“Ministar unutrašnjih poslova potpisaće dokument kojim se zabranjuje upotreba ilegalnih dokumenata počev od 1. novembra ove godine. Od tog datuma više neće moći da se koristi nijedan dokument koji nije izdat na teritoriji Kosova”. Ovako u najkraćem Edita Tahiri, šefica pregovaračkog tima Prištine, objašnjava za srpski društveno politički nedeljnik “Akter” nedavno postignute sporazume u Briselu između pregovaračkih timova Prištine i Beograda o tehničkim pitanjima između Kosova i Srbije, a kao temu sljedeće runde pregovora navodi telekomunikacije, energetiku i slobodnu trgovinu.
Zašto je određeno da početak primjene dogovora između Prištine i Beograda bude 1. novembar?
Primjena dogovora trebalo bi da počne što je prije fizički moguće. To nije 1. novembar, ali je taj datum pomenut u kontekstu da od tog datuma više neće moći da se koristi nijedan dokument koji nije izdat na teritoriji Republike Kosovo. Dogovori bi trebalo da se primjene što je prije moguće, budući da su obije strane, i Kosovo i Srbija, već počele da rade na tome da počne primjena postignutih dogovora.
Šta se dogodilo kada je Bajram Rexhepi, ministar unutrašnjih poslova Kosova, rekao da će dokumenta koja je izdala država Srbija biti oduzimana, a sutradan promjenio izjavu? Šta je prava istina u vezi sa tim?
Od 1. novembra javna dokumenta Republike Kosovo biće ona koja izdaju vlasti na Kosovu, kao i registarske tablice koje će nositi oznaku Republike Kosovo. Bilo koji drugi dokumenti, bilo da je riječ o pasošima, registarskim tablicama, koji su ilegalno izdati neće više moći da se koriste. Ministar unutrašnjih poslova će potpisati dokument kojim se zabranjuje upotreba ilegalnih dokumenata počev od 1. novembra ove godine.
Da li su tačne neke najave koje govore da će proces pregovaranja morati da se završi 1. novembra ili do kraja ove godine?
Mislim da ćemo raditi na dogovorima koje obije strane žele da postignu, ali ne mogu da tvrdim i da ćemo uspjeti da postignemo sve dogovore. Mi u kosovskoj vladi želimo da to privedemo kraju, a u julu ćemo imati nove razgovore na kojima ćemo razgovarati o katastru, slobodnoj trgovini, telekomunikacijama i o priznanju Kosova, i sa tim ćemo otići na ljetnji odmor. Nakon julskih razgovora uslijediće ljetnja pauza, pa ćemo od septembra nastaviti sa novim razgovorima. Međutim, da li će razgovori do 1. novembra biti završeni ne mogu da kažem, zato što ima mnogo tehničkih problema koji do tada moraju biti usaglašeni.
Evidentno je da EU nastoji da i Prištinu i Beograd približi sebi kroz proces pregovaranja. Zašto je ipak potrebno da vi u izjavama naglašavate da je Beograd sve bliži priznavanju Kosova, ako zvaničnici u Beogradu to demantuju?
Mislim da sve zemlje koje žele da postanu članice Evropske unije moraju da prihvate uslove za kandidaturu, a među njima su i dva osnovna i najkritičnija – dobri međususjedski odnosi i regionalna saradnja. Srbija ima dobre odnose sa svim susjedima osim sa Kosovom, zato smo i ušli u dijalog da bismo mogli da rješimo praktične probleme i ustanovimo dobrosusjedske odnose, što bi trebalo da dovede do toga da Srbija prihvati stvarnost i konačno prizna nezavisnost Kosova. Pregovore vodimo zato što su to uslovi Evropske unije i zato što najviši zvaničnici EU svakim danom predočavaju Srbiji da bez priznavanja Kosova nema konačnog odobrenja za ulazak u EU. Evropa je vrlo jasno rekla da ne želi nove članove koji imaju probleme sa svojim susjedima. To je jasna politika Unije i njenih standarda, ako želite da se priključite EU morate da prihvatite njena pravila. To ne važi samo za Srbiju, već za sve zemlje u regionu.
Neki prištinski analitičari vas kritikuju i kažu da ovaj postignuti sporazum ne predstavlja pobjedu prištinskog tima, kako to vi predstavljate, već suprotno – poraz?
