Sada je očigledno da Aleksandar Vučić želi da zatvori i taj mali prozor koji se zove „Mirdita, dobar dan“, a to je pogubno, posebno za društvo u Srbiji. Mi nismo ovdje da bismo pothranjivali nacionalistički ego bilo koje strane. Mi im se suprotstavljamo
Samo nekoliko sati prije nego što bi njegova predstava Otac i otac otvorila festival „Mirdita, dobar dan“ u Beogradu, stigla je zabrana sa samog državnog vrha. Već sutradan, Kushtrim Koliqi, reditelj sa Kosova, sa ostalim umjetnicima morao je pod hitno da napusti Srbiju. Ekipa portala "Radar" je razgovarala telefonski tri dana kasnije, kada je ovaj festival već trebalo da bude završen.
Kushtrim Koliqi opisuje situaciju, ali i šta je beogradska publika propustila da vidi kada je o njegovoj predstavi riječ, usled tako suludog sleda događaja, koji su doveli do zabrane festivala „Mirdita, dobar dan“.
„U prvi mah, osjetio sam se očajno, ljuto i razočarano, obuzela su me pomešana osjećanja“, opisuje situaciju tog dana i cjelokupnu atmosferu u Beogradu, iz svog okruženja u Prištini. „Nismo očekivali da će političke odluke doći do tog nivoa. Naravno, bili smo svijesni da atmosfera koja se stvarala oko festivala ’Mirdita, dobar dan’, nije bila kao ranijih godina. Jer ranije je bilo protesta nekih radikala ili grupacija, ali sami političari se nisu miješali. Oni su ćutali. Međutim, ove godine upravo su političari kreirali tu atmosferu nasilja. Još dvije nedjelje prije nego što će festival da počne, svi su unisono govorili protiv festivala, počev od Aleksandra Vulina i Ivice Dačića, do novog ministra kulture Nikole Selakovića. Atmosfera je tako došla do ključanja. Na kraju, suočili smo se sa huliganima, a policija se ponašala kao nikada ranije. Ranije, policija bi bila krajnje korektna prema događaju, štitili su nas i djelovali profesionalno, ali sada je sve izgledalo kao da su dio tog čitavog scenarija. Huligani nisu uopšte djelovali kao zaseban dio, kao samoinicijativna grupacija, izdvojeni dio u odnosu na državu. I onda nije teško pogoditi ko je autor tog scenarija. Taj scenario je napisao direktno Aleksandar Vučić, a svitu koja je sprovela taj scenario u djelo činilo je nekoliko njegovih ministara, huligani i policija. Ranije je bilo daleko više i protestanata i huligana koji su osporavali festival, ali nikada nije bila donesena odluka da ga ne bude. Ovo je bio vrhunac. I zato su moja osjećanja tako pomešana, nakon zabrane.
Sasvim je jasno da Vučiću nije smetala vaša predstava, niti debate, izložba ili film, koji je trebalo da zatvori festival. Šta je zapravo hteo da demonstrira ovom zabranom cjelokupnog događaja?
Ovo je kompletno politički potez. Ujedno je i primjer kako je trodnevni festival, koji okuplja tako specifičnu publiku, postao prijetnja čitavom jednom političkom sistemu. Poznato je da političari koriste „Mirdita, dobar dan“ za održavanje svojih nacionalističkih imidža, i profila, ali to je potpuno pogrešno. Ali sada su iskoristili festival za nacionalističku propagandu!
Ove godine, festival je trebalo da bude o dijalogu. Umjesto toga, dobili smo nasilje. Da li je to prava slika odnosa Srbije i Kosova u ovom trenutku – ne postoji razgovor, jedino je rješenje nasilje…? Šta će se sljedeće dogoditi, da li ćemo dobiti društva spremna na dijalog?
