Ministarstvo dijaspore u suradnji sa Svjetskom bankom predstavilo je izvještaj na temu "Migracija i ekonomski razvoj Republike Kosova". Jedan od pogleda u ovom izvještaju je i uloga migracije na ekonomski razvoj Kosova. Međunarodna migracija na Kosovu je jedna od najvećih.
Danas svako četvrto domaćinstvo ima po jednog člana koji živi i radi van Kosova. Osim toga, doznake (novac koji im šalju članovi familije i rođaci) su najveći izvor finansiranja za Kosovo. S obzirom na važnost dijaspore u ekonomskom razvoju Kosova, Svjetska banka je predstavila izvješće "Migracija i ekonomski razvoj u Republici Kosovo".
Ciljevi ovog istraživanja predstavljaju važnost dijaspore i doznake za Kosovo i takođe predstavljaju praktične politike testirane u drugim zemljama, koje bi mogle biti veoma važne i korisne za Kosovo.
Prisutnima se u ime Svjetske Banke obratio Borko Handjiski, stručnjak na području ekonomije, koji je predstavio studiju ovog izvještaja u kojem je istakao da su kosovski migranti uglavnom koncentrirani u tri zemlje, Njemačka, Švicarska i Italija, dok oko 80 odsto njih migriraju iz ruralnih područja.
"Što se tiče starosnih grupa koje migriraju, iako su krajem 90-ih dominirale uglavnom mlađe osobe od 15 do 20 godina, u posljednjem desetljeću ovaj prag je podignut na 25 do 30 godina. Glavni razlozi migracija su i dalje nezapošljenosti i ako se taj problem ne riješi, onda ništa ne može zaustaviti Kosovare da se sele", rekao je Handjiski.
On je dalje dodao da u smislu ljudskog kapitala, do sada vrsta migracije koje je doživjelo Kosovo ne može se smatrati kao odlazak visoko kvalificiranih ljudi, jer 92 procenta migranata nisu završili više od srednjoškolskog obrazovanja. No s obzirom na vrlo visoku nezapošljenosti mladih (15 - 24 godine), u budućnosti odlazak kapaciteta i potencijala s većim vještinama i kvalifikacijama očekuje se da bude jedan od glavnih izazova.
Također, g. Handjiski je naglasio da je prvi cilj Vladine politike da informira građane, koji migriraju, odnosno, podizanje svijesti na mogućnosti i rizike od migracija. Oni bi trebali biti upoznati s društvenim i životnim uvjetima o zemljama u koje imaju tendencija da migriraju, rekao je on.
Dok Jorge Baca Vaughan, šef IOM (Međunarodna organizacija za migracije), rekao je da iako je bilo znatnog broj migranata koji su se vratili, nedostajalo je više politike koja bi olakšala njihovu integraciju u zemlji i kao rezultat toga, povratnici su ponovno orijentirani ka odlasku bilo to i ilegalno u neku od zemalja zapadne Evrope.
"To je odgovornost Vlade Kosova kroz svoju politiku da uvjeri investicijske banke, posebice Međunarodni Fond za Garancije da investiraju na Kosovu, budući da Kosovo ima vrlo povoljne klimu za ulaganja, koja će im se prije ili kasnije vratiti kao kapital".
Ćerim Bajrami: Solidarnost kosovske dijaspore
Na konferenciji se obratio i Ćerim Bajrami, zamjenik ministra za dijasporu Vlade Republike Kosova. On je podsjetio da je Vlada Kosova opredjeljenja za uspostavljanje uske saradnje i poboljšanje prilika u svim oblastima sa brojnom kosovskom dijasporom koja je rasuta u svim zemljama svijeta, pogotovo u zapadnim državama. Podsjetio je da je kosovska diajspora specifična u odnosu na druge.
Ta specifičnost, pored velikog broja Kosovara koji su van svoje države, po Bajramiju, izražena je i u uzrocima koji su doprinjeli da se mnogi ljudi, pogotovo mladje generacije, opredjele da odu s Kosova, najviše u posljednje tri decenije, a pogotovo od 1990. do 1999. godine. Uzroci njihovog masovnog napuštanja rodnog mjesta su u najvećem broju slučaja bili političke prirode, zbog pogubne politike vladavine režima iz onog perioda. Ovi iseljenici sa Kosova su našli utočište u u zapadnim zemljama.
"Drugi, stariji dio kosovske dijaspore iz sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga vijeka, bio je ekonomskog karaktera i on je lociran također u zapadnim zemljama na privremenom radu gdje je zapravo ostao do kraja svog radnog vijeka. I prva i druga grupa starijih migranata su zadržale uske veze s Kosovom, počev od državljanstva pa do svojeg vlasništva ovdje. Ona kosovska još starija dijaspora od prije pedeset i više godina, iseljavana s Kosova također zbog ondašnjih političkih prilika, nalazi se najviše u Republici Turskoj a jedan manji dio je i u SAD-u. Oni nemaju državljanstvo Kosova a svoje vlasništvo ovdje su uglavnom otuđili“ kazao je zamjenik ministra Bajrami posebno naglasivši da je u posljednjih deset godina emigriranje mladih generacija s Kosova jeste ekonomskog karaktera.
Kosovari su se brzo snašli u zemljama koje su ih prihvatile, jer su bili željni korisnog posla, tako da se većina njih uklopila u zapadna društva. Vezanost kosovske dijaspore za svoju porodicu, za svoj rodni kraj, odnosno za Kosovo je još jedna od specifičnosti Kosovara.
"Njihova solidarnost i finasijska pomoć koju su iskazivali i koju i pružaju svojim rođacima na Kosovu, transferom finansijskih sredstava, postala je već poslovična. Mnoge porodice na Kosovu zapravo žive od pomoći koja im stiže od njihovih članova u zapadnim zemljama. Također je poznata pomoć Kosovara iz dijaspore za uspostavljanje kosovskog državnog suveriniteta. Karakteristično je i za one stariju, a pogotovo za mlađu grupaciju kosovske dijaspore, da, poslije sticanja nezavisnosti, često borave na Kosovu i da intenzivnije investiraju u podizanju svojih porodičnih kuća i održavanju svojih imanja, te da svoje godišnje odmore masovnije provode na Kosovu“.
Bajrami je naglasio i da je kod kosovske dijaspore, svakako Albanci su najbrojniji, ali da ima i pripadnika ostalih zajednica koji dosta dobro međusobno sarađuju, evidentan znatan oblik institucionalnog organiziranja i rada te spremnost integrisanja u državama koje su im iskazale gostoprimstvo, međutim, veliki broj njih i dalje čuva i neguje svoj stari identitet.
{jcomments on}