Sigurna sam da postoje takve brige, ali ponoviću da smatram da dijalog jača nezavisnost Kosova, zato što je Kosovo ušlo u dijalog sa Srbijom pod pritiskom Evropske unije. Kosovo želi da bude član Evropske unije i to odgovara našim političkim obavezama. Ušli smo u dijalog sa Srbijom zato što je to i naša međunarodna obaveza. Osim toga, smatram da sa dijalogom uspostavljamo dobrosusjedske odnose, primjera radi kroz slobodno kretanje ljudi. Ranije su građani Srbije mogli da dolaze i prolaze kroz Kosovo, ali to nije važilo i za građane Kosova. Ovaj dijalog sada omogućava uspostavljanje dobrosusjedskih odnosa sa Srbijom kroz međusobno prepoznavanje kao dve države. Želimo da poboljšamo život naših građana i da kao takve dvije države budemo primljene u EU. To je politika Republike Kosovo.
Zašto vaš tim u ovoj posljednjoj rundi pregovora nije prihvatio rešenja o katastru koji su zajedno koncipirali Beograd i Evropska unija?
Početna verzija tog rešenja o katastru, koja nam je bila predstavljena 6. juna, bila je prihvatljiva, ali je onda Srbija predložila novi amandman koji je za nas bio neprihvatljiv. Rješenje o katastru sa novim amandmanom nije oslikavalo stvarnost. Zato smo predložili našu verziju i sada čekamo.
Da li se sada zna kako će izgledati rješenja o slobodnoj trgovini, telekomunikacijama i energetici o kojima ćete razgovarati u narednoj rundi?
Da, naravno, ali prvo da vam kažem o slobodnoj trgovini. Tu je reč o neophodnoj spremnosti Srbije da prizna Kosovo na način kako su to učinile i zemlje članice EU. Srbija bi to morala da učini kako bi se približila evropskim standardima i istovremeno prihvatila kosovski predlog da bismo razgovarali o slobodnoj trgovini. Kad je riječ o telekomunikacijama i energetici prve verzije napisane su prema evropskim standardima i evropskim dokumentima, što će olakšati posao obema stranama da sarađuju.
Šta će praktično za građane na Kosovu, posebno one južno od Ibra, značiti razmjena matičnih knjiga?
Sada se pokazuju rezultati koji dolaze od povratka najprije matičnih knjiga koje će Kosovo dobiti nazad. To će upotpuniti našu bazu podataka u kojoj postoje neke praznine, a koja će zapravo odgovarati strogim kriterijumima za potpuno oslobađanje od viza. Svi građani Kosova biće bliži oslobađanju viza. To je jedna prednost, dok je druga u tome što neće biti paralelnih knjiga. Tripartitna komisija već je počela da radi na identifikovanju tih praznina u bazi podataka i rješavanju problema paralelnih knjiga i civilnih dokumenata. Kada se to razriješi, kada se popuni baza podataka, u Srbiji više neće moći da se izdaju civilna dokumenta kosovskim građanima, jer neće više postojati paralelne knjige za građane Kosova.
Kako će biti rješeno pitanje diploma sa Kosova, da li je reč o klasičnoj nostrifikaciji ili je reč o posebnom slučaju?
Administrativno priznanje školskih i univerzitetskih diploma desiće se kroz treću internacionalnu organizaciju, koja će na kraju pomoći obema stranama u nostrifikaciji diploma, i onda će diplome sa teritorije Republike Kosovo biti prihvaćene i u Srbiji i obrnuto. Na taj način će proces priznavanja diploma proći kroz internacionalnu organizaciju.
Da li se to odnosi i na srpske diplome koje dobijaju albanski studenti u Prištini?
Naravno, to važi za sve diplome Republike Kosovo, kao i za sve diplome studenata iz Srbije. Ako neko hoće da dođe da studira ili radi na Kosovu, to može slobodno da učini posle ovih sporazuma.
Hoće li se na dnevnom redu vaših pregovora naći i pitanje srpskog kulturnog i vjerskog nasleđa, o kome se sada raspravlja pri UNESCO-u? Da li će to biti srpsko ili kosovsko nasljeđe?
O tome se već govorilo tokom ranijih dijaloga i nastaviće se i u budućnosti, kao i o vraćanju arheoloških i etnoloških dokumenata koji su odnjeti sa Kosova, ali i o zaštiti religioznih znamenitosti, kao i pravoslavnih crkava na Kosovu. To je nešto što se mora nastaviti u narednoj fazi dijaloga. Kosovo svojim Ustavom reguliše odnos prema kulturnom i religioznom nasljeđu, a naš Ustav je zasnovan na međunarodnim konvencijama. To je dokument na kome zasnivamo naš odnos prema kulturnom nasljeđu.
