Kataklizma dolazi! Stručnjaci su sigurni da će priroda ili ljudska ruka našu planetu jednog dana zbrisati iz univerzuma, samo ne znaju tačno kada. Eksperti upozoravaju da smak svijeta može da se dogodi za milijardu godina, ali da postoji opasnost da nestanemo i sutra.
Možda ne 21. decembra 2012, kao što je najavljeno u proročanstvu Maja, ali jednog od narednih dana život na Zemlji će nestati iz svemirskog adresara. Naučnici tvrde da smak svijeta može da se dogodi za milijardu godina, ali i sutra.
Čak i oni koji čvrsto vjeruju drevnim Majama, pa misle da nam je ostalo još 336 dana života, ne mogu da se slože o načinu na koji će se sve završiti.
Naučnici su jasni - postoji osam načina da naša rodna planeta doživi kraj, s njom i sav život na njoj.
Zaraza
Svake godine se snimi bar jedan holivudski film u kojem smrtonosni virus ili bakterija izazivaju pandemiju i ubijaju pola svijeta. A sve češće se u novinama pojavljuju izvještaji o naučnicima koji u laboratorijama uzgajaju mikrobe koji bi, ako se nađu na slobodi, mogli za nekoliko mjeseci da unište život na Zemlji.
Međutim, iako su mutirani virusi, pogotovo oni iz laboratorija, velika opasnost, naučnici smatraju da nijedan od njih pojedinačno neće moći da iskoreni našu vrstu.
„Da bi virus ubio sve ljude na Zemlji, morao bi da ih ubije za manje od nedjelju dana. Ako bi potrajalo duže, imuni sistem ljudi bi reagovao“, kaže Sean Huang, američki virusolog.
Supervulkan
Supervulkani, poput Jeloustona u SAD, već su nekoliko puta doveli život na planeti do granice istrebljenja. Danas se zna da je za istrebljenje dinosaurusa, uz pad asteroida, vjerovatno kriva i megaerupcija vulkana u Indiji, prije oko 65 miliona godina (a ne udar asteroida na Jukatanu).
Druga poznata džinovska erupcija desila se prije 250 miliona godina u Sibiru, a poslije nje je uslijedio period koji se u historiji živog svijeta pominje kao „veliko izumiranje“. Tokom te dvije erupcije, vjeruje se, u atmosferu je izbačeno toliko pepela, sumpora i ugljen-dioksida da se klima promjenila dovoljno da uništi sve lance ishrane na planeti.
Tlo iznad komore s magmom u Jeloustonu podiglo se u posljednjih 10 godina za oko 30 centimetara, što može da znači da je sljedeća erupcija veoma blizu.
Asteroid
U filmovima o uništenju svijeta glavni krivci su gotovo uvijek asteroidi. Vjeruje se da je jedan takav, širok oko 15 kilometara, pogodio poluostrvo Jukatan pre oko 65 miliona godina i izazvao opšte uništenje živog svijeta.
Prije osam godina NASA je najavila da će Zemlja 2029. imati blizak susret sa 300 metara dugačkim asteroidom Apofis, koji se uputio ka nama, i da je šansa da nas pogodi čak dva odsto. Naučnici su nedavno objavili da su šanse da se to desi „samo“ 1:250.000.
Na svu sreću, ništa veličine asteroida koji je pogodio Jukatan trenutno nije na našem putu, ali bi se moglo desiti da nas u sljedećih 100 godina pogodi jedan srednji (do 100 metara veličine) i izazove lokalnu katastrofu. Jedan astroid veliki poput Apofisa mogao bi da udari u Zemlju u sljedećih 100.000 godina i izazove regionalnu katastrofu.
Sudar planeta
Planete ne kruže oko Sunca u vječnim putanjama. Svaka promjena u orbiti mogla bi značiti pravu katastrofu za Zemlju. Očekuje se, na primjer, da će Jupiter, najveća planeta u Sunčevom sistemu, privući maleni Merkur i udaljiti ga od Sunca - pravo na putanju kojom se kreće naša Zemlja!
