Prema nedavnom istraživanju u Engleskoj, ukoliko je vaše dijete izbirljivo u ishrani to može biti uglavnom posljedica genetike.
Istraživači su analizirali prehrambene navike od male djece do tinejdžera i otkrili da se u prosjeku nervoza i izbirljivost oko hrane malo promijenila u periodu od 16 mjeseci do 13 godina.
Kada su ispitali pokretače izbirljivosti kod jela, DNK se pokazao kao dominantan faktor, prema studiji. Genetske varijacije u populaciji objasnile su 60 posto razlika u izbirljivosti u dobi od 16 mjeseci, koje su porasle na 74 posto i više od tri do 13 godina starosti, pokazalo je istraživanje.
Ovo otkriće sugerira da su jedenje samo uskog raspona hrane i grimase djece pred prilikom da isprobaju nešto novo više vezani za prirodu nego za njegu i odgoj.
Dr. Zeynep Nas, bihejvioralni genetičar, rekla je: "Glavni zaključak iz ovog rada je da izbirljivost prema hrani nije nešto što proizlazi iz roditeljstva. To se zaista svodi na genetske razlike među nama".
Drugi faktori koji utječu na izbirljive osobe dolaze iz okruženja u kojem žive, kažu istraživači, kao što su zajedničko konzumiranje hrane u porodici te vrste hrane koju konzumiraju ljudi oko njih.
Nas i njene kolege analizirale su podatke iz britanske studije Gemini, koja je uključila 2.400 skupova blizanaca kako bi istražili kako genetika i okruženje utječu na rast u djetinjstvu. Kao dio studije, roditelji su popunjavali upitnike o prehrambenim navikama svoje djece u dobi od 16 mjeseci i ponovo sa tri, pet, sedam i 13 godina.
Kako bi utvrdili koliko genetika doprinosi izbirljivoj ishrani, a koliko faktorima okoline, istraživači su uporedili prehrambene navike identičnih blizanaca i neidentičnih blizanaca. Dok jednojajčani blizanci dijele 100 posto svojih gena, neidentični blizanci dijele samo polovinu.
Pišući u časopisu Journal of Child Psychology and Psychiatry , istraživači opisuju kako su izbirljive prehrambene navike bile sličnije kod jednojajčanih blizanaca nego kod neidentičnih blizanaca, što je dokaz da genetika u velikoj mjeri podupire razlike u izbirljivosti.
Ipak, i okruženje djece je bilo važno. Iskustva koja su blizanci dijelili, kao što su vrste hrane koju jedu kod kuće, bila su važni pokretači izbirljivosti kada su bili mala djeca. Između sedam i 13 godina, individualna iskustva, kao što je posjedovanje različitih prijatelja, objasnila su oko 25 posto varijacija u nivoima izbirljivosti.
Zajednička iskustva, kao što je porodična ishrana, bila su najutjecajnija na malu djecu, pa bi ponuda veće raznolikosti oko tog uzrasta mogla biti najefikasnija, kažu istraživači.
Kada su ispitali pokretače izbirljivosti kod jela, DNK se pokazao kao dominantan faktor, prema studiji. Genetske varijacije u populaciji objasnile su 60 posto razlika u izbirljivosti u dobi od 16 mjeseci, koje su porasle na 74 posto i više od tri do 13 godina starosti, pokazalo je istraživanje.
Ovo otkriće sugerira da su jedenje samo uskog raspona hrane i grimase djece pred prilikom da isprobaju nešto novo više vezani za prirodu nego za njegu i odgoj.
Dr. Zeynep Nas, bihejvioralni genetičar, rekla je: "Glavni zaključak iz ovog rada je da izbirljivost prema hrani nije nešto što proizlazi iz roditeljstva. To se zaista svodi na genetske razlike među nama".
Drugi faktori koji utječu na izbirljive osobe dolaze iz okruženja u kojem žive, kažu istraživači, kao što su zajedničko konzumiranje hrane u porodici te vrste hrane koju konzumiraju ljudi oko njih.
Nas i njene kolege analizirale su podatke iz britanske studije Gemini, koja je uključila 2.400 skupova blizanaca kako bi istražili kako genetika i okruženje utječu na rast u djetinjstvu. Kao dio studije, roditelji su popunjavali upitnike o prehrambenim navikama svoje djece u dobi od 16 mjeseci i ponovo sa tri, pet, sedam i 13 godina.
Kako bi utvrdili koliko genetika doprinosi izbirljivoj ishrani, a koliko faktorima okoline, istraživači su uporedili prehrambene navike identičnih blizanaca i neidentičnih blizanaca. Dok jednojajčani blizanci dijele 100 posto svojih gena, neidentični blizanci dijele samo polovinu.
Pišući u časopisu Journal of Child Psychology and Psychiatry , istraživači opisuju kako su izbirljive prehrambene navike bile sličnije kod jednojajčanih blizanaca nego kod neidentičnih blizanaca, što je dokaz da genetika u velikoj mjeri podupire razlike u izbirljivosti.
Ipak, i okruženje djece je bilo važno. Iskustva koja su blizanci dijelili, kao što su vrste hrane koju jedu kod kuće, bila su važni pokretači izbirljivosti kada su bili mala djeca. Između sedam i 13 godina, individualna iskustva, kao što je posjedovanje različitih prijatelja, objasnila su oko 25 posto varijacija u nivoima izbirljivosti.
Zajednička iskustva, kao što je porodična ishrana, bila su najutjecajnija na malu djecu, pa bi ponuda veće raznolikosti oko tog uzrasta mogla biti najefikasnija, kažu istraživači.
