Zabrana nošenja vjerske uniforme, prije svega marama u školama na Kosovu je izazvalo negodovanje.
Na Kosovu, gdje je većinsko stanovništvo pretežno muslimanske vjere, novo administartivno uputstvo od 11. maja 2010. o zabrani nošenja vjerske uniforme u školama dovela je do oštrih diskusija i javnih protesta.
Administrativno uputstvo koje je Ministarstva za obrazovanje, nauku i tehnologiju Kosova donjelo maja ove godine, kojim se uređuje način odjevanja učenika i u samo jednoj rečenici navodi “zabranu nošenja vjerske uniforme” u školama, izazvalo je ogromno nezadovoljstvo. Desetak hiljada vjernika je tim povodom protestvovalo 18. juna u centru Prištine, a reagovala je i Islamska zajednica.
Muftija Islamske zajednice Kosova Naim efendija Trnava, zatražio je od Ministarstva obrazovanja, nauke i tehnologije da ukine ovo administrativno uputstvo. Trnava je na konferenciji za novinare ocjenio da se radi o uputstvu “koje je u suprotnosti sa Ustavom Kosova” najavivši da će, ukoliko ne bude ukinuto, biti prinuđeni da od Ustavnog suda Kosova zatraže ocjenu njegove ustavnosti. Nije, međutim, objasnio zašto je to u suprotnosti sa Ustavom.
No, i ministar za obrazovanje, nauku i tehnologiju Enver Hoxhaj, obrazlažući donošenje takvog uputstva pravda ustavom kojim je Kosovo definisano kao sekularna država. Na osnovu toga se, kaže on, vjera može upražnajvati, ali van javnih institucija, u ovom slučaju, van vaspitno - obrazovnih ustanova.
“U Ustavu Republike Kosova jesno je navedeno korišćenje vjerskih simbola u javnim institucijama počevši od škola. Ministarsrtvo za obrazovanje je institucija koja samo sprovodi ustav. Ako ima onih koji misle da nije tako, treba da se žale Ustavnom sudu i da taj sud da svoje mišlejnje o tome. To je procedura u svakoj demokratskoj zemlji pa i našoj ” – izjavio je ministar Hoxhaj.
A one na koje se odnosi ovo uputstvo, a riječ je o učenicama osnovnih i srednjih škola kao i fakulteta, različito gledaju na nošenje, odnosno zabranu nošenja vjerske uniforme, uglavnom marama. Učenice i studentkinje smatraju, međutim, da su u pomenutom ministarstvu pogrešili što su se odlučili na ovaj korak.
Selma Mahmuti, 24 – studentkinja ekonomije je prije tri godine odlučila da bez marame ne ide nigdje, osim svoje sobe gdje su joj članovi najuže familije. O motivima za taj čin ona kaže.
“To je moja obaveza i moja vjerska dužnost. Tako se najbolje osjećam. Našla sam svoj mir i spokoj - jednostavno slobodna sam”.
Selma ne može da shvati zašto se oko marama digla tolika prašina pa se i zabranjuje nošenje u školskim ustanovama, i to na Kosovu, gdje je, kako kaže, oko 90 odsto muslimana.
“To je moje pravo i zašto neko da mi ga ukida, ja nikom ništa ne radim. Ako neka nosi mini suknju – to je njena stvar i meni to ne smeta. Ja govorim engelski, španki... Tražim posao, ali ne mogu da se zaposlim samo zbog marame. Gdje ima pravde. Zašto sam ja diskriminisana? “
Na njenoj strani su i za pravo joj daju i devojke koje ne nose maramu. Fatima Krueziu je 19 -o godišnja učenica jedne prizrenske srednje škole.
“ Mislim da zabrana nošenja marama po školama nije pravedna. I one imaju pravo da se školuju. To će dodatno uticati da one prestanu da se školuju. Ja nikada ne bih stavila maramu, ali mislim da nije u redu nekome to braniti, ako se tako bolje osjeća”
A 23-o godišnja Elza Mustafi, apsolvent Edukativnog fakulteta u Prizrenu dodaje:
“Ne treba praviti razliku da li je neko pokriven ili nije. Ja nisam pokrivena, ali razlika izmedju njih i nas ne treba da postoji. Poštujem te djevojke, poštuejm to njihovo pravo. To je vjerski i za mene je sasvim u redu, ako neko to želi. Definitivno ministarstvo je pogrešilo i griješe svi ljudi koji su protiv toga”.
WDR, Refki Alija
