nije ni jedan odsto, dakle oko 0,14 odsto su ulaganja u poljoprivredu gdje treba da promjenimo negativni trgovinski bilans koji nas izvlači iz 50 odsto BDP-a.
Strane investicije u proizvodnju su negativne, -5,1 milion se pojavljuje u zvaničnom izvještaju CBK-a. To je zbog činjenice da u proizvodnji imamo -7,1 odsto stranih direktnih investicija. U obrazovanju i profesionalnim djelatnostima imamo još samo 100.000 evra investicija od ukupno 71,6 miliona, što je samo 0,139 odsto. Je li to nešto na što bismo trebali biti ponosni sa partijskim grafikonima koji ne daju pravu sliku i perspektivu.
Možda sada možemo imati jasniju sliku o stranim direktnim investicijama na Kosovu. Ako se toliko ponosimo, onda se možemo napiti i ne shvatiti pravu situaciju. A kada ne razumemo situaciju, možda se nećemo pozabaviti ovim izazovima. Kada se ne pozabavimo izazovima, naša ekonomija će ostati zaostala, a ne konkurentna.
Piše: Shenol Muharemi, ekspert za evropske integracije
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
Šta mislite zašto imamo oko 200.000 građana koji su napustili Kosovo tokom mandata vlade Albina Kurtija? Uglavnom zbog ekonomije i nedostatka mogućnosti, ali i juče kada sam gledao poziciju predsjednice Evropske komisije na Bledskom forumu gdje je hvalila sve vlade u regionu, nije spomenula Kosovo za strane investicije, poput premijera. Rekla je da se u Srbiji otvaraju centri evropskih kompanija, što je za Kosovo vjerovatno nemoguće.
Dakle, nažalost, Kosovo nije zemlja koja se može pohvaliti stranim ulaganjima. Nema investicionog ambijenta i problema sigurno ima. Kako postoji nestabilnost i politička neizvesnost, nema stranih ulaganja. Vlada i ministri su nam svakodnevno pretili vjerovatnoćom rata na sjeveru, kako možemo očekivati investicije sa ovim narativom? Ne postoji mogućnost, a ovaj pristup se mora dramatično promjeniti u sljedećoj vladi.
Ljevičarska politika i povećanje poreza praćeno odlaskom specijalizovanog osoblja u inostranstvo oslabili su poziciju Kosova za strane investitore. Nesigurnost sa energijom i pravdom i vladavina prava su takođe izazovi koji se moraju suštinski riješiti prije nego što govorimo o stranim direktnim investicijama. U posljednjem zabilježenom mjesecu, maju 2024., imali smo 71,6 miliona onoga što vlada naziva investicijama. Ali u stvari, manje od 41,9 miliona eura su kupovine stanova i nekretnina od strane kosovske dijaspore. Ovo iznosi skoro 60 odsto od ukupnog broja, kategorija koja se teško može kategorisati kao strane investicije.
Pogledajmo i direktna strana ulaganja u proizvodnju, poljoprivredu, obrazovanje i tehnologiju. Imamo samo 0,1 milion eura investicija u poljoprivredu. To nije ni jedan odsto, dakle oko 0,14 odsto su ulaganja u poljoprivredu gdje treba da promjenimo negativni trgovinski bilans koji nas izvlači iz 50 odsto BDP-a.
Strane investicije u proizvodnju su negativne, -5,1 milion se pojavljuje u zvaničnom izvještaju CBK-a. To je zbog činjenice da u proizvodnji imamo -7,1 odsto stranih direktnih investicija. U obrazovanju i profesionalnim djelatnostima imamo još samo 100.000 evra investicija od ukupno 71,6 miliona, što je samo 0,139 odsto. Je li to nešto na što bismo trebali biti ponosni sa partijskim grafikonima koji ne daju pravu sliku i perspektivu.
Možda sada možemo imati jasniju sliku o stranim direktnim investicijama na Kosovu. Ako se toliko ponosimo, onda se možemo napiti i ne shvatiti pravu situaciju. A kada ne razumemo situaciju, možda se nećemo pozabaviti ovim izazovima. Kada se ne pozabavimo izazovima, naša ekonomija će ostati zaostala, a ne konkurentna.
Piše: Shenol Muharemi, ekspert za evropske integracije
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
