Svjetska javnost svakoga decembra iščekuju odluku američkog časopisa o tome  tko će ponjeti laskavu titulu osobe godine. Do sada su to bili političari, znanstvenici,  umjetnici, ili kao prošle godine osnivač društvene mreže Facebook Mark Zuckenberg.

Ove  godine nešto je drugačije. Osoba nema ime, ali se zato svaki sudionik prosvjeda može smatrati ličnošću 2011.

Urednik  magazina Time Jim Frederick pojašnjava to time što je gotovo jedna cijela generacija zaboravila da se  prosvjedima mogu mijenjati politička pravila, a onda je došlo do iznenade promjene.

“Uspijeli su srušiti dva režima, potresli su Rusiju i Veliku Britaniju, a pokret Okupirajmo Wall Street pokazao je globalnu snagu u borbi protiv neosjetljivosti velikih korporacija, banaka, liberalnog kapitalizma”, ističe Frederick.

Nešto slično se u svijetu dogadjalo 60-tih  kada se prosvjedovalo protiv rata u Vijetnamu, ili 80-tih  kada se digao glas protiv nuklearnog oružja ,  protiv komunističke tiranije na Tienanmenu i  Istočnoj Evropi. Prosvjedi su postali prirodni dio političkog procesa, podsjeća Kurt Andersen u Timeu.

Antivladini protesti na kairskom trgu Tahrir u Egiptu​​Slijedilo je razdoblje ekonomske renesane. Živjelo se dobro, pa su se demonstracije kao oblik političkog nezadovoljstva događale sporadično, sve do početka 2011, kada su prosvjedi počeli u Tunisu

Jim Frederick naglašava da  “ljudi koji okupiraju Wall Street imaju savim drugi program od onih u Egiptu i Libiji, ili onih na moskovskom Crvenom trgu."

"No, svima je zajedničko način na koji međusobno komuniciraju kako bi se nešto mijenjalo. Više puta smo vidjeli da su prosvjednici u Egiptu isticali da ne bi bili na Tahriru da nisu bili inspirirani onim što se dogodilo u Tunisu. Oni su, na neki način inspirirali prosvjednike na Wall Streetu. A ti su ponavljali- ne bismo bili u Zuccoti parku da nismo vidjeli ono što se dogadjalo u Egiptu”, kaže Frederick.

Frederick podsjeća  da nije isto prosvjedovati u SAD,  Siriji, ili Egiptu, Tunisu i  Libiji.  Za mnoge od prosvjednika to je veliki rizik, jer autoritarni režimi ne biraju način obračuna sa “neposlušnima”. Neki demonstranti završe u zatvorima, neki izgube život.

Odluka Time, za mnoge je bila iznenađenje, no reakcije u svjetskoj javnosti i više su nego pozitivne.

RSE