Nije Anders Behring Breivik toliko lud, koliko je loše informiran i zadojen mržnjom koja je dovoljno dugo bila dovoljno prihvatljiva, ako ne dijelom i poželjna. Pravi terorizam - širenje mržnje, straha pa i smrti - događa se u vlasti i nekim medijima. Hvala im na Breiviku.
Širenje mržnje i laži u javnom prostoru pokazalo je svoje pravo lice ovih dana u Norveškoj. Što možemo naučiti iz toga?
Prvo, oni koji su zaslužni za širenje laži, ustrajat će u njima. To se dogodilo i prošli petak kada su mediji u vlasništvu Ruperta Murdocha, ali i BBC i američki predsjednik, zborno zaključili da se radi o terorizmu prije nego je u javnost procurila fotografija Nordijca arijevskog izgleda koji je priznao ubistvo 76 ljudi.
Odmah se zatim razotkrilo kako terorizam ne označava svaku vrstu "nedržavnog" ili "nevojnog" sijanja smrti i straha, već je taj termin rezerviran za islamski svijet. New York Times je promijenio priču na sljedeći način: "Stručnjaci za terorizam tvrde da su, iako su vlasti u konačnici isključile islamski terorizam kao uzrok napada u petak, pojedine skupine ili pojedinci oponašale brutalnost i višestruke napade kakve provodi Al Kaida".
Anders Behring Breivik je istog momenta iz "terorista" promoviran u "luđaka", "usamljenog jahača" i "desnog ekstremista".
Praviti se blesav - 'nisam ja'
Drugo, oni koji su doprinijeli ovakvoj akciji, temeljenoj na strahu i mržnji koje su sami sijali, pravit će se da nemaju pojma što se zbiva.
U analizi časopisa Time nazvanoj "Kako je Skandinavija postala utočište rigidne desnice" nabrajaju se propagandni plakati stranaka koje su uspjele ući u parlamente zahvaljujući sijanju mržnje protiv imigranata i tamnoputih ljudi. Progresivna partija 2005. godine za predizborni plakat je izabrala sliku koja je prikazivala tamnoputog muškarca s pištoljem u ruci, uperenim u kameru, a iznad njega je bilo ispisano "Počinitelj je stranog porijekla".
Ekstremni desničari u Švedskoj su tako na plakatu prošlogodišnje kampanje prikazali ženu u burki kako trči ispred starije rođene Šveđanke do ureda na kojemu se ostvaruju povlastice.
Nedavna studija Norveškog direktorija za integraciju i multikulturalizam proučavala je javni govor u odnosu na rasne, vjerske i ine teme i došla do nalaza koji mogu značiti medijsko poticanje islamofobije: tamošnji su mediji 2009. godine upotrijebili riječ "musliman" ili "Islam" 77.000 puta, dok je, primjerice, "svinjska gripa" koja je bila ogromna zdravstvena tema - spomenuta 74.000 puta.
Istraživanje Univerziteta u Helsinkiju pokazalo je, pak, da se imigranti u medijima prikazuju na dva načina - "ili su Finci (uopšte se ne spominje njihovo porijeklo odnosno da su imigranti) ili su korisni Fincima. Rasprava se uopšte ne poziva na pitanja ljudskih prava".
Anders Behring Breivik imao je na čemu temeljiti svoje mišljenje. Imao je blogove koje je neometano čitao iako šire mržnju, imao je knjige koje je čitao, neprecizne policijske statistike o kriminalu i terorizmu i niko od spomenutih autora, ama baš niko se ne osjeća krivim za pokolje.
Papa odlučio ne počistiti ispred svog praga
Imao je za uzor katoličku crkvu čije je krstaške ratove htio iz mračnog doba historije oživjeti u 21. vijeku. Mrzio je protestantske svećenike koji su u trapericama protestirali za Palestinu i promovirao je ideju da se crkve davno odcijepljene zbog Martina Luthera pripoje Vatikanu.
Zašto papa Joseph Ratzinger u svojoj osudi pokolja niti jednom riječju nije spomenuo te krstaške ratove ili hrišćanski ekstremizam? Niko ne tvrdi da je Vatikan odgovoran, ali je definitivno spominjan u njegovom "luđačkom, ne terorističkom" manifestu. Nije li posao pape trebao biti govor u ime katolika i njihove crkve, a ne samo uopštena osuda bezlične i nekonkretne mržnje?
To je bitno zbog sljedećeg pitanja - hoće li ubuduće islamofobi biti maltretirani po vazdužnim lukama ako su lijepi, plavi i visoki? Teško.
Selektivno zapažanje
Treća lekcija glasi: oni što ne mrze jednog po jednog čovjeka već čitave nacije ili vjeroispovijesti odjednom, vole filtrirati informacije i slagati ih u kupusare svog zbrčkanog uma kakva je "Deklaracija o nezavisnosti 2083." Andersa Behringa Breivika.
Kako drugačije objasniti previd djelovanja NATO-a nakon 1999. godine, kada su spriječili srpski narod u namjeri etničkog čišćenja muslimana na Kosovu? Što su Afganistan, Irak, Palestina, Libija, Sirija? Zar su to budističke zemlje?
U tom djelovanju NATO-a, "ratu protiv terorizma" i "širenju demokracije i slobode" bombama i municojom, sudjeluju skoro svi.
Kada je trebalo opravdati "dvonedjeljnu" intervenciju u Libiji koja traje već pet mjeseci svi su zdušno prenijeli informaciju kako je Moamer Gadafi unajmio plaćenike iz inostranstvu da teroriziraju pobunjenike i da njegova vojska provodi grupna silovanja. Koliko ih je prenijelo nalaz Amnesty Internationala i Human Rights Watcha da nije pronađen niti jedan dokaz tome?
Ana Benačić
/net.hr/
