Sloboda medija na Kosovu je i dalje na dosta niskom nivou što su potvrdile i kompetentne međunarodne organiziacije. Kako ocjenjuju predstavnici novinarskih udruženja, a što je još obeshrabrujuće – ne očekuje se skori boljitak. Zato novinarima ostaje kao jedino oružje - da objavljuju svaki pritisak na njih i svako ometanje njihovog rada.
Imer Mushkolaj, predsjednik Asocijacije profesionalnih novinara, kaže da u radu kosovskih novinara ima pritisaka od strane političara i drugih interesnih grupa, ali i poslodavaca, dakle vlasnika medija.
“Samo tokom prošle godine Asocijacija profesionalnih novinara registrovala je 35 slučajeva ometanja njihovog rada i pritisaka od strane političara. Za prva četiri mjeseca ove godine zvanično imamamo 10 slučajeva pritisaka na novinare, isključivo od strane predstavnika institucija i vlasnika medija sa težnjom da ih izbace sa posla."
Ništa bolja situacija na ovom planu nije ni u radu novinara u srpskim medijima. Oni se susreću sa dodatnim problemima. Društvo novinara Kosova, upozorava da se ovde i dalje “vrši getoizacija medija koji program emituju na srpskom jeziku”.
Kako za nas program kaze Željko Tvrdišić, predsjednik ovog udruženja, “ne postoji televizija i radio koji svojim signalom pokrivaju cijelu teritoriju Kosova. Srbi nemaju dnevne novine, nedjeljenik ni novinsku agenciju”.
“Društvo novinara smatra da su za ovakvo stanje odgovorne domaće institucije i predstavnici međunarodne zajednice. Istovremeno upozoravamo da postoje pritisci na uređivačku nezavisnost i slobodu medija na Kosovu. Društvo upozorava da novinari žive u strahu koji je, rekao bih, mjera istraživačkog novinarstva o trgovini ljudskim organima i sličnim temama i da na Kosovu nema slobodne i ravnopravne upotrebe srpskog jezika, čak i tamo gdje je to zakonom garantovano. Još uvijek je nepoznata sudbina dvojice naših kolega: Đure Slavuja i Ranka Perenića, koji su kidnapovani u Metohiji u leto 1999. godine”
Mushkolaj naglašava i da je “cenzura veoma zastupljena jer su većina vlasnika medija povezani sa politikom i u neku ruku na usluzi su političarima."
“Novinari nam govore da se njihovi tekstovi, fono ili TV prilozi ne objavljuju. To međutim ne smeju javno da objelodane jer se plaše da će dobiti otkaz. Pošto je vlada najveći fiansnijer medija, skoro da nema kritika na njen račun” – kaže Mushkolaj navodeći najnoviji slučaj kako je nedavno jedan od novinara dnevnog lista “Kosova sot” dobio otkaz jer je javno progovorio o svemu ovome.
Na Kosovu trenutno ima više od 120 pisanih i elektronskih medija, od toga oko 40 su na jezicima manjinskih zajednica.
Refki Alija, DW
