Ratko Mladić optužen je za genocid, zločine protiv čovečnosti, teške povrede ženevskih konvencija, kršenje zakona i običaja ratovanja.
U optužnici se navodi da je Mladić kao komandant Glavnog štaba Vojske bosanskih Srba od 1992. do 1996. učestvovao u progonu nesrpskog stanovištva, a kao dio te kampanje progona navode se: granatiranje Sarajeva uglavnom sa položaja na okolnim brdima kao i snajpersko djelovanje po gradu, zbog čega je stradalo civilno stanovništvo.
Jedan od sastanaka ratnog štaba bosanskih srba zabilježen je i kamerom.
Mladiću se u optužnici na teret stavlja i genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i pokušaj prikrivanja tih ubistava. U optužnici stoji da su vojnici pod komandom generala Mladića ubili preko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, a oko 30.000 žena i djece deportovano je za dva dana. Napad je počeo 6. jula 1995. godine i završio se ulaskom generala Mladića u grad pet dana kasnije.
Po objavljivanju ove vijesti polemisalo se da li ova presuda može da utiče na ostale procese, prije svega Miloševiću i Karadžiću, pa i Ratku Mladiću.
Karadžić i Mladić su od Haškog tribunala prvi put optuženi su u julu 1995.
Drugu optužnicu, za genocid u Srebrenici, tužilac Richard Goldstone je potpisao novembra 1995. godine i istog dana upozorio na nemogućnost bilo kakve amnestije za Karadžića i Mladića tokom mirovnih pregovora u Dejtonu. Navodno je priče o eventualnoj suspenziji optužnica i pored ovog zahtjeva ipak bilo, i u njoj su učestvovali, prema pisanju bosanske štampe i neki ruski zvaničnici.
Tamošnji mediji navodili su i da je Richard Holbrook izjavio kako sa Miloševićem nije diskutovao o Mladiću jer je "taj general već nevidljiv" i "implementirao vojni dio sporazuma". Kako je vrijeme odmicalo tako je postajalo jasnije da amnestije biti ne može, odnosno da su Mladić, Karadžič i Gotovina postali najtraženiji na listi optuženih pred tribunalom u Hagu. Navodno se Ratko Mladić sve ove godine krio uglavnom u Srbiji, Time i Vreme objavili su da mu se ovih dana sa raznih nivoa poručuje kako bi bilo najbolje da sebe učini dostupnim tribunalu. Jer je odavno postalo jasno bez Mladićeve predaje teško da ćemo normalno krenuti ka Briselu, Vašingtonu i evroatlantskim integracijama.
Rođen je u Bosni i Hercegovini 12. marta 1943. godine u selu Božinovići, opština Kalinovik. Vojnu akademiju završio je 1965. godine u Beogradu. Bio je starešina u redovnom sastavu JNA u Makedoniji, na Kosovu i u Hrvatskoj, a potom i vojsci Republike Srpske. 1991. godine postavljen je za komandanta Devetog korpusa JNA u Kninu, a 1992, samo dan pošto je unapređen u čin general-potpukovnika, postavljen je za načelnika štaba u komandi Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu. Na mjesto komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske dolazi u maju 1992. i na tom položaju ostaje do decembra 1996. godine sa činom general-pukovnika. Ovo između ostalog stoji u njegovom vojnom dosijeu. Hag je međutim tražio i Mladićev bezbjednosni dosije, jer bi tu prema pisanju beogradske štampe, trebalo bi postoji i podatak o mogućem uticaju određene osobe na bezbednost zemlje.
Prema pisanju lista Danas, pouzdano se zna da je Haški tribunal zanimalo je i da li je general Mladić zvanično dobijao penziju iz Srbije. Ostalo je nepoznato da li je Tužilaštvo došlo do podatka o vojnoj penziji, ali je ekipa Insajdera na B92, u poznatoj epizodi koja se bavila Ratkom Mladićem, uspjela da mještana i očevidaca u Bobovom selu kod Valjeva dobije potvrdu da je on ipak bio u Srbiji, dok su vlasti tvrdile da nemaju pojma gdje je on.
I dok je Carla del Ponte uporno tvrdila da je u Srbiji, zvaničnici u Beogadu najmenje desetak puta su pozvali i Mladića i druge optužene da se dobrovoljno predaju i najmanje toliko puta demantovali da se ovaj general i dalje nalazi u Srbiji. Američki zvaničnici su za to vrijeme kranje pragmatično izjavljivali su da je za okončanje rada Tribunala neophodno da se pred njim nađu i Karadžić i Mladić. Ali nisu baš svi podržavali ideju o izručenju onih koje su držali za nacionalne heroje.
Inače prema nekim informacijama, general Mladić je sve do prije koju godinu bez ikakvih problema boravio u svojoj kući u Ulici Blagoja Parovića, u beogradskom naselju Banovo Brdo, a viđan je i na utakmicama reprezentacije Srbije i FK Crvena Zvezda, kao i u prestižnim beogradskim restoranima, a zatim, tvrde upućeni, i u nekim od kasarni tadašnje Vojske Jugoslavije. Prema pisanju štampe, najozbiljniji pokušaj srpskih vlasti oko utvrđivanja istine u vezi sa vojnim liderom bosanskih Srba otpočeo je nekoliko mjeseci pošto je Boris Tadić preuzeo kormilo Ministarstva odbrane. Provjere su trajale nekoliko mjeseci, nakon čega je tadašnji ministar odbrane izjavio da je Mladić posljednji put imao kontakte sa zvaničnicima vojske u maju 2002. godine.
{jcomments on}
