Na Kosovu ima oko 150.000 ljudi sa posebnim potrebama koji pate od isključenosti iz svakodnevnog života, bilo da su u pitanju pristup zdravstvenoj zaštiti, pravo na jednako obrazovanje, jednake mogućnosti za zapošljavanje ili učešće u političkom i javnom životu.
Najveći problemi sa kojim se susreću osobe sa posebnim potrebama su ograničenja koja vidno utiču na njihov radni status, obrazovanje i učešće u društvu.
Kancelarija za dobro upravljanje, ljudska prava, jednake mogućnosti i pitanje polova pri uredu premijera Kosova i UNDP pokrenuli su istraživanje o stanju osoba sa posebnim potrebama na Kosovu.
U izvještaj UNDP-a za 2011. godinu osobe sa posebnim potrebama identifikovane su kao socijalna grupa koja je, u najvećoj mjeri, marginalizovana na Kosovu. U izvještaju se upozorava da je ova grupa “u velikoj opasnosti da postane nevidljiva”.
Izvještaj treba da pomogne kreatorima politike i drugim zainteresovanim stranama da bolje upoznaju ljude sa ograničenim sposobnostima i poveća znanje i razumijevanje vezano za rješavanje njihovih problema koji postoje zbog zanemarivanja ili potpune diskriminacije.
Koordinator UN-a za razvoj i stalni predstavnik UNDP-a Osnat Lubrani je naglasila da je cilj ovog istraživanja da se obrati pažnja na najhitnije prioritete osoba sa posebnim potrebama, kao i njihovih staratelja.
“Mnogi od ispitanika su rekli da imaju veliki problem u pristupu društvenim i vladinim institucijama, tako da ne mogu učestvovati u svakodnevnom životu kao ostali ljudi”, kazala je Lubrani.
Direktor Kancelarije za dobro upravljanje Habit Hajredini je kazao da institucije Kosova sarađuju sa nevladinim organizacijama u realizaciji raznih projekata. On dodaje da postoji strategija i akcioni plan za edukaciju ljudi sa posebnim potrebama.
“Ova strategija će obuhvatati sve građane Kosova bez obzira na nacionalnu pripadnost. Opštine na lokalnom nivou će preuzeti odgovornost, kako bi pomogli ljudima sa posebnim potrebama”, rekao je Hajredini.
Učesnici istraživanja navode da je nepristupačnost zgrada i javnih službi za lica sa posebnim potrebama veliki problem.
“Naselja nemaju pogodnu infrastrukturu za slobodno kretanje osoba sa ograničenom sposobnošću. Postoji mnogo prepreka u vidu nagiba i stepenica. Korišćenje javnog prevoza je još jedan izazov za nas. Nema autobusa pogodnog za osobe sa posebnim potrebama”, naveli su učesnici istraživanja.
Istraživanje je sprovedeno tokom juna mjeseca 2011. godine i u njemu je učestvovalo 950 ispitanika uzrasta do 75 godina. Intervjuisani su pripadnici svih etničkih zajednica.