U ovom trenutku, u interesu političara je da ovakvu atmosferu održavaju što duže. Oni su glupi. Zapravo, pametni su, ali na pogrešan način. Pametni su onda kada treba da osmisle način kako da se što duže zadrže na vlasti i kako da održe svoju moć. A za to vrijeme, ljudi pate. Od početka distribuira im se mnogo laži, koje neminovno vode ka mržnji. Oni uživaju u tome da nas vide podjeljene, da ne komuniciramo, da ne sarađujemo. I iskreno mnogo mi je žao ljudi u Srbiji zbog onih koji ih vode, a koji seju laži i mržnju i stvaraju tu atmosferu prepunu prijetnji i optužbi i straha. To je potpuno suludo, posebno sada dvadeset i pet godina nakon rata. To je čista regresija. „Mirdita, dobar dan“ je samo jedan mali prozor koji je ukazivao na to da je opstala mogućnost političkog dijaloga između Kosova i Srbije. Jedino su kroz ovaj festival dva naroda imala prilike da međusobno komuniciraju, da se slušaju, da razmene sopstvene narative, bez dogmi i propagandi, samo na osnovu postojećih činjenica. Sada je očigledno da Vučić želi da zatvori i ovaj mali prozor, a to je pogubno, posebno za društvo u Srbiji. Jer mi se jesmo osjećali loše u Beogradu – bili smo izolovani, pretili su nam, napadali… ali poslije svega, mi smo se ipak vratili kući. Ali ono šta se dešava mojim kolegama aktivistima i umjetnicima u Srbiji zaista je nevjerovatno.
Kako su mediji na Kosovu ispratili ovu situaciju?
Odmah se podigla velika medijska pompa. Svaki narativ koji iza sebe ima poruku „Kosovo je Srbija“ stvara novi sadržaj u medijima. Svi su izvještavali o tome. Bila je to glavna vijest u danu kad se dogodila zabrana i još par dana nakon toga. Guardian je izvještavao o tome naveliko. Mediji na Kosovu bili su korektni u izvještajima. Tražili su izjave od nas i intervjue. Nismo širili propagandu, pričali smo zaista kako je bilo. Međutim, sasvim je očigledno da se u narodu stvorila frustracija, nakon pisanja medija o ovom događaju, što smo mogli da zaključimo iz komentara koje su ostavljali. Naravno, radikalne grupe na Kosovu su napadale nas zbog saradnje sa Beogradom, pišući kako nije trebalo uopšte da idemo tamo i kako nas oni ne zaslužuju. Ali mislim da su i jedni i drugi zaboravili jednu bitnu stvar. Prošle godine, „Mirdita, dobar dan“ je bila na Kosovu i nije bilo nikakvih protesta. Bilo je doduše optužbi pojedinaca za saradnju sa Beogradom, ali fizičkih protesta nije bilo. Festival je sjajno prošao, s mnogo publike koja je došla na naše programe. I usred festivala, organizovali smo odlazak do Narodnog pozorišta, koje je u centru Prištine, da bismo upalili svijeće za djecu stradalu u masakru u „Ribnikaru“, u ime solidarnosti. Takođe, taj čin nije dobio podršku u većinskom djelu kosovskog stanovništva, ali opet mi smo to uradili. A sada, nakon godinu dana, pogledajte šta se desilo. Ljudi sada ovdje koriste to kao izgovor i pišu – eto šta su oni vama uradili u Beogradu, a šta ste vi ovde radili prošle godine zbog njih. E to je ta frustracija o kojoj govorim. Ali opet, mi ovo i radimo da bismo se suočili sa svima! Mi nismo ovdje da bismo pothranjivali nacionalistički ego bilo koje strane. Mi im se suprotstavljamo. I tada, kada smo palili svijeće u Prištini, neke nacionalističke desničarske organizacije su nas „razapinjale“, ali to nas se uopšte nije ticalo. Oni su puni dogmi. Nemaju činjenice, nemaju argumente. I zato ne prezam da se ikome suprotstavim.
Šta smo mi propustili u Beogradu ne odgledavši vaš komad? O čemu je riječ?
Predstava Otac i otac je producirana i izvedena prije gotovo dvije godine. Postigli smo veliki uspjeh kod publike i kritike, osvojili smo i nekoliko nagrada. Tema predstave bavi se ljudima nestalim na Kosovu tokom posljednjeg rata. U pitanju je mala porodična drama, u čijem centru je otac koji je nestao tokom rata, ali porodica ne želi da se suoči s tom činjenicom, te konstruiše čitav svoj život na Kosovu kao da je on prisutan. U pitanju je vrlo bolna porodična drama, koja istražuje temu nestalih.
Kakva je vaša lična konekcija sa ovom pričom?
Kao prvo, ja sam reditelj predstave (smijeh). Zatim, vrlo sam zainteresovan za sve teme koje su se otvorile nakon rata. To je moj svakodnevni posao. Smatram da o tome bez adekvatne dokumentacije i bez diskusije jedno društvo ne može da nastavi dalje. Ali ono što je možda najličnije u vezi s ovim komadom jeste to da su neki s majčine strane ubijeni i nestali. Opet, nisam hteo da personalizujem čitavu ovu priču. Glavna stvar je da sam vjerovao u vrijednosti samog teksta i u značaj priče koja se suočava s prošlošću.
