Lijep dan bez ijednog oblaka na nebu je još više uticao da jutros rano mnogi ljubitelji prirode urancima po mnogobrojnim izletištima na obroncima Šare počnu obilježavanje 1. maja, međunarodnog dana rada.
Juče poslije podne uglavnom je izostalo tardicionalno paljenje vatri po okolnim selima, ali se ponegdje tradiciaj nastavlja. Najviše izletnika ima na Prevalcu, zatim na planinarskom Domu Stružje, na mjestu zvnom Porodin kod sela Jablanica gdje se okupi i nekoliko hiljada, najviše mladih ali i na Kopanim vodama iznad sela Skorobišta i mnogim drugim mjestima i restoranima gdje se proslavlja ovaj praznik.
To je tradicija i ona se nastavlja uprkos teškoj situaciji zaposlenih koji su imali sreću da nađu posao, često bez ugovora za minimalnu platu koja može da kasni dosta dugo ili je ne prime. Radnici su zbog velike nezaposlenosti, velike ponude radne snage i ne funkcionisanja privrede često prinuđeni da sve trpe sa nadom da će biti bolje i počnu da funkcionišu zakoni. Stalno se postavlja pitanje dokle? Sindikati skoro da i ne funkcinišu. Uglavmom su sve firme privatizovane i novi vlasnici imaju svoja pravila.
Od nekada društvenih fabrika nije privatizovana još "Famipa", fabrika za proizvodnju noževa, gdje radi samo jedan pogon a radnici rade po četiri sata dnevno kao i RJ Ratsrtvo, dijela nekadašnjeg poljoproverdno-industrijskog kombinata Progres u čijem sastavu je bilo i više hiljada plantažnih vinograda koji danas, osim jednog dijela, uglavnom su propali jer se godinama ne obarđuju.
Prema podacima nadlježnih u regionalnom zavodu za zapošljavanje na poasao u pet opština prizrenskog regiona čeka oko 60 hiljada radno sposobnih, mada jetaj broj daleko veći jer se mnogi ne prijavljuju na tržištu rada. Najviše je nekvalifikovanih, zatim onih sa srednjom stručnom spremom, ali i oko 300 sa fakultetskom diplomom, među kojima ima i stomatologa i ljekara.
Zbog toga što ovdje nema posla više hiljada, najvise garđevinskih radnika, sezonski rade u Crnoj Gori. I tamo više nije kao što je bilo. Kriza je uzela svoj danak, mnogi Rusi, se kažu povalče ili odlaze u druge zemlje, radnici moraju da palčaju boravišne takse, inspekcija je počela da nadgleda gradilišta.
I u Prizrenu se posljednjih godina gradi nekoliko kompleksa zgrada gdje je upošljen jedan broj garđevinskih radnika. Najviše zapošljenih je u megamarketima i manjim firmama.
Svakog jutra u naselju Baždarana, međutim, mnogi čekaju da ih neko pozove da rade fizičke poslove za dnevnicu od najvise 15 eura. Pošto je ponuda velika srećni su oni koji dobiju i toliko. Svake godine iz srednjih skola i sa fakulteta izalze mlade generacije koje traže posao.
Hoće li gradnaj autoputa, na kojem će biti angažovano, kako kažu zvanicnici, oko 4.000 radnika Prizrencima doprineti da obezbjede makar privremenu egzistenciju, pokazaće vrijeme. Ovakva nezavidna ekonomska situacija međutim mnoge tera da ponovo odlaze u inostranstvo i dešavaju s razne situacije, poput slucaja Tisa kada je poginulo vise garđana Kosova.
