Posjetu Beogradu visokog američkog funkcionera Philipa Reekera, srpski zvaničnici pokušali su da iskoriste i za promovisanje još jednog u nizu planova za Kosovo, bez obzira što su svi dosadašnji doživeli fijasko.
Dok srpski politički prvaci odreda podržavaju predsjednikove kosovske tačke, analitičari ocjenjuju da su one samo mamac Zapadu da se započne razgovor o statusu ili bar privid tog razgovora, odnosno, način da Srbija u predizborno vreme održi makar iluziju prisustva na Kosovu.
Rasprava o navodnom Tadićevom planu o četiri tačke o Kosovu najkraće bi se opisala kao rasprava u kojoj se ne zna o čemu se raspravlja i upravo se zato i raspravlja.
Najprije je predsjednik Srbije, prije nekih mjesec dana, javnosti objavio da ima plan za Kosovo, ali da će ga saopštiti kada procjeni da je sazrelo vrijeme za to. A onda je nedavno u intervjuu domaćim medijima obznanio te, sada već mantrične, 4 tačke svog plana koje, evo, reciklira skoro svaki vladajući političar nižeg ranga, baš kao da zna o čemu se tu radi:
• Rješenje za sjever Kosova, koji karakteriše drugačija realnost u odnosu na albansku dominaciju južno od Ibra;
• zaštita naših manastira i kulturnog nasljeđa;
• zaštita imovine države i građana na Kosovu
• i posebne garancije za bezbjednost i budućnost Srba koji žive u enklavama.
Pridobijanje američke podrške
Pres ataše američke ambasade u Beogradu Brian Stimmler izjavio je našem radiju da zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD Philip Reeker razgovara sa srpskim zvančnicima i o regionalnim temama:
“Reeker će se susresti sa predstavnicima Vlade i civilnog sektora, sa kojima će razgovarati o brojnim bilateralnim i regionalnim pitanjima. Gospodin Reeker, inače, veoma često posjećuje ovaj region u cilju konsultacija i naglašavanja američke podrške evropskim integracijama svih zemalja u regionu”.
Stimmler nije raspolagao informacijom da li će u razgovorima biti dotaknut Tadićev kosovski plan u četiri tačke.
Beogradski politički prvaci nadaju se da će pridobiti američku podršku za Tadićev plan, ali je u intervjuu prištinskoj televiziji Philip Reeker rekao da ne može biti podjele Kosova niti promjene granica i naglasio da će sjever biti integrisan u kosovske institucije.
Gotovo sinhrono su se povodom Tadićevog plana oglasila i dvojica zapadnih diplomata u regionu. Fransoa Gzavije Denio, ambasador Francuske u Beogradu ocjenio je da Tadićev prijedlog “u četiri tačke” može da otvori put ka pronalaženju trajnog rješenja za pitanje Kosova, ali samo uz poštovanje teritorijalnog integriteta Kosova.
I Ijan Klif, britanski ambasador u Prištini, rekao je da nema problema da se razgovara o planu predsjednika Srbije, ali da prije tog razgovora treba da se ukinu paralelne institucije na sjeveru Kosova, što se, zapravo, svodi na zahtjeve koje je ranije uputila i Njemačka. To je, međutim, Borislav Stefanović, šef srpskog tima za pregovore sa Prištinom glatko odbio.
Dva nemoguća uslova
Na konstataciju da nije jasno šta Tadić nudi prvom tačkom, odnosno, posebnim rješenjem za sjever Kosova, a da su ostale tri tačke sadržane i u Ahtisarijevom planu, Oliver Ivanović, državni sekretar u Ministarstvu za Kosovo za RSE kaže:
“Da bi se bilo šta iz tog nestatusnog provizorija realizovalo, Ahtisari je ponudio status nadzirane nezavisnosti Kosova i upravo to predstavlja problem. Druga stvar je što ukidanja paralelnih struktura neće biti zato što su to jedine strukture kojima Srbi vjeruju i u kojima traže zaštitu po mnogim pitanjima. Prema tome, to su dva nemoguća uslova”, kaže Ivanović.
Šta je to u Tadićeve “četiri tačke” čega nema u Ahtisarijevom planu, pitali smo Ivanovića:
”Vi tražite baš detalje gdje se ti planovi razlikuju, a ja to ne mogu da vam kažem – iz dva razloga. Prvi i osnovni jeste da ja lično nisam upoznat s cijelim planom, a drugo, i da jesam – to se ne iznosi u javnost. Ja mislim da je Ahtisari napravio samo provizorije, samo mogućnosti i samo okvire, klimu i atmosferu u kojima bi se eventualno mogla naći rješenja, ali objektivno govoreći, i u sprovođenju onoga iz tog plana što je Priština usvojila Srbi imaju ozbiljnih problema da ta prava ostvare”, ocenjuje Ivanović.
Propala politika
Govoreći o četiri kosovske tačke srpskog predsjedika, Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose, kaže da tri tačke tog plana već postoje u Ahtisarijevom planu, a da prva, koja kaže da se priznaje realnost na Kosovu nije ništa drugo nego mamac za velike sile da započne razgovor o statusu ili privid razgovora o statusu:
“Ne postoji jasna, razvijena strategija nekog novog pristupa Kosovu već samo očajnički napor vrha vlasti u Srbiji da prije izbora ne prizna da im je dosadašnja politika, Evropska unija i Kosovo, propala”, kaže Janjić.
Srbija planom od 4 tačke traži neku vrstu izlazne strategije, a da ne izgubi obraz i da što duže očuva privid svog prisustva na Kosovu, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa Bojan Al Pinto Brkić iz Foruma za međunarodne odnose, a upitan zašto srpski vrh fingira da postoje neki novi sadržaji u Tadićevim tačkama kaže da Beograd ima problem da prizna da prihvata makar i deo Ahtisarijevog plana, zbog čega pokušava pokušava da stvori bar privid alternative tom planu:
”Srbija ovim pokušava da nađe taktiku koja je pomirljiva sa velikim silama, odnosno, Evropskom unijom kako bi što prije dobila željeni status kandidata. Ja mislim da Srbija na neki način traži časnu izlaznu strategiju, koja bi obuhvatala neki vid produženih pregovora, kao i uključivanja u pitanja koja bi se ticala srpske zajednice na Kosovu, a da istovremeno ne ulazi u meritum svega što bi bilo prepušteno, kao što je i sada de facto prepušteno, kosovskim institucijama; pokušava, dakle, da što duže očuva privid svog prisustva na Kosovu”, ocenjuje Brkić.
Čemu ovolika pseudorasprava u Srbiji o Tadićevim kosovskim tačkama, kad one ne nude ništo novo? U odgovoru na ovo pitanje Dušan Janjić nema dilemu:
“Da se stvori medijska slika kako, navodno, Beograd još uvek ima neke karte, kako ima podršku u medjunarodnoj zajednici i kako primjena dogovora iz tehničkog dijaloga sa Prištinom u stvari nije ni važna. Mnogo teško i sporo ide sprovođenje sporazuma tog dijaloga i najvjerovatnije zbog toga Beograd neće dobiti potvrdu kandidatura, pa ovom inicijativom želi da stvori privid da je probao sve, ali da, eto, medjunarodna zajednica traži previše”, ocjenjuje Janjić.
