Države članice EU u ponedjeljak će jednoglasno odlučiti o tome hoće li dati mandat Europskoj komisiji za izradu mišljenja o kandidaturi Srbije za članstvo u EU.
Ta vijest ne bi bila tako važna da se ne radi o velikom odstupu EU od principa uvjetovanosti svakog koraka u proširenju s punom suradnjom jedne države s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu. To je bio razlog zbog kojega EU nije do sada uopće stavljala na dnevni red formalni zahtjev Srbije za članstvo.
Čudno je da upravo sada, kada glavni tužitelj Haaškog suda Serge Brammertz kritično govori o suradnji Srbije i naporima za uhićenje jedinih preostalih haaških bjegunaca, Ratka Mladića i Gorana Hadžića, EU popušta Srbiji. Razlog je ovaj put jednostavan. Glavne države EU kao što su Njemačka, Velika Britanija i Francuska postigle su dogovor s Beogradom da će, ukoliko Beograd promijeni tekst prijedloga rezolucije o Kosovu u UN-u u rujnu, EU zauzvrat dati mandat Komisiji za izradu avisa za Srbiju. Kako je Beograd napravio svoj dio posla, EU je morao toliko pritiskati Nizozemsku da i ona napokon popusti.
Ovo popuštanje Beogradu dolazi u najgorem trenutku. Glavni haaški tužitelj Brammertz upozorava da bi general Mladić, optužen za najstrašnije zločine, poput genocida u Srebrenici i opsade Sarajeva, mogao izbjeći suđenje pred Haaškim sudom ako ga se ne uhiti u sljedećih par mjeseci, jer se sud treba zatvoriti 2014. godine. Iz Srbije su na to stigle reakcije da će se, u tom slučaju, Mladiću suditi u Srbiji. To bi bila velika blamaža Haaškog suda, međunarodnog prava i cijele međunarodne zajednice.
Mladić nije kao osoba tako važan za Srbiju. Vjerojatno nikome u Srbiji ne bi bilo žao ako bi ga uskoro uhitili i izručili Haaškom sudu. Srbija kao država, bez obzira na to tko je u datom trenutku bio na vlasti, nije htjela i pitanje je želi li i sada izručiti Mladića Haaškom sudu. Kako je prošlog tjedna objavio New York Times , u možda dosad najvećem istraživačkom tekstu o skrivanju Mladića, sve do prije dvije godine se znalo gdje se on “skriva” i tko ga štiti. Srbiji je Mladić znatno važniji i od Karadžića. Zato je Srbija, kada se pojačao pritisak međunarodne zajednice oko uhićenja Ratka Mladića, umjesto njega uhitila i isporučila Radovana Karadžića.
Zašto je Mladić važniji? Zato jer se kroz suđenje Mladića najlakše može dokazati izravna odgovornost Beograda za genocid u Srebrenici i za druge ratne zločine u BiH i Hrvatskoj. A to Srbija nije htjela i još ne želi. Uzimajući u obzir sva dosadašnja suđenja u Haagu, Srbija je i dobro prošla. Individualiziranjem krivnje se zapravo amnestira uloga Beograda u tim zločinima. Mladić nije u Haagu, a Miloševiću nije dovršeno suđenje jer je, nakon nespretnog odugovlačenja u procesu, umro prije izricanja presude.
Da je Mladić ranije uhićen i da mu se sudilo u Haagu, i presuda Međunarodnog suda pravde u slučaju tužbe BiH protiv SR Jugoslavije, čije je sljednica Srbija, bila bi drukčija. Za Karadžića se može reći da je bio politički lider bosanskih Srba, ali Mladić je bio general koji je primao naredbe, političke smjernice, novac i sredstva izravno iz Beograda. I nakon rata je uživao zaštitu vojnih službi u Srbiji i tamo primao mirovinu.
Međunarodni pritisak na Srbiju zbog Mladića nije nikad bio veliki. Možda nekim zapadnim državama doista ne odgovara suđenje Mladiću u Haagu jer je genocid u Srebrenici, kao najteži zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata, rezultat također krive politike međunarodne zajednice.
Današnja odluka EU ima i ono što Bruxelles želi nazvati “pooštrenim uvjetom Srbiji”, a to je formulacija da će se svaki sljedeći korak na putu Srbije prema EU biti uzet u obzir samo ako države EU, na osnovi mišljenja glavnog tužitelja Haaškog suda, jednoglasno utvrde da postoji puna suradnja s Haaškim sudom. Problem je u tome da će prva sljedeća prilika za EU da bilo što blokira u procesu približavanja Srbiji doći tek za godinu dana, čime je Srbija zapravo kupila još vremena, a EU riskira da se Mladiću uopće ne sudi u Haagu.
Jutarnji.hr
