Publicista Veton Surroi rekao je da pitanje Asocijacije (Zajednica srpskih opština) nije najveći problem na Kosovu već odnos koji Kosovo mora da uspostavi sa međunarodnom zajednicom.
On je naveo da Kosovo treba da razvije unutrašnju debatu o tome kako da izgleda funkcionalnije nego što je danas.
"Ne, nije Asocijacija najveći problem Kosova. Problem je odnos koji moramo uspostaviti između nas i međunarodne zajednice. U Srbiji ne postoji volja da se problem riješi. Kosovo treba da procjeni sopstvenu funkcionalnost, u primarnom aspektu, da razvije internu debatu o tome kako bi trebalo da izgleda funkcionalnije nego što je danas. Integrisati mišljenje nevećinskih zajednica u ovu reformu i otvoreno govoriti o svojim namjerama sa međunarodnim partnerima. Kosovo se ne može vući sa ovom obavezom”, rekao je on.
On je rekao da je Vlada Kosova pokazala ozbiljnost po pitanju bezbjednosti na sjeveru.
"Ova vlast je pokazala ozbiljnost u suočavanju sa bezbjednosnim vakuumom na sjeveru, pokazala je ozbiljnost time što je bila dosljedna u principima za rješenja na Kosovu, i kad god postoji društveni konsenzus, između vlasti i opozicije, treba sjesti i viditi šta bi trebalo promijeniti u ustavnom sistemu da bude efikasniji. Šta je potrebno građanima manjinskih zajednica da se osjećaju sigurnije i bolje”, kazao je on.
Prema njegovim riječima, ideja o ZSO nije rođena 2013. godine, već mnogo ranije, 90-ih godina.
On je rekao da je Srbija uvijek na rješavanje problema sa Kosovom gledala kao na teritorijalno pitanje.
"Pitanje ZSO datira još prije 1999. godine, teritorijalizacija, srpsko teritorijalno rješenje je osmišljeno u knjigama ranije tokom 90-ih godina. Prvi put sam vidio pitanje Udruženja na sastancima koje je organizovao Bernard Kuchner, gdje je Trajković napravio mapu kako bi ove srpske opštine izgledale”, rekao je on.
"Ne, nije Asocijacija najveći problem Kosova. Problem je odnos koji moramo uspostaviti između nas i međunarodne zajednice. U Srbiji ne postoji volja da se problem riješi. Kosovo treba da procjeni sopstvenu funkcionalnost, u primarnom aspektu, da razvije internu debatu o tome kako bi trebalo da izgleda funkcionalnije nego što je danas. Integrisati mišljenje nevećinskih zajednica u ovu reformu i otvoreno govoriti o svojim namjerama sa međunarodnim partnerima. Kosovo se ne može vući sa ovom obavezom”, rekao je on.
On je rekao da je Vlada Kosova pokazala ozbiljnost po pitanju bezbjednosti na sjeveru.
"Ova vlast je pokazala ozbiljnost u suočavanju sa bezbjednosnim vakuumom na sjeveru, pokazala je ozbiljnost time što je bila dosljedna u principima za rješenja na Kosovu, i kad god postoji društveni konsenzus, između vlasti i opozicije, treba sjesti i viditi šta bi trebalo promijeniti u ustavnom sistemu da bude efikasniji. Šta je potrebno građanima manjinskih zajednica da se osjećaju sigurnije i bolje”, kazao je on.
Prema njegovim riječima, ideja o ZSO nije rođena 2013. godine, već mnogo ranije, 90-ih godina.
On je rekao da je Srbija uvijek na rješavanje problema sa Kosovom gledala kao na teritorijalno pitanje.
"Pitanje ZSO datira još prije 1999. godine, teritorijalizacija, srpsko teritorijalno rješenje je osmišljeno u knjigama ranije tokom 90-ih godina. Prvi put sam vidio pitanje Udruženja na sastancima koje je organizovao Bernard Kuchner, gdje je Trajković napravio mapu kako bi ove srpske opštine izgledale”, rekao je on.
