Mediji od početka izbjegličke krize u Evropi koriste mnoge pojmove vezane uz tu tematiku. Pojavili su se i novi pojmovi koji često unose mnogo nejasnoća. Koja je razlika između imigranata, izbjeglica i azilanata?
Ko je imigrant?
Imigrant je u principu svako ko se s jednog mjesta seli na drugo. Bez obzira na to da li se radi o preseljenju unutar jedne zemlje ili u inostranstvo. Kada se govori o imigrantima, po pravilu se misli na osobe koje mesto boravka mijenjaju dobrovoljno npr. zbog porodičnih razloga ili zbog novog radnog mjesta.
Ko se smatra izbjeglicom?
Pravno gledano, izbjeglica je, za razliku od imigranta, osoba koja ispunjava uslove iz Ženevske konvencije o izbjeglicama. Po tim kriterijumima, izbjeglica je neko ko zbog svoje rase, vjere, nacionalne pripadnosti, političkog uvjerenja ili pripadnosti određenoj društvenoj grupi morao da napusti svoje mjesto boravka.
Ko se smatra potražiocem azila?
Osobe koje podnesu zahtjev za političkim azilom nazivaju se, tokom procesa provjere ispunjavanja uslova za sticanje statusa – potražioci azila. Odluku o zahtjevu za dodjeljivanjem azila u Njemačkoj donosi Savezni ured za migracije i izbeglice (BAMF). Taj ured procjenjuje da li podnosilac ispunjava uslove za sticanje prava na politički azil ili status izbjeglice. Sve dok se taj zahtjev rješava, podnosilac mora da živi u specijalnim prihvatilištima i nije mu dozvoljeno da radi.
Ko u Njemačkoj ima pravo na azil?
U njemačkom Ustavu stoji: „Politički progonjeni uživaju pravo na azil“. Kao politički progonjen važi onaj ko je zbog političkih uvjerenja u svojoj otadžbini do te mjere izolovan da je došlo do povrede njegovih ljudskih prava. Teška situacija poput siromaštva nije razlog za pružanje azila. Nakon raspada Varšavskog pakta došlo je, međutim, do ograničenja osnovnog prava na azil. Politički azil sada može da uživa samo ona osoba koja ne dolazi iz tzv. sigurne zemlje porijekla.
Šta je sigurna zemlja porijekla?
Sigurna zemlja porijekla politički ne progoni svoje građane i ne upražnjava neljudsko ili ponižavajuće kažnjavanje. Ali čak ni građani koji dolaze iz zemalja koje su okarakterisane kao sigurne, ne smiju samo tako da budu protjerani. Svakom podnosiocu zahtjeva za političkim azilom u Njemačkoj mora se pružiti prilika da pravno dokaže da mu u zemlji porekla preti opasnost. Zahtevi osoba koje dolaze iz tzv. sigurnih zemalja se po pravilu odbijaju, ukoliko se ne radi o posebnoj situaciji.
Šta se događa u slučaju odbijanja zahtjeva?
U slučaju odbijanja zahtjeva za dodeljivanjem azila ili nepriznavanja statusa izbjeglice, osoba mora da napusti Njemačku. U protivnom, prijeti joj protjerivanje. I protiv protjerivanja odbijeni podnosilac zahtjeva može da uloži žalbu. Za vremenski period koje provode čekajući na protjerivanje, ili u slučaju da protjerivanje iz bezbjednosnih razloga u zemlji porijekla nije moguće, osobe sa odbijenim zahtjevom za azilom stiču tzv. trpni status (Duldung). To može da se odnosi i na maloljetnike bez pratnje odraslih.
Osobe kojima je odbijen zahtjev isto tako mogu, u slučaju da im u zemlji porijekla prijeti velika opasnost zbog rata, mučenja ili od smrtne kazne, da zatraže i tzv. privremenu ili provizornu zaštitu. Trenutno vlada konsenzus oko toga da je protjerivanje u zemlje poput Sirije, Eritreje, Somalije ili Avganistana nehumano. Osobe sa uvaženim statusom privremene zaštite, ne smiju da budu protjerane i za početak stiču jednogodišnji boravišni status u Njemačkoj.
Šta je to Dablinski postupak?
Njemačka ne odlučuje o svakom zahtjevu za azil. Prema tzv „Dablinskom postupku“ Evropske unije, za pitanje prava na azil odgovorna je ona zemlja EU u koju je podnosilac prvo ušao prilikom ulaska u Evropsku uniju. U slučaju da ta zemlja važi kao sigurna, podnosioci zahtjeva, po pravilu, moraju da se vrate nazad u tu zemlju kako bi tamo podnijeli svoj zahtjev.
Prema njemačkom Zakonu o procesu sticanja statusa političkog azilanta, sve zemlje Evropske unije, kao i Švajcarska i Norveška, važe kao sigurne zemlje. Ali zbog teške situacije sa izbjeglicama, njemački Savezni ustavni sud donio je odluku da Grčku više ne tretira kao sigurnu zemlju. Zato njemačke vlasti izbjeglice više ne protjeruju u Grčku.
