Članovi Konsultativnog vijeća zajednica Kosova ispred bošnjačke nacionalne zajednice uputili su pismo predsjednici Kosova Atifeti Jahjaga sa inicijativom za proglašenje rahmetli Šefka Salkovića, gnusno ubijenog u napadu na sjeveru Kosova 8. decembra 2010., za narodnog heroja Kosova.
“Obraćamo Vam se ovim pismom ispred bošnjačke zajednice i u svoje osobno ime sa zahtjevom da Vašim ukazom dodijelite status narodnog heroja za rahmetli Šefka Salkovića iz sela Rvatska, općina Leposavić, koji je 8. decembra 2010. godine, na zadatku komesara kosovske Centralne izborne komisije ubijen u oružanom napadu od strane napadača srpske nacionalnosti koji su pobegli u Srbiju. Tom prilikom je teško ranjen i njegov pomoćnik i prijatelj Edin Islamović.
Želimo Vas informirati da se pitanje i zahtjev za proglašenje Šefka Salkovića za narodnog heroja Kosova razmatrano i ispostavljan više puta kod bošnjačke zajednice na Kosovu preko raznih građanskih skupova, te u udruženjima NVO i u konsultacijama sa političkim faktorima.
Uvjeravamo Vas da postoji gotovo aklamativni konsenzus bošnjačkog naroda na Kosovu da je Šefko Salković svojim djelovanjem zadnjih godina, svojom osobnom ulogom, uzimajuči u obzir veoma teške okolnosti pod kojima je djelovao na sjeveru Kosova, te zbog načina i razloga kako je stradao – heroj, i to ne samo bošnjačkog naroda i države Kosova već svih humanih ljudi kojima je sloboda, vladavina zakona i prosperitet našeg društva životno opredjeljenje.
Podsjećamo Vas da je bošnjački narod u okviru svojih mogućnosti zdušno podržavao i sudjelovao u svim bitnim procesima u protekle dvije decenije izgradnje kosovske državnosti gdje je dat nesebičan doprinos u svim fazama konstitucije i demokratizacije Kosova”, stoji u pismu koje potpisuju Ćerim Bajrami, zamjenik predsjedavajućeg KVZK, Duda Balje i Sahit Kandić, članovi KVZK-a.
Šefko Salković rođen je 15. septembra 1980. godine u Novom Pazaru. Osnovnu i srednju školu završio je u Novom Pazaru, gdje je još kao jedan od najmlađih aktivista SDA stranke video sebe na strani svog naroda Bošnjaka i još u to vrijeme pokušavao da se suprostavi pojedinim ljudima iz režima Slobodana Miloševića, za šta je uveden i u knjigu "Svedočenja Sandžaka" kada je bio maltretiran od strane tadašnje policije u Novom Pazaru.
Nakon srednje škole nekoliko godina proveo je u Bosni, pošto za sebe nije video perspektivu u Srbiji. Zbog bolesti svoje majke vratio se u Novi Pazar, gdje je neko vrijeme boravio. Nakon što se Kosovo odvojilo od Srbije došao je u svoje selo Rvatska koje se nalazi na krajnjem sjeveru Kosova, odakle mu inače otac potiče i gdje je i Šefko ranije provodio djetinjstvo. Sa Kosova je otišao u Tursku u posjeti kod svog amidže, gdje je našao privatno zaposljenje i boravio oko dvije godine, poslije čega se vratio na Kosovo.
Uvidevši da Bošnjaci iz njegovog sela Rvatske imaju dosta problema i da im je potreban neko ko će se zalagati za njih i uvesti ih u institucije Kosova, počeo je da se bavi politikom. Zalagao se da organizuje izbore koje su raspisivale vlasti iz Prištine, govoreći svom narodu da jedino od Vlade Kosova mogu očekivati podršku i da se niko od njih ne oslanja na paralelne institucije iz Srbije koje su veoma ojačavane od strane vlasti iz Beograda.
Najprije je bio član SDA stranke. Da bi godine 2008., kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, već postao aktivni član koalicije “Vakat”.
Iako je dobijao prijetnje od strane onih kojima ne odgovara kosovska vlast na sjeveru Kosova on nije posustao niti je dozvolio da se propuste izbori, iako je to jedino selo u opštini Leposavić u kome su se kosovski izbori održavali.
Čak je 2009. godine pred opštinske izbore ranjen u Leposaviću, ali on je uspeo da organizuje izbore i pored te svoje povrede, jer se zaista iskreno borio za svoj narod i bez ikakvog osobnog interesa.
Pošto se oženio, u maju 2010. godine dobio je ćerku Saru.
Godine 2010. bio je član Centralne izborne komisije Kosova, kada je bio veoma aktivan uoči parlamentarnih izbora na Kosovu koji su se održavali u decembru 2010. godine. Zalažući se za održavanje izbora u opštini Leposavić, a najprije među svojim narodom, nije se obazirao na opasnost koja ga vrebala sa svih strana na sjeveru Kosova, gdje su paralelne strukture podržane od strane Srbije na svaki način pokušale da ubede stanovništvo u bojkotovanje izbora. Šefko je bio jedan od rijetkih koji je imao hrabrosti da se svemu tome suprostavi.
Službenim vozilom Centralne izbone komisije, 08.12.2010. godine, uputio se iz svog sela Rvatska prema Mitrovici, preko sela Postenje, zajedno sa još jednim članom CIK-a, Edinom Islamovićem, krenuvši na sastanak u vezi organizovanja izbora.
U selu Postenje na samom mostu rijeke Ibar, na oko 200 metara od glavnog magistralnog puta koji vodi iz Raške prema Mitrovici, sačekalo ih je njima nepoznato vozilo, koje im je prepriječilo put i tom prilikom nekoliko lica iz tog vozila počela su da pucaju na službeno vozilo u kome se nalazio Šefko Salković, kao i Edin Islamović, članovi CIK-a. Ovom prilikom Šefko Salković je odmah podlegao ranama (jer je nesumnjivo on bio glavna meta napadača), dok je Edin sa teškim povredama prebačen u bolnicu. Ubistvo se desilo izmedju 13 i 14 sati, u sred dana, što ukazuje na dobro organizovan napad i nesumnjivu uključenost visokog nivoa tajnih službi države Srbije, jer su napadači nakon toga otišli u pravcu Srbije. Još uvijek niko nije kažnjen za ovo gnusno ubistvo.
Šefko Salković je bio od onih koji su radili da se sjeverni deo Kosova u potpunosti integriše u kosovske institucije. Nažalost, njegov daljnji rad je prekinut gnusnim ubistvom 08. 12. 2010. god. Sahranjen je, po želji svojih roditelja, u Novom Pazaru.
