Tamo gdje dominira politička agenda, tu je malo prostora za ekonomski razvoj i za socijalnu politiku, ocjenjuje za Kosovo onlajn ekspert za ekonomska pitanja Safet Gërxhaliu, komentarišući upozorenje nevladinih organizacija sa Kosova na povećan broj i težak položaj djece koja žive i rade na ulici.
"Sama činjenica da svaki dan srećemo žene i djecu koja prose po ulicama Kosova, bilo u Prištini, bilo u Prizrenu, bilo gdje, to je jednostavno slika koja ubije. To treba da se analizira sa nekoliko aspekata, ne samo sa ekonomskog, ne samo sa socijalnog, nego i sa takozvanog psihološkog aspekta. Kako to gledaju stranci koji dolaze da obiđu Kosovo, kako to gledaju razne diplomate... mislim da to treba da se analizira i da se vidi da nije to neki organizovani kriminal", smatra Gërxhaliu.
On navodi da nije siguran koliko je tu riječ o stanovništvu sa Kosova.
"Mi znamo da ima siromaštva, mi znamo da ima bjede, mi znamo da taj broj na Kosovu raste, ali ako obiđete glave centre, mislim da je to daleko više organizovano, čak možda dole iz Sjeverne Makedonije i Crne Gore, nego što su to samo mještani Kosova. U tom smislu mislim da treba pojačati djelovanje, pojačati saradnju i da jednostavno ovakve prizore na neki način minimiziramo, da ne dolaze u krupan plan. Jer to predstavlja realnost Kosova, mislim da je to jedna gorka slika koja ubije perspektivu za integracije, za budućnost Kosova u evropskoj porodici", ocjenjuje Gërxhaliu.
Po njegovim riječima, od davanja novca djeci koja prose daleko je bolje tu djecu i mlade evidentirati na neki način, napraviti spisak i sa njima raditi "i da se zna ko stoji iza svega toga".
"U tom kontekstu što mi više dajemo, bilo dijaspora, bilo građani, mi njih više motivišemo da prose, nego da rade i da žive drugačije u budućnosti. Mislim da moramo da učimo od Kineza – „nemojte ljudima davati, učite ih kako da pecaju ribu“. U tom kontekstu daleko ćete više pomoći one koji prose po semaforima i ulicama, ako ih institucionalno ubedimo da se vrate u realnost, nego da im produžimo agoniju, da mogu ovako da prose ceo život", zaključuje Gërxhaliu.
Izvor: Kosovo Online
On navodi da nije siguran koliko je tu riječ o stanovništvu sa Kosova.
"Mi znamo da ima siromaštva, mi znamo da ima bjede, mi znamo da taj broj na Kosovu raste, ali ako obiđete glave centre, mislim da je to daleko više organizovano, čak možda dole iz Sjeverne Makedonije i Crne Gore, nego što su to samo mještani Kosova. U tom smislu mislim da treba pojačati djelovanje, pojačati saradnju i da jednostavno ovakve prizore na neki način minimiziramo, da ne dolaze u krupan plan. Jer to predstavlja realnost Kosova, mislim da je to jedna gorka slika koja ubije perspektivu za integracije, za budućnost Kosova u evropskoj porodici", ocjenjuje Gërxhaliu.
Po njegovim riječima, od davanja novca djeci koja prose daleko je bolje tu djecu i mlade evidentirati na neki način, napraviti spisak i sa njima raditi "i da se zna ko stoji iza svega toga".
"U tom kontekstu što mi više dajemo, bilo dijaspora, bilo građani, mi njih više motivišemo da prose, nego da rade i da žive drugačije u budućnosti. Mislim da moramo da učimo od Kineza – „nemojte ljudima davati, učite ih kako da pecaju ribu“. U tom kontekstu daleko ćete više pomoći one koji prose po semaforima i ulicama, ako ih institucionalno ubedimo da se vrate u realnost, nego da im produžimo agoniju, da mogu ovako da prose ceo život", zaključuje Gërxhaliu.
Izvor: Kosovo Online