Izvor i foto: dw.de
Imigrant je u principu svako ko se s jednog mjesta seli na drugo. Bez obzira na to da li se radi o preseljenju unutar jedne zemlje ili u inostranstvo. Kada se govori o imigrantima, po pravilu se misli na osobe koje mesto boravka mijenjaju dobrovoljno npr. zbog porodičnih razloga ili zbog novog radnog mjesta.
Ko se smatra izbjeglicom?
Pravno gledano, izbjeglica je, za razliku od imigranta, osoba koja ispunjava uslove iz Ženevske konvencije o izbjeglicama. Po tim kriterijumima, izbjeglica je neko ko zbog svoje rase, vjere, nacionalne pripadnosti, političkog uvjerenja ili pripadnosti određenoj društvenoj grupi morao da napusti svoje mjesto boravka.
Ko se smatra potražiocem azila?
Osobe koje podnesu zahtjev za političkim azilom nazivaju se, tokom procesa provjere ispunjavanja uslova za sticanje statusa – potražioci azila. Odluku o zahtjevu za dodjeljivanjem azila u Njemačkoj donosi Savezni ured za migracije i izbeglice (BAMF). Taj ured procjenjuje da li podnosilac ispunjava uslove za sticanje prava na politički azil ili status izbjeglice. Sve dok se taj zahtjev rješava, podnosilac mora da živi u specijalnim prihvatilištima i nije mu dozvoljeno da radi.
Ko u Njemačkoj ima pravo na azil?
U njemačkom Ustavu stoji: „Politički progonjeni uživaju pravo na azil“. Kao politički progonjen važi onaj ko je zbog političkih uvjerenja u svojoj otadžbini do te mjere izolovan da je došlo do povrede njegovih ljudskih prava. Teška situacija poput siromaštva nije razlog za pružanje azila. Nakon raspada Varšavskog pakta došlo je, međutim, do ograničenja osnovnog prava na azil. Politički azil sada može da uživa samo ona osoba koja ne dolazi iz tzv. sigurne zemlje porijekla.
Šta je sigurna zemlja porijekla?
Sigurna zemlja porijekla politički ne progoni svoje građane i ne upražnjava neljudsko ili ponižavajuće kažnjavanje. Ali čak ni građani koji dolaze iz zemalja koje su okarakterisane kao sigurne, ne smiju samo tako da budu protjerani. Svakom podnosiocu zahtjeva za političkim azilom u Njemačkoj mora se pružiti prilika da pravno dokaže da mu u zemlji porekla preti opasnost. Zahtevi osoba koje dolaze iz tzv. sigurnih zemalja se po pravilu odbijaju, ukoliko se ne radi o posebnoj situaciji.
Šta se događa u slučaju odbijanja zahtjeva?
U slučaju odbijanja zahtjeva za dodeljivanjem azila ili nepriznavanja statusa izbjeglice, osoba mora da napusti Njemačku. U protivnom, prijeti joj protjerivanje. I protiv protjerivanja odbijeni podnosilac zahtjeva može da uloži žalbu. Za vremenski period koje provode čekajući na protjerivanje, ili u slučaju da protjerivanje iz bezbjednosnih razloga u zemlji porijekla nije moguće, osobe sa odbijenim zahtjevom za azilom stiču tzv. trpni status (Duldung). To može da se odnosi i na maloljetnike bez pratnje odraslih.
Osobe kojima je odbijen zahtjev isto tako mogu, u slučaju da im u zemlji porijekla prijeti velika opasnost zbog rata, mučenja ili od smrtne kazne, da zatraže i tzv. privremenu ili provizornu zaštitu. Trenutno vlada konsenzus oko toga da je protjerivanje u zemlje poput Sirije, Eritreje, Somalije ili Avganistana nehumano. Osobe sa uvaženim statusom privremene zaštite, ne smiju da budu protjerane i za početak stiču jednogodišnji boravišni status u Njemačkoj.
Šta je to Dablinski postupak?
Njemačka ne odlučuje o svakom zahtjevu za azil. Prema tzv „Dablinskom postupku“ Evropske unije, za pitanje prava na azil odgovorna je ona zemlja EU u koju je podnosilac prvo ušao prilikom ulaska u Evropsku uniju. U slučaju da ta zemlja važi kao sigurna, podnosioci zahtjeva, po pravilu, moraju da se vrate nazad u tu zemlju kako bi tamo podnijeli svoj zahtjev.
Prema njemačkom Zakonu o procesu sticanja statusa političkog azilanta, sve zemlje Evropske unije, kao i Švajcarska i Norveška, važe kao sigurne zemlje. Ali zbog teške situacije sa izbjeglicama, njemački Savezni ustavni sud donio je odluku da Grčku više ne tretira kao sigurnu zemlju. Zato njemačke vlasti izbjeglice više ne protjeruju u Grčku.
Izvor i foto: dw.de
