Srbi u Prirenskoj župi u predhodnih 12 i po godina prodali su veliki dio svog imanja. Najvise onog koje je bilo odmah do regionalnog puta Prizren-Štrpce. Izgrađeno je na stotinu kuća, na desetinu restorana, tako da putnik namjernik, koji ovim krajem nije prošao desetak godina, sigurno ne bi mogao da se snađe od tolikih promjena i toliko izgrađenih objekata. Izgrađene su, naime, prave vile pa mnogi Prizrenci, umjesto u gradu sada žive po selima i imanjima kupljenih od lokalnih Srba koji sada žive negdje u Srbiji.
Ne prodaje se međutim samo imanje pored puta. Sve više je onih, a to postaje trend među bogatijim Prizrencima i ne samo njih, koji po nekoliko hektara zemlje kupuju po okolnim srpskim i bošnjačkim selima udaljenimm od ove saobraćajnice. Grade prave male rančeve, čuvaju živinu, pa i po koje grlo sitne ili krupne stoke.
Ovom saobraćajnicom veoma se često vide automobili sa registracijama iz Republike Albanije pa nije isključena mogućnost da su i neki od njih kupili po koje parče imanja. Naravno o cijenama niko ne govori, ali je zemlja u ovom dijelu prizrenske opštine, do Prevalca, sve skuplja a ima je sve manje jer je, rekosmo, dosta prodata.
Malobrojni Srbi, koji su ostali da ovdje žive, primjetno je da više ne govore da se to radi pod pritiskom. Ističu da je to, kako kažu, privatna imovina i da sa njom može svako da radi šta hoće i kako hoće.
Zagorka Zorić iz Bogoševca, sela između Sredske i Mušnikova gdje je proporcionalno broju predratnih stanovnika, možda i najviše prodalo imanja, uglavnom pored puta, ali još nije počelo u samom selu, kaže:
"Sve je prodato sa lijeve i desne strane puta. U selu nije još jer dok smo živi nećemo prodati".
Sredska, nekada sjediste istoimene župe, sada djeluje sasvim drugačije. Na prodatim imanjima izgrađeni su prelijepi restorani sa zvučnim "proamaričkim imenima" zatim prave vile.
Biserka Zrnzević, prije rata sekretar PIK-a "Kosovo vino" iz Male Kruše, jedna od preostalih Srpkinja u Sredskoj, kaže da se prodaja imanja ovdje "tek zahuktava".
"Ovdje se prodaja tek zahuktava. Nisam čula da je neko prodao pod pritiskom. Jednostavno narod prodaje, njegovo je to imanje i on ga može raspolagati i raditi sa njim šta i kako hoće”
Stajkovce je u tome posebna priča. Od nekada nepoznatog seoceta, sada je postalo veoma privlačno upravo zbog novoizgrađenih restorana na ulazu u selo. Neki od njih primaju i po hiljadu gostiju. U samom selu kuće, izgrađene sredstvima međunarodnih donatora, još nisu počele da se prodaju, a dokle, pokazaće vrijeme.
I Dragica Uštevic iz ovog sela, inače rođena Beograđanka, smatra da je "imovina privatna i da je ljudi prodaju iz svojih razloga. Najbitnije je da to niko ne radi pod nekakvim pritiskom".
