Kriminalne strukture na Balkanu održale su se i poslije raspada bivše Jugoslavije, i to u onim oblicima u kojima su postojale još i za vrijeme Tita, ocijenio je, u izjavi austrijskoj novinskoj agenciji APA, šef odjeljenja za istrage, opšti i organizovani kriminal Savezne kriminalističke službe Austrije (BK) Ernst Geiger.
On je ukazao da je "balkanska ruta", koja vodi iz Turske, preko Bugarske, Srbije, Hrvatske i Slovenije do Austrije, stari put za šverc, te da je samo došlo do promjene robe koja se švercuje.
Balkanska ruta, kako je podvukao Ernst Geiger, funkcionisala je sve vrijeme bez problema.
Ako se danas analiziraju statistički podaci Ministarstva unutrašnjih poslova Austrije, u 2010. Srbi se nalaze na prvom mjestu, od svih zemalja bivše Jugoslavije, osumnjičenih za krivična dijela u Austriji.
Čak 46 odsto prošle godine prijavljenih krivičnih dijela, koje su počinile osobe sa zapadnog Balkana, pripisana su licima iz Srbije. Zatim slijede Bosanci (24 odsto), pa Hrvati (13 odsto), Makedonci (6 odsto) i Albanci (1 odsto).
Ako se uzme u obzir ukupan broj prijavljenih krivičnih dijela koja su počinili stranci, građani Srbije se sa 8.117 nalaze na drugom mjestu u statistici iz 2009, a prvi su Njemci sa 8.323.
U oblasti organizovanog kriminala grupe sa prostora bivše Jugoslavije, prema Geigeru, bave se prije svega trgovinom ljudima, prebacivanjem ilegalaca, švercom narkotika (heroin iz Avganistana) preko balkanske rute, kao i organizovanim provalama i pljačkama, kao što je to činila banda "Pink Panter".
Balkanska ruta za organizovani kriminal, kako je naglasio Geiger, nije izgubila na značaju, ali nije ni dobila na njemu. Zemlje bivše Jugoslavije su s tim u vezi tranzitne, kao i Austrija.
Prema Geigeru, stroga definicija organizovanog kriminala ne odgovara u potpunosti grupi kriminalaca na zapadnom Balkanu, ističući da se radi često o manjim klanovima i porodicama, odnosno bandama.
"Osnovna pravila kao što je 'Omerta', zakon ćutanja, koji zabranjuje članovima bandi da govore sa istražnim organima, važi svugdje, kao i mehanizmi sankcionisanja. Međutim, hierarhije sa strogim strukturama se mogu manje naći u bandama na prostoru bivše Jugoslavije", objasnio je on.
Važan faktor za eksperta BK jeste što su granice Jugoslavije uvijek bile porozne i time plodno tle za švercere, posebno što su Jugosloveni i za vrijeme Tita imali mogućnost putovanja i rada u inostranstvu.
Takozvani talas gastarbajtera tokom 60-ih i 70-ih godina bio je važan za razvoj organizovanog kriminala u Beču, ocijenio je Geiger dodajući da su gastarbajteri, po pravilu, bili manje upadljivi od lokalnog stanovništva, ali je bilo i onih koji su došli sa drugim namjerama.
"Razvila se scena kafića i kafana u Beču, takozvana "scena na Girtlu" (predio Beča)", objasnio je on. "Otvarani su lokali poput 'Estrade' ili 'Lepe Brene', koji postoje i dan danas. U to doba su oni često bili mjesto nasilnih obračuna, na primjer 'Estrada', gdje je avgusta 1990. došlo do pucnjave sa dvoje mrtvih."
"Jako rano su Jugosloveni ušli i u posao crvenih fenjera, najprije kao telohranitelji, čuvari, a potom i kao 'kapoi' (šefovi)", iznio je detalje razvoja kriminala u Beču vezane za građane sa prostora bivše Jugoslavije.
Takođe, i među provalnicima su kriminalci sa prostora bivše Jugoslavije postajali sve aktivniji.
Geiger je naglasio da su još prije raspada bivše Jugoslavije pojedini narodi na zapadnom Balkanu bili upadljiviji policiji, po pitanju kriminala.
"Već tada su Srbi, Albanci i kosovski Albanci bili veoma aktivni, dok je bilo malo Slovenaca i Hrvata", ukazao je on.
Proces raspada bivše Jugoslavije, sa ratovima, gotovo ništa nije promjenilo kada je riječ o krimnalnim aktivnostima građana sa tog prostora.
