Iako je Sjeverna Koreja jedna od najzatvorenijih i najtajanstvenijih država svijeta, dvoje novinara BBC-ja Sue Loyd Roberts i Michael Bristou boravili su u Pjongjangu tokom 2010. godine, kada im se pružila rijetka prilika da izbliza sagledaju kako zaista žive Sjevernokorejci.

Turisti iz inostranstva su rjetkost, a oni koji dođu obilaze strogo određene znamenitosti prestonice. Izolacija je doprinijela tome da stanovništvo razvije način života koji se rijetko viđa na drugim mjestima...
 
1. Trava pored puta se sječe makazama, a pločnici se ribaju četkama i krpama.
 
2. Veliki broj djece čisti stepenice koje vode ka statui Velikog vođe visokoj 18 metara. Iako je Kim Il Sung umro prije 16 godina, on je i dalje predsjednik države i podignuto mu je više od 500 spomenika.
 
3. Na katedri za strane jezike studenti kažu da su naučili engleski zahvaljujući velikodušnosti vođe. "Veliki vođa nam dozvoljava da gledamo engleske i američke filmove”.
 
4. Na pitanje kojim državnicima se dive, studenti kažu: "Staljinu i Mao Cedungu".

5. Sjevernokorejci uopšte nemaju pristup svjetskoj mreži. Umjesto toga, omogućeno im je da koriste specijalni interni internet.
 
6. Mobilni telefoni se pojavljuju na ulicama nakon što je 2008. ukinuta zabrana korišćenja.  Svakome ko razgovora sa nekim u Južnoj Koreji prijeti zatvor ili čak smrtna kazna.
 
7. Radio i televizija emituju samo „žitija” dvojice vođa i emisije u slavu vojske, uzornih sela, uzornih preduzeća...
 
8. Oko 3.000 Sjevernokorejaca koji godišnje pobjegnu u Južnu Koreju mjesecima pohađaju specijalne škole da bi naučili kako da žive u 21. vijeku.
 
9. Na izložbi cvijeća narodu su prikazana dva cvijeta: kimdžongilija i kimilsungija.
 
10. Kada se posjetioci slikaju ispred slika Il Sunga i Jong Ila, vodič im skreće pažnju da paze da na slici lideri moraju da budu u punoj visini jer ih „poštuju od glave do pete i ništa ne smije da bude isječeno”.

Vjeruju da još postoji SSSR

Dokumentarna emisija "Gladna deca komunizma" novinara HRT-a Josipa Šarića, koji je ove godine boravio u toj zemlji, donosi šokantne podatke - većina od 25 miliona stanovnika i dalje vjeruje da Sovjetski Savez postoji, a isto tako nemaju pojma da je kapitalizam odavno osvojio Kinu.