Da li će iduće godine biti festivala „Mirdita, dobar dan“ u Beogradu?
Insistiraćemo na tome! Kolege u Srbiji su već angažovale advokate kako bi osvetlili problem s legalnog aspekta. Vjerujemo da zakoni i ustav ne smeju da se ospore.
Izvor: Radar.rs
Kushtrim Koliqi opisuje situaciju, ali i šta je beogradska publika propustila da vidi kada je o njegovoj predstavi riječ, usled tako suludog sleda događaja, koji su doveli do zabrane festivala „Mirdita, dobar dan“.
„U prvi mah, osjetio sam se očajno, ljuto i razočarano, obuzela su me pomešana osjećanja“, opisuje situaciju tog dana i cjelokupnu atmosferu u Beogradu, iz svog okruženja u Prištini. „Nismo očekivali da će političke odluke doći do tog nivoa. Naravno, bili smo svijesni da atmosfera koja se stvarala oko festivala ’Mirdita, dobar dan’, nije bila kao ranijih godina. Jer ranije je bilo protesta nekih radikala ili grupacija, ali sami političari se nisu miješali. Oni su ćutali. Međutim, ove godine upravo su političari kreirali tu atmosferu nasilja. Još dvije nedjelje prije nego što će festival da počne, svi su unisono govorili protiv festivala, počev od Aleksandra Vulina i Ivice Dačića, do novog ministra kulture Nikole Selakovića. Atmosfera je tako došla do ključanja. Na kraju, suočili smo se sa huliganima, a policija se ponašala kao nikada ranije. Ranije, policija bi bila krajnje korektna prema događaju, štitili su nas i djelovali profesionalno, ali sada je sve izgledalo kao da su dio tog čitavog scenarija. Huligani nisu uopšte djelovali kao zaseban dio, kao samoinicijativna grupacija, izdvojeni dio u odnosu na državu. I onda nije teško pogoditi ko je autor tog scenarija. Taj scenario je napisao direktno Aleksandar Vučić, a svitu koja je sprovela taj scenario u djelo činilo je nekoliko njegovih ministara, huligani i policija. Ranije je bilo daleko više i protestanata i huligana koji su osporavali festival, ali nikada nije bila donesena odluka da ga ne bude. Ovo je bio vrhunac. I zato su moja osjećanja tako pomešana, nakon zabrane.
Sasvim je jasno da Vučiću nije smetala vaša predstava, niti debate, izložba ili film, koji je trebalo da zatvori festival. Šta je zapravo hteo da demonstrira ovom zabranom cjelokupnog događaja?
Ovo je kompletno politički potez. Ujedno je i primjer kako je trodnevni festival, koji okuplja tako specifičnu publiku, postao prijetnja čitavom jednom političkom sistemu. Poznato je da političari koriste „Mirdita, dobar dan“ za održavanje svojih nacionalističkih imidža, i profila, ali to je potpuno pogrešno. Ali sada su iskoristili festival za nacionalističku propagandu!
Ove godine, festival je trebalo da bude o dijalogu. Umjesto toga, dobili smo nasilje. Da li je to prava slika odnosa Srbije i Kosova u ovom trenutku – ne postoji razgovor, jedino je rješenje nasilje…? Šta će se sljedeće dogoditi, da li ćemo dobiti društva spremna na dijalog?
U ovom trenutku, u interesu političara je da ovakvu atmosferu održavaju što duže. Oni su glupi. Zapravo, pametni su, ali na pogrešan način. Pametni su onda kada treba da osmisle način kako da se što duže zadrže na vlasti i kako da održe svoju moć. A za to vrijeme, ljudi pate. Od početka distribuira im se mnogo laži, koje neminovno vode ka mržnji. Oni uživaju u tome da nas vide podjeljene, da ne komuniciramo, da ne sarađujemo. I iskreno mnogo mi je žao ljudi u Srbiji zbog onih koji ih vode, a koji seju laži i mržnju i stvaraju tu atmosferu prepunu prijetnji i optužbi i straha. To je potpuno suludo, posebno sada dvadeset i pet godina nakon rata. To je čista regresija. „Mirdita, dobar dan“ je samo jedan mali prozor koji je ukazivao na to da je opstala mogućnost političkog dijaloga između Kosova i Srbije. Jedino su kroz ovaj festival dva naroda imala prilike da međusobno komuniciraju, da se slušaju, da razmene sopstvene narative, bez dogmi i propagandi, samo na osnovu postojećih činjenica. Sada je očigledno da Vučić želi da zatvori i ovaj mali prozor, a to je pogubno, posebno za društvo u Srbiji. Jer mi se jesmo osjećali loše u Beogradu – bili smo izolovani, pretili su nam, napadali… ali poslije svega, mi smo se ipak vratili kući. Ali ono šta se dešava mojim kolegama aktivistima i umjetnicima u Srbiji zaista je nevjerovatno.
