Hoće li na Balkanu opet biti pomicanja granica? To se pitanje nameće nakon nedavnih izjava srbijanskog predsjednika Borisa Tadića o mogućoj podjeli Kosova.
"Balkanizacija" je obično pojam za raspad državnih zajednica na njihove dijelove. Nakon Drugog svjetskog rata na jugoistoku Evrope stanje je izgledalo stabilno, a onda se dogodio raspad Jugoslavije i nastanak novih državnih granica. Taj proces još nije završen. Tek prije tri godine svoju je nezavisnost proglasilo Kosovo, u Makedoniji još uvijek postoje separatističke težnje albanske manjine, a u Bosni i Hercegovini se stalno sadašnje administrativne granice pokušavaju interpretirati kao državne.
Međutim, takva situacija vlada i na području bivšeg Sovjetskog saveza, pogotovo na Kavkazu, recimo u slučaju Abhazije i Južne Osetije. Protivnici nezavisnog Kosova tvrde da bi priznavanje njegove samostalnosti imalo posljedice i na druge države. No, Solveig Richter iz Berlinske fondacije za nauku i politiku ne dijeli to mišljenje: "Na primjer, u razvoju događaja na jugu Kavkaza daleko veću ulogu igraju lokalni aspekti ili druga geopolitička i strateška razmišljanja, nego što je to slučaj sa Kosovom." No, ona kaže da bi se to moglo promijeniti ukoliko bi došlo do podjele Kosova.
Čini se da srbijanski predsjednik Boris Tadić razmišlja baš u tom pravcu. Na Kosovu živi oko 90 posto Albanaca. Najveća nacionalna manjina su Srbi, a oni uglavnom žive na sjeveru, prema granici sa Srbijom. Tadić je nedavno (3.6.) u razgovoru za njemački list "Frankfurter Allgemeine Zeitung" glasno razmišljao o tome kako bi se mogao naći dogovor "u kome bi sve strane nešto dobile" i koji bi donio "prihvatljivo rješenje, mir i stabilnost". Iz srbijanskih diplomatskih krugova se doznaje da se iza kulisa već neko vrijeme razgovara o mogućnosti podjele Kosova: sjeverni dio Srbiji, ostatak Albaniji.
Međutim, albanski ministar vanjskih poslova Edmond Haxhinasto odlučno odbija tu ideju:
"Niko, niti jedna zemlja, niti jedna država, uključujući i novu nezavisnu državu Kosovo, ne smije biti tretirana kao plijen koji se može podijeliti kako bi se udovoljilo željama, svejedno čijim. Jer, Kosovo nije teritorija. Kosovo je društvo i društva se moraju poštivati, svi njihovi građani se moraju poštivati. Jedno društvo se ne može tretirati opsesijom za teritoriju. To je potpuno pogrešno, potpuno antievropski, to nije u interesu budućnosti država regiona".
Međutim, europska politika oko tog pitanja nije jedinstvena. Od 27 članica Evropske unije njih pet nije priznalo nezavisnost Kosova. To ima negativne posljedice za sve, kako za EU, tako i za Srbiju i Kosovo, ali i za druge zemlje u regiji, kaže Solveig Richter i objašnjava: "To znači da ni sve članice EU-a nisu složne oko toga trebaju li državama zapadnog Balkana stvarno u skoroj budućnosti ponuditi perspektivu za članstvo".
No, upravo bi sada u obje krizne regije, kako na Kavkazu, tako i na jugoistoku Evrope, bila nužna jasna i jedinstvena politika Evropske unije, jer ona može pokazati put u budućnost bez ratova i etničkih sukoba, kaže Franz-Lothar Altmann iz Društva za jugoistočnu Europu iz Münchena. On zaključuje: "Ako se pogleda kako se razvijala Evropska unija, kako su granice u svakodnevnom životu izgubile na značenju, onda je to perspektiva koja bi trebala dovesti do toga da se kaže: daj da vidimo kakve imamo mogućnosti ako napokon potisnemo to nesretno nacionalno razmišljanje u smjeru razumnih perspektivnih izgleda".
Deutsche Welle
