Na komemoraciji koju su u Prištini organizovali kosovski umjetnici, od Bekima Fehmiua oprostile su se njegove kolege.
Komemoraciji je prisustvovala i Fehmiuova uža porodica.
Komemorativni skup održan je u najpoznatijoj prištinskoj filmskoj sali ABC, u kojoj je on bio redovan gost prilikom boravka u Prištini.
Sala je bila premala da primi sve one koje su došli da odaju posljednju počast velikom umjetniku, tako da je veliki broj građana ostao i van sale.
Bajrush Mjaku, glumac i lični prijatelj preminulog umjetnika, rekao je da je Fehmiu i u smrti ostao veliki kao i u životu. On je istakao da gluma za Fehmiua nije bila profesija, već životna misija i tako je živeo da poslednjih trenutaka svog života.
"Tako je i otišao sa ovog svijeta, na dramatičan način, kao što je njegova misija da nas potrese a možda i probudi iz jednog sna koji je zahvatio naše društvo, pa i kada se radi o vrednosti nacije. Bekim je prevazišao sve dimenzije, prevazišao je i čeličnu zavesu koja deli svet na Istok i Zapad, i sve to zahvaljujući svom talentu i radu", rekao je Mjaku.
U ime porodice, sin Bekima Fehmiua, Uliks, pročitao je stihove koje je njegov otac ostavio pored sebe.
"Ja sam gazio u krvi do kolena, i nemam više snova. Sestra mi se prodala i majci su mi posekli sede kose. Ja u ovom mutnom moru bluda i kala ne tražim plena, oh, ja sam željan zraka! I mleka! I bijele jutarnje rose!”
Pridržavajući se posljednje volje Bekima Fehmiu, njegova porodica je juče, u diskreciji i užem porodičnom krugu rasula njegov pepeo u reku Bistricu u Prizrenu, u kojem je odrastao.
Kosovski mediji su to komentarisali kao trajni povratak velikog umjetnika zemlji iz koje je on izrastao i čijim se neodvojivim djelom uvijek smatrao.
