Šesnaest godina od ratova u BiH i Hrvatskoj, 12 od rata na Kosovu, u regionu bivše Jugoslavije i dalje se više od 14.000 osoba vode kao nestale, upozoravaju udruženja nestalih kao i nevladine organizacije.

Povodom Međunarodnog dana nestalih, 30.8. u regionu je održano više protestnih skupova, sa kojih je upućena jednaka poruka: svjesni smo da je sve ovo učinjeno zbog politike, a da je i rješenje za pronalaženje nestalih osoba - u politici i kod političkih moćnika. Kosovo se pridružio aktivnostima obilježavanja Međunarodnog dana nestalih osoba...

Organiziran marš glavnim ulicama glavnoga grada, ulicama Prištine podsjetilo je ne 1.973 osobe koje se još uvijek figuriraju na listama nestalih od završetka rata.
 
Osim marša izraženi su i institucionalni stavovi povodm ovog pitanja. Zamjenica premijera, a i vođa tima u dijalogu Priština-Beograd je pred porodicama nestalih rekla da su institucije angažirane da se ovo pitanje uvrsti u proces dijaloga s ciljem razjašnjenja slučajeva svih onih za koje njihove porodice nemaju saznjanja o njihovim sudbinama.

U senzibilizaciji javnosti i samih institucija zarad angažiranja u ovom pravcu uključeni su i predstavnici Asocijacija porodica nestalih na Kosovu. No nezadovoljstvo s radom institucija za rješavanje sudbine nestalih osoba izrazili su članovi porodica koji i dan danas imaju samo jedan zahtjev - rješavanje sudbine i posljednje osobe koja se smatra nestalom za vrijeme rata na Kosovu.

Izvršni direktor nevladine organizacije Jukom iz Beograda Milan Antonijević za Deutche welleje rekao da je rješavanje sudbine nestalih jedan od preduslova za pomirenje u regionu.
 
„Ako se bavite sudbinom svake pojedinačne žrtve, to jeste put ka pomirenju i put ka tome da ovaj region ne ostane region sa mnogo ožiljaka već da to bude jedna dobra lekcija, kako se ovakav sukob ne bi ponovio u budućnosti”, smatra Antonijević. 

On, međutim, upozorava da se počinioci ratnih zločina u zemljama bivše SFRJ još uvijek doživljavaju kao heroji.

„Mnogi od njih se doživljavaju kao heroji u svojim zemljama, što je nedopustivo”, ističe Antonijević
 
Sarajevska novinarka Dženana Karup-Druško slaže se sa Antonijevićem.

„Imamo situaciju da se u Banjaluci ratni zločinci dočekuju kao najveći ratni heroji, da se nažalost to isto dešava i u Sarajevu, a da još uvijek niko nije spreman da prizna da su zločini činjeni i u njegovo ime i da su nestali posljedica ratova i ratnih zločina, odnosno politike”, navodi ona. 

Istog je mišljenja i Vesna Teršelič, direktorka nevladine organizacije Dokumenta iz Zagreba.
„U našem političkom prostoru dominantne su još uvijek politike u kojima se forsira briga samo za većinske žrtve. Dakle u Hrvatskoj prije svega za Hrvate i Hrvatice, u drugim zemljama za većinske grupe nestalih i ubijenih”, kaže Teršeličeva. 

Teršelić kaže da su za to prije svega krive vlade država regiona.
 
„Nadliježne institucije i vlade naprosto ne ulažu dovoljno velike napore za ubrzanje lociranja potencijalnih grobova, ekshumaciju evidentiranih grobnica, identifikaciju pronađenih posmrtnih ostataka”, navodi Vesna Teršelič. 

Dženana Karup-Druško kaže da pitanje nestalih ne samo da nije prioritet za političare, već ni za društvo u cjelini, iako se u Bosni i Hercegovini još uvijek više od 10.000 osoba vode kao nestale.

„Ljudi su zabavljeni svojim svakodnevnim problemima i opterećeni i dalje nacionalizmima, koji dolaze iz svih političkih lobija, iz svih političkih stranaka i nije im prioritet da se bave ozbiljnim, ključnim humanim, ljudskim pitanjima”, kaže Karup-Druško. 

Svi oni su ocjenili da je i zbog rješavanja sudbine nestalih neophodno formirati Regionalnu komisiju za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova na prostoru bivše SFRJ, odnosno REKOM.