Daniel Serwer, profesor Johns Hopkins univerziteta, kaže da je čitava drama na sjeveru Kosova zbog carinskih pečata i kriza koja je uslijedila na graničnim prelazima neočekivano naglo osvjetlila pravi problem.
Njegovo ime je sjever Kosova i to pitanje je sada stavljeno na dnevni red. U intervjuu za RSE Serwer kaže da razumje kosovsku stranu ove jednačine, ali ne i onu koju predstavlja Beograd.
Serwer: Oni žele da konačno uspostave suverenitet na cjeloj teritoriji Kosova. Sprovodeći Ahtisarijev plan u oblastima južno od Ibra, smatraju da su tamošnjim Srbima pružili osnovu da vjeruju da će im biti zagarantovan dostojan tretman i ostvarivanje svih prava koja im pripadaju, i da to sve može biti omogućeno i Srbima na sjeveru. Takođe, su želeli da ustanove carinske punktove zato što kosovski budžet ostaje bez mnogo novca. Dakle, to nije samo pitanje suvereniteta nego i finansija.
Uz to, imali su i osjećaj neravnopravnosti jer Srbija već dosta dugo ne dopušta prolaz robe sa Kosova, dok je roba iz Srbije nesmetano stizala na Kosovo. Ima i Albanaca koji bi želeli da se vrate na područje sjeverno od Ibra, ali to još uvjek ne mogu. Ono što sam nedavno napisao na blogu jeste da sam sasvim razumio - iako nisam prihvatao - srpski stav čija je suština bila da Srbija želi da sačuva cjelo Kosovo jer je ono tradicionalno bilo integralni dio Srbije i jer novouspostavljena vlast nije isto što i prethodna, pa je logično očekivati da će kosovskim Albancima dati sva prava koja im pripadaju.
RFE: Dakle, kažete, razumjeli ste Koštunicu?
Serwer: Da, razumjeo sam Koštunicu.
RFE: Ali, ne razumjete Tadića?
Serwer: Moram da kažem da mi je teže da razumjem Tadića zato što on poručuje, iako to ne kaže sam već prepušta da to drugi govore u njegovo ime - "mi nećemo cjelo Kosovo, mi bismo samo sjever". I to je upravo to što ne razumijem. Evo zašto: sjever Kosova nije teritorija na kojoj se nalazi glavnina srpskih manastira, crkava i spomenika; niti je to oblast u kojoj je nastanjena većina kosovskih Srba na Kosovu.
Uz to, uzimanjem sjevera Kosova - što je, uostalom, de facto, već i urađeno - destabilizovali bi se drugi regioni i zemlje Balkana jer bi to ojačalo iredentističke albanske strasti za ujedinjenje sa Albanijom i albanski većinskim dijelovima Makedonije, Srbije i Crne Gore. Ti porivi su na Kosovu u ovom trenutku relativno beznačajni, ali bi u takvom scenariju nesumnjivo dobili zamajac. Dakle, podjela Kosova bila bi snažan faktor destabilizacije regiona. Zbog svega toga ne svhatam kakvu korist Srbija za sebe vidi u vođenju takve politike. Međutim, ukoliko to i nadalje bude činila - a vjerujem da hoće - Evropska unija će joj jednostavno poručiti da će na učlanjenje u njene redove morati malo duže da pričeka.
Radio Slobodna Evropa
