Eksperti tvrde da nasilje u kosovskom školskom sistemu dostiže zabrinjavajuće nivoe. Siromaštvo i ratna trauma doprinose nasilju u kosovskim školama.
Ubistvo 19-godišnjeg Muhameda Cakaja u prištinskoj srednjoj školi "Sami Frasheri" od strane drugih učenika samo je najnoviji među više poznatih slučajeva, koji naglašavaju porast problema javnog nasilja u kosovskim školama. To pitanje je izazvalo reakciju javnog mnjenja.
„Ovaj i drugi slučajevi dokaz su nedovoljne bezbjednosti studenata u školama i objektima oko njih. Iznad svega, to je pokazatelj neuspjeha obrazovnih i bezbjednosnih institucija da se uhvate u koštac sa ovim ozbiljnim problemom, koji počinje da dostiže zabrinjavajuće razmjere“, komentarisao je Avni Bitiqi iz nevladine organizacije INPO, jedne od nekolicine organizacija koje su se pozabavile tim problemom.
Podaci potvrđuju zabrinutosti INPO: U prvom polugodištu 2011. zabilježeno je preko 210 incidenata u kojima su učestvovali učenici, a mnogi su rezultirali teškim povredama.
Situacija je gora nego 2010. godine, kada je, prema policiji, bilo 37 incidenata koji su uključivali teške tjelesne povrijede, 36 slučajeva materijalne štete, 15 pljački i neutvrđen broj lakših povrijeda. Eksperti pokušavaju da objasne porast nasilja, ali Afërdita Spahiu iz kosovske kancelarije UNICEF kaže: „Studije sprovedene na Kosovu pokazuju da se nasilje manifestuje zbog siromaštva ili drugih faktora i da predstavlja veliki rizik za razvoj djeteta.“
Pored nasilja među učenicima, mladi takođe govore o nasilju nad učenicima koje podstiču nastavnici. Shpend, 18, učenik iz Prištine, kaže da nastavnici ispoljavaju svoje frustracije na studentima bez ikakvog razloga i često ih fizički napadaju.
“Prošlog mjeseca je jedan nastavnik rekao da mu se ne sviđa košulja jedne djevojke i rekao joj je da, ako je bude obukla i sljedeći put, može da zaboravi da će položiti taj predmet. Takođe, jedan učenik je gledao nešto na svom mobilnom telefonu, a nastavnik mu je prišao i ošamario ga”, kaže Shpend.
Penzionisani nastavnik Rexhep Gashi iz Prištine priznaje da nastavnici povremeno prelaze granice da bi nametnuli autoritet učenicima.
„Mnogi nastavnici su prije 1999. godine koristili [svoj položaj] kao sredstvo da pokažu svoju moć, udaranjem djece, isterivanjem sa časova ili korišćenjem ocjena, što nije ispravno i trebalo je da bude izbegnuto“, rekao je Gashi.
Međutim, Gashi je takođe rekao da je sa učenicima nekada teško raditi, jer se mnogi i dalje suočavaju sa ratnom traumom i siromaštvom -- a ni roditelji ni vlada ne rješavaju ni jedno od tih pitanja.
„Oni pročitaju vijesti da je čak i sa dobrim obrazovanjem teško naći posao, što ih zbunjuje i dovodi do toga da se razvijaju na pogrešan način“, kaže Gashi.
Prištinski nastavnik Agron Ismajli slaže se da je teško biti nastavnik danas, jer učenici konstantno ometaju i vrlo su neučtivi, ali se udaranje smanjilo posljednjih godina.
„Sjećam se onih godina kada je udaranje djeteta zato što je uradilo nešto bila školska praksa, ali danas je to 90 odsto drugačije. I uopšte se ne radi o batinama; oni koji to praktikuju uglavnom ih malo udare po zadnjici ili povuku za uvo“, rekao je Ismajli.
Pokušavajući da riješi to pitanje, Ministarstvo obrazovanja Kosova kaže da radi sa školama i sa zajednicom na formulisanju politike podizanja svijesti o opasnostima i posljedicama fizičkog zlostavljanja. Međutim, doprinos porodice, škola i društva je nezamenljiv, navodi ministarstvo.
„Apelujem prije svih na roditelje i druge odgovorne institucije zemlje, ali i na cjelokupno društvo, da vrše uticaj na svoju djecu svakog dana kako bi se spriječilo nasilje u školama i oko njih“, rekao je ministar obrazovanja Ramë Buja.
Muhamet Brajshori / SETimes
{jcomments on}