Takav sudar ne samo da bi uništio život na našoj planeti, koja je oko 20 puta veća od Merkura, već bi razneo i samu Zemlju. Na sreću, šansa da se ovakvo nešto dogodi u sljedećih pet milijardi godina je oko jedan odsto.
Alge ubice
Možda potencijalno i najveći problem, o kojem se ne piše mnogo, jesu alge. I to mikroskopske alge zvane dijatome, koje žive u većini reka, jezera i mora, ali i na površini. One bi, upozoravaju naučnici, mogle katastrofalno da promjene sastav Zemljine atmosfere.
Ti mikroorganizmi žive od goriva koje proizvode fotosintezom, procesom koji biljka koristi da bi stvorila hranu. Tokom tog procesa dijatome koriste vodu i razgrađuju je na vodonik i kiseonik, koji zatim životinje koriste za disanje.
Međutim, ako dijatome nemaju pristup vodi (a nje je sve manje), one bi mogle da koriste so, a njenom razgradnjom stvorio bi se i u atmosferu pustio otrovni hlor. Dijatome koje bi se adaptirale na hlor mogle bi za nekoliko miliona godina da „uguše“ sva ostala živa bića na planeti i pretvore atmosferu u okruženje u kojem je život moguć samo njima.
To se, inače, već jednom u historiji desilo. Prije dvije i po milijarde godina cijanobakterije su „naučile“ kako da koriste fotosintezu i počele da izbacuju ogromne količine kiseonika u atmosferu. To je pogušilo dotadašnje organizme, koji su bili naviknuti na ugljen-dioksid, i otvorilo put stvaranju novog svijeta, adaptiranog na kiseonik.
Supernova
Zamislite eksploziju oktilijardu puta jaču od eksplozije svih atomskih bombi zajedno (oktilijarda je broj koji ima 30 nula). Kad se džinovska zvijezda uruši u samu sebe, eksplozija koja potom nastaje je toliko jaka da može da utiče na svijetove koji su desetinama svjetlosnih godina daleko.
Na svu sreću, u našoj galaksiji supernova se dešava svakih 100 godina, a većina zvijezda koje će uskoro eksplodirati su na bezbjednoj udaljenosti.
Kada bi, međutim, eksplodirala neka zvijezda koja je na manje od 20 svijetlosnih godina od Sunca, posljedice po Zemlju bile bi katastrofalne: iks-zraci i kosmički zraci koje bi ona masovno emitovala ubijali bi organizme na ćelijskom nivou, razgrađujući njihovu molekularnu strukturu. Radijacija bi uništila i sav ozon u atmosferi, pa bi i oni koji prežive prvi udar stradali od Sunčevog zračenja.
Kometa
Komete su „favoriti iz senke“ da unište život na Zemlji. O njihovom ukupnom broju i putanjama se i dalje zna veoma malo, pa lako može da se desi da se neka od njih zakuca u nas u narednim godinama.
Kometa Hartli 2 prišla nam je 20. oktobra na manje od 15 miliona kilometara, što je po svemirskim merilima „zamalo“. Komete su posebno opasne jer putuju mnogo većim brzinama nego asteroidi (skoro 160.000 kilometara na sat), pa bi i udar bio mnogo jači i gotovo sigurno bi značio globalnu katastrofu. Sa sadašnjom tehnologijom, upozoravaju naučnici, biće teško učiniti bilo šta ukoliko se jedna od kometa sa ivice Sunčevog sistema uputi baš ka Zemlji.
Smrtonosno Sunce
Naša plava planeta će na kraju svoje priče biti pretvorena u užarenu kuglu, zbog širenja Sunca, koje će trošenjem svojih zaliha helijuma i vodonika postajati sve veće i sjajnije. Naučnici predviđaju da će za milijardu godina Sunce biti 10 odsto sjajnije nego danas, a temperatura na Zemlji će tada dostići čak 93 stepena Celzijusa! Tada ćemo, pošto će okeani početi da isparavaju, morati da tražimo drugu planetu za život. Na kraju, za oko sedam milijardi godina Sunce će postati crveni džin, i bukvalno će progutati Zemlju.
