Najbrža žena na planeti živi na otoku Sveta Lucija. Jeste li čuli nešto o državi poput Svete Lucije? Možda i jeste, ali možete li je pronaći na karti iz prvog pokušaja? To je ono što je uvijek dobro kod Ljetnih olimpijskih igara - one nam često pokazuju da je svijet doista golem.
Sportisti iz Svete Lucije nisu imali medalju sve dok se na otoku nije rodila sprinterica Julien Alfred. Alfred je sada najbrža djevojka na planeti, ali još više od slave kaže da joj je drago što cijeli planet sada zna za njenu domovinu, prenosi Jutarnji.hr.
Siromašni kraj
Stručnjaci su na "stotki" iščekivali da se Jamajčanka Shelley Ann Fraser-Pryce "sudari" s Amerikankom Sha’Carri Richardson. Fraser-Pryce na kraju nije ni nastupila. Neposredno prije finala na 100 metara spustio se pljusak, a mokra staza uvijek donosi više prostora za iznenađenja. Julien Alfred je sve to sjajno iskoristila, premda to nimalo ne umanjuje veličanstvenost njene pobjede. Fenomenalno je startala ne dopustivši nikome ni blizu. Da bi tri dana kasnije potvrdila status elitne sprinterice okitivši se srebrom na 200 metara. S tim da je Julien doslovno "prespavala" start, da bi u završnih 20-30 metara napredovala pet pozicija, sve do srebra.
Gledati u Alfred kao iznenadnu "epidemiju" koja ne može dugo potrajati, definitivno pogrešno. Ima samo 23 godine i snažan je osjećaj da je u ženski sprint došla ozbiljno i na duže vrijeme. Rođena u siromašnom dijelu Castriesa, glavnog grada Svete Lucije. Umjesto normalnog treninga, trčite od kuće do škole bosi. Štaviše, najčešće kao dijete, a posebno djevojčica moraš bježati od lokalnih bandi. Jednog dana trener koji je prolazio ulicom slučajno je primijetio djevojku u iznimno brzom trku, zaustavio je automobil i pozvao je na trening.
Na Jamajci je nisu htjeli
Međutim, tek započeta karijera atletičarke mogla je završiti već na samom početku. U dobi od 12 godina Julien je ostala bez oca i dvije godine nije dolazila na treninge. A to su ključne godine u atletskom razdoblju. Srećom, s 14 godina otišla je na školovanje na Jamajku. Tamo se svako malo susretala s "kultom" Usaina Bolta - i sjetila se trčanja.
Alfred sebe u budućnosti vidi u ulozi diplomate ili kao javnu osobu koja će učiniti sve da život na njenom rodnom otoku bude daleko ljepši. Unatoč gotovo idealnom geografskom položaju i klimi, razina prihoda lokalnog stanovništva, sigurnost, zdravstvena skrb, obrazovanje i druge socijalne usluge daleko su od dobrog standarda.
U međuvremenu, Julien sportskim uspjesima pokušava skrenuti pažnju svijeta na Svetu Luciju. "Osjećam se kao ambasador svoje zemlje. Malo ljudi zna za naš otok, često me pitaju: gdje je to uopće?"
'Sestra' iz Dominike
U svojoj domovini Julien Alfred nikada nije imala problema s prepoznatljivošću. Nacija od 180.000 ljudi nema mnogo svjetskih zvijezda, pa je njene utrke u Parizu doslovno pratila cijela zemlja.
Julien Alfred ispisuje historiju - donijela je malom karipskom otoku dvije olimpijske medalje u tri dana. I premda Julien sada većinu svog vremena provodi u Sjedinjenim Državama, u srcu je ona ista djevojka iz zajednice Ciceron u South Castriesu. Alfred ima i "sestru" na ovoj Olimpijadi - Thea Lafon iz Dominike osvojila je zlato u troskoku, što je ujedno i prva medalja u historiji za tu otočnu državu. Štaviše, Sveta Lucija i Dominika (ne brkati s Dominikanskom Republikom) su susjedi. Dominika ima oko 70.000 stanovnika...
Dakle, ukupno 250.000 stanovnika podarilo je svijetu dvije zlatne i srebrnu medalju u samo tri dana. I to u Kraljici sportova, u njenim kraljevskim disciplinama...
Siromašni kraj
Stručnjaci su na "stotki" iščekivali da se Jamajčanka Shelley Ann Fraser-Pryce "sudari" s Amerikankom Sha’Carri Richardson. Fraser-Pryce na kraju nije ni nastupila. Neposredno prije finala na 100 metara spustio se pljusak, a mokra staza uvijek donosi više prostora za iznenađenja. Julien Alfred je sve to sjajno iskoristila, premda to nimalo ne umanjuje veličanstvenost njene pobjede. Fenomenalno je startala ne dopustivši nikome ni blizu. Da bi tri dana kasnije potvrdila status elitne sprinterice okitivši se srebrom na 200 metara. S tim da je Julien doslovno "prespavala" start, da bi u završnih 20-30 metara napredovala pet pozicija, sve do srebra.