Kako su mediji na Kosovu ispratili ovu situaciju?
Odmah se podigla velika medijska pompa. Svaki narativ koji iza sebe ima poruku „Kosovo je Srbija“ stvara novi sadržaj u medijima. Svi su izvještavali o tome. Bila je to glavna vijest u danu kad se dogodila zabrana i još par dana nakon toga. Guardian je izvještavao o tome naveliko. Mediji na Kosovu bili su korektni u izvještajima. Tražili su izjave od nas i intervjue. Nismo širili propagandu, pričali smo zaista kako je bilo. Međutim, sasvim je očigledno da se u narodu stvorila frustracija, nakon pisanja medija o ovom događaju, što smo mogli da zaključimo iz komentara koje su ostavljali. Naravno, radikalne grupe na Kosovu su napadale nas zbog saradnje sa Beogradom, pišući kako nije trebalo uopšte da idemo tamo i kako nas oni ne zaslužuju. Ali mislim da su i jedni i drugi zaboravili jednu bitnu stvar. Prošle godine, „Mirdita, dobar dan“ je bila na Kosovu i nije bilo nikakvih protesta. Bilo je doduše optužbi pojedinaca za saradnju sa Beogradom, ali fizičkih protesta nije bilo. Festival je sjajno prošao, s mnogo publike koja je došla na naše programe. I usred festivala, organizovali smo odlazak do Narodnog pozorišta, koje je u centru Prištine, da bismo upalili svijeće za djecu stradalu u masakru u „Ribnikaru“, u ime solidarnosti. Takođe, taj čin nije dobio podršku u većinskom djelu kosovskog stanovništva, ali opet mi smo to uradili. A sada, nakon godinu dana, pogledajte šta se desilo. Ljudi sada ovdje koriste to kao izgovor i pišu – eto šta su oni vama uradili u Beogradu, a šta ste vi ovde radili prošle godine zbog njih. E to je ta frustracija o kojoj govorim. Ali opet, mi ovo i radimo da bismo se suočili sa svima! Mi nismo ovdje da bismo pothranjivali nacionalistički ego bilo koje strane. Mi im se suprotstavljamo. I tada, kada smo palili svijeće u Prištini, neke nacionalističke desničarske organizacije su nas „razapinjale“, ali to nas se uopšte nije ticalo. Oni su puni dogmi. Nemaju činjenice, nemaju argumente. I zato ne prezam da se ikome suprotstavim.
Šta smo mi propustili u Beogradu ne odgledavši vaš komad? O čemu je riječ?
Predstava Otac i otac je producirana i izvedena prije gotovo dvije godine. Postigli smo veliki uspjeh kod publike i kritike, osvojili smo i nekoliko nagrada. Tema predstave bavi se ljudima nestalim na Kosovu tokom posljednjeg rata. U pitanju je mala porodična drama, u čijem centru je otac koji je nestao tokom rata, ali porodica ne želi da se suoči s tom činjenicom, te konstruiše čitav svoj život na Kosovu kao da je on prisutan. U pitanju je vrlo bolna porodična drama, koja istražuje temu nestalih.
Kakva je vaša lična konekcija sa ovom pričom?
Kao prvo, ja sam reditelj predstave (smijeh). Zatim, vrlo sam zainteresovan za sve teme koje su se otvorile nakon rata. To je moj svakodnevni posao. Smatram da o tome bez adekvatne dokumentacije i bez diskusije jedno društvo ne može da nastavi dalje. Ali ono što je možda najličnije u vezi s ovim komadom jeste to da su neki s majčine strane ubijeni i nestali. Opet, nisam hteo da personalizujem čitavu ovu priču. Glavna stvar je da sam vjerovao u vrijednosti samog teksta i u značaj priče koja se suočava s prošlošću.
Da li će iduće godine biti festivala „Mirdita, dobar dan“ u Beogradu?
Insistiraćemo na tome! Kolege u Srbiji su već angažovale advokate kako bi osvetlili problem s legalnog aspekta. Vjerujemo da zakoni i ustav ne smeju da se ospore.
Izvor: Radar.rs
