Najveća prijetnja s kojom se Makedonija susreće nije nerješeno pitanje imena niti ostanak van NATO-a na samitu u Čikagu, već međuetnički odnosi u zemlji, procjenjuje američki analitičar Janusz Bugajski, u autorskom tekstu pod naslovom "Etnička vremenska bomba u Makedoniji".
"Prije svega Skoplje ne smije dopustiti otuđenje albanske zajednice. Takav konflikt može kulminirati do teritorijalne podjele. Ukoliko program "narodnog preporoda", koji se financira od strane države realizira i po cijeni integracije u NATO i EU, gdje je Makedonija blokirana od strane službene Atine, to može delegitimisati državu među Albancima. Ovim će se povećati zahtjevi za federalizaciju, pa čak i za podjelu. Neki predstavnici albanske opozicije već su zatražili 'neteritorijalnu federalizaciju' i dvodomni Parlament koji bi odgovarao albanskim aspiracijama", piše Bugajski, dodajući da u Makedoniji Albanci čine oko trećine ukupnog stanovništva.
On navodi razloge pada odanosti makedonskih Albanaca.
"Među tim faktorima uključuje rast slovensko-makedonskog nacionalizma, povećani uticaj Makedonske pravoslavne crkve, slabljenje nezavisnosti medija i sudstva, ograničavanje broja Albanaca na visokim pozicijama u državnim institucijama i javnim preduzećima, prepreke decentralizaciji administracije i korištenje albanskog jezika", ocjenjuje Bugajski.
On dalje piše da Vladina kampanja "narodnog preporoda" i skupi urbanistički program, usmjereni su na posebnu zaštitu Makedonaca a zaobilazi Albance i druge zajednice.
Bugajski podsjeća da je pokušaj da Makedonce pokaže kao direktne potomke drevne Makedonije ne samo da su pridodali konfliktu s Grčkom, već je također pridonio i otuđenju drugih zajednica. On također naglašava da albanski čelnici kažu da Aleksandar Veliki nije bio niti slovenenskog, niti grčkog, već je bio ilirskog porijekla.
Bugajski je jedan od najboljih američkih poznavaoca i stručnjaka o situaciji na Balkanu i ove procjene je dao odmah nakon posljednjeg boravka u Makedoniji, gdje je imao brojne susrete, među njima i sa albanskim čelnicima.
U svojoj analizi, Bugajski konstatuje da deset godina nakon potpisivanja Ohridskog sporazuma, povećani su nasilni incidenti, a povećano je i nezadovoljstvo Albanaca sa političkim i ekonomskim uslovima.
"Sveprisutan je i osjećaj da je Ohridski sporazum bio bezvrijedna koncesija, a ne dugoročno poboljšanje nepravde protiv Albanaca kao građana drugog reda".
/Lajmpress/
