Zvanično najduža sprinterska disciplina koja je priznata u Međunarodnoj atletskoj federaciji (IAAF), utrka na 400 metara, smatra se najtežom pojedinačnom u cijeloj atletici.Kanal Outperform, koji svoje sadržaje temelji na naučnim istraživanjima, otkrio je kako je utrka na 400 metara najteža pojedinačna u svijetu profesionalne atletike.
Kanal Outperform, koji svoje sadržaje temelji na naučnim istraživanjima, otkrio je kako je utrka na 400 metara najteža pojedinačna u svijetu profesionalne atletike.
Na tek završenim Olimpijskim igrama u Parizu Amerikanac Quincy Hall osvojio je zlatnu medalju s vremenom 43.40 ispred Britanca Matta Hudson-Smitha (43.44). Tom prilikom Hudson-Smith je vodio većim dijelom utrke, ali ga je Amerikanac pretekao tek nekoliko metara pred ciljem nakon nešto sporijeg starta.
Ono što je evidentno, jeste da je ovo utrka na kojoj se sportaši iznimno umaraju, možda i više nego u ostalim, čak i dužim dionicama. Nauka ima objašnjenje za to.
Prema naučno utemeljenom kanalu Outperform, to je zapravo najteža od svih olimpijskih utrka. Glavni razlog za to je energija koju tijelo proizvodi tokom cijele utrke i tri energetska sistema koja tijelo koristi.
Tijelo sportaša prvo koristi zalihu energije koja mu omogućuje oštar nalet kako bi dostigao najveću brzinu u prvih pet do 10 sekundi na 50 metara. Sljedećih 150 metara trkači trče brzinom ispod svoje maksimalne, a mliječna kiselina već uzrokuje umor mišića.
Tijelo tada proizvodi anaerobnu energiju tokom sljedećih 100 metara. No, proizvodi ga mnogo sporije od druga dva izvora energije, što znači da potražnja nadmašuje ponudu. Tijelo tada pokušava proizvesti više aerobne energije, ali se bori da proizvede dovoljno kako bi potpomoglo konačni sprint prema liniji, što ostavlja vrlo negativan i štetan utjecaj na mišiće.
Cijelo objašnjenje možete pogledati u umetnutom YouTube prilogu.
Kada je u pitanju disciplina 400 metara kod žena, zlato s Olimpijskih igara u Parizu odnijela je Marileidy Paulino iz Dominikanske Republike, koja je istrčala i olimpijski rekord (48.17).
Na tek završenim Olimpijskim igrama u Parizu Amerikanac Quincy Hall osvojio je zlatnu medalju s vremenom 43.40 ispred Britanca Matta Hudson-Smitha (43.44). Tom prilikom Hudson-Smith je vodio većim dijelom utrke, ali ga je Amerikanac pretekao tek nekoliko metara pred ciljem nakon nešto sporijeg starta.
Ono što je evidentno, jeste da je ovo utrka na kojoj se sportaši iznimno umaraju, možda i više nego u ostalim, čak i dužim dionicama. Nauka ima objašnjenje za to.
Prema naučno utemeljenom kanalu Outperform, to je zapravo najteža od svih olimpijskih utrka. Glavni razlog za to je energija koju tijelo proizvodi tokom cijele utrke i tri energetska sistema koja tijelo koristi.
Tijelo sportaša prvo koristi zalihu energije koja mu omogućuje oštar nalet kako bi dostigao najveću brzinu u prvih pet do 10 sekundi na 50 metara. Sljedećih 150 metara trkači trče brzinom ispod svoje maksimalne, a mliječna kiselina već uzrokuje umor mišića.
Tijelo tada proizvodi anaerobnu energiju tokom sljedećih 100 metara. No, proizvodi ga mnogo sporije od druga dva izvora energije, što znači da potražnja nadmašuje ponudu. Tijelo tada pokušava proizvesti više aerobne energije, ali se bori da proizvede dovoljno kako bi potpomoglo konačni sprint prema liniji, što ostavlja vrlo negativan i štetan utjecaj na mišiće.
Cijelo objašnjenje možete pogledati u umetnutom YouTube prilogu.
Kada je u pitanju disciplina 400 metara kod žena, zlato s Olimpijskih igara u Parizu odnijela je Marileidy Paulino iz Dominikanske Republike, koja je istrčala i olimpijski rekord (48.17).