Gledati u Alfred kao iznenadnu "epidemiju" koja ne može dugo potrajati, definitivno pogrešno. Ima samo 23 godine i snažan je osjećaj da je u ženski sprint došla ozbiljno i na duže vrijeme. Rođena u siromašnom dijelu Castriesa, glavnog grada Svete Lucije. Umjesto normalnog treninga, trčite od kuće do škole bosi. Štaviše, najčešće kao dijete, a posebno djevojčica moraš bježati od lokalnih bandi. Jednog dana trener koji je prolazio ulicom slučajno je primijetio djevojku u iznimno brzom trku, zaustavio je automobil i pozvao je na trening.
Na Jamajci je nisu htjeli
Međutim, tek započeta karijera atletičarke mogla je završiti već na samom početku. U dobi od 12 godina Julien je ostala bez oca i dvije godine nije dolazila na treninge. A to su ključne godine u atletskom razdoblju. Srećom, s 14 godina otišla je na školovanje na Jamajku. Tamo se svako malo susretala s "kultom" Usaina Bolta - i sjetila se trčanja.
Drugi početak bio je jako težak. Domaći stručnjaci nisu bili voljni raditi sa strankinjom, iako s očitim prirodnim talentom, ali bez odgovarajuće tehnike. Alfred je napravila nesvakidašnji potez - nakon što su je izbacili iz ženske grupe, otišla je trenirati s muškarcima. S mušarcima s Jamajke! Vjerovatno je intenzivan sparing u tinejdžerskim godinama razvio Julienine borbene osobine, koje je svima demonstrirala u Parizu na 200 metara. Većina bi, da je izgubila na startu, unaprijed odustala, ali ne i Alfred. Njen talenat istinski se otkrio u SAD-u. Upisala je 2018. fakultet u Teksasu. I tamo nije studirala zbog formalnosti - već ima diplomu prvostupnika studija za odnose s javnošću, te mnogo certifikata za akademski uspjeh i naučne radove.A nation can now dream in gold.
— The Olympic Games (@Olympics) August 4, 2024
Julien Alfred makes history in 10.72 seconds.
And St Lucia celebrates like never before.🇱🇨
More than sport.#MoreThanSport #Olympics #Paris2024 pic.twitter.com/sslyZdQkTm
Alfred sebe u budućnosti vidi u ulozi diplomate ili kao javnu osobu koja će učiniti sve da život na njenom rodnom otoku bude daleko ljepši. Unatoč gotovo idealnom geografskom položaju i klimi, razina prihoda lokalnog stanovništva, sigurnost, zdravstvena skrb, obrazovanje i druge socijalne usluge daleko su od dobrog standarda.
U međuvremenu, Julien sportskim uspjesima pokušava skrenuti pažnju svijeta na Svetu Luciju. "Osjećam se kao ambasador svoje zemlje. Malo ljudi zna za naš otok, često me pitaju: gdje je to uopće?"
'Sestra' iz Dominike
U svojoj domovini Julien Alfred nikada nije imala problema s prepoznatljivošću. Nacija od 180.000 ljudi nema mnogo svjetskih zvijezda, pa je njene utrke u Parizu doslovno pratila cijela zemlja.
Sveta Lucija se prvi put kvalifikovala za Igre 1996. u Atlanti, samo 17 godina nakon sticanje nezavisnosti. I to tri godine nakon što je MOO službeno primio Svetu Luciju u olimpijsku porodicu. Od tada sportisti iz Svete Lucije nikada nisu propustili nijednu ljetnu Olimpijadu. Između dvije i pet osoba putovalo je u Sydney, Athenu, Peking, London, Rio i Tokyo. Samo su se svi kući vratili praznih ruku.Julien Alfred. One amazing Saint Lucian athlete. Two #Olympic medals.
— OPMSaintLucia🇱🇨 (@opmsaintlucia) August 7, 2024
🥇Women's 100m final
🥈Women's 200m final#Paris2024#OlympicGames pic.twitter.com/6Mwv8zAiKn
Julien Alfred ispisuje historiju - donijela je malom karipskom otoku dvije olimpijske medalje u tri dana. I premda Julien sada većinu svog vremena provodi u Sjedinjenim Državama, u srcu je ona ista djevojka iz zajednice Ciceron u South Castriesu. Alfred ima i "sestru" na ovoj Olimpijadi - Thea Lafon iz Dominike osvojila je zlato u troskoku, što je ujedno i prva medalja u historiji za tu otočnu državu. Štaviše, Sveta Lucija i Dominika (ne brkati s Dominikanskom Republikom) su susjedi. Dominika ima oko 70.000 stanovnika...
Dakle, ukupno 250.000 stanovnika podarilo je svijetu dvije zlatne i srebrnu medalju u samo tri dana. I to u Kraljici sportova, u njenim kraljevskim disciplinama...